Analitičari u Hrvatskoj s rezervom gledaju na interes privatnog međunarodnog konzorcija za izgradnju terminala za ukapljeni plin (LNG) na otoku Krku. Vlada planira umjesto kopnenog instalirati plutajući terminal, što je brža i jeftinija varijanta, a tako bi - osim Hrvatske - alternativni dobavni pravac dobile bi i susjedne države. U Vladi pojavu novih investitora nazivaju stvaranjem loše klime.
Izgradnja terminala za ukapljeni plin je posao težak par sto milijuna, a dugoročno i preko milijardu dolara, i u njega ne može ući baš svatko, kažu analitičari povodom ponude nepoznatog kanadskog konzorcija da su zainteresirani za izgradnju kopnenog terminala i popratne objekte, odnosno investiciju tešku oko 4,7 milijardi eura.
„Hrvatska može biti mala, ali ovo je posao desetljeća, i u njemu mogu sudjelovati samo veliki. Ova grupa nije sudjelovala na raspisanim natječajima za iskazivanje interesa, umjesto poslovnih razgovora održavaju konferencije za novinare, a posao se kod ovakvih stvari tako ne sklapa“, kaže za naš radio energetski stručnjak Milenko Umićević.
„U takvim projektima mogu sudjelovati samo najveći igrači. U svijetu proizvođača takvih terminala sa referencama ima možda desetak. Također, moraju biti financijski jaki, ili da ih prate banke. A banke ne prate 'no name' firme, nego onoga tko ima reference, 'track record' i tako dalje.“
Hrvatska Vlada potvrdila je da se ide u izgradnju plutajućeg terminala kao bržeg i jeftinijeg rješenja za uspostavu dodatnog dobavnog pravca za energente, ne samo za Hrvatsku, nego i za susjede, i tu bi ukapljeni plin konkurirao ruskom plinu, dobava bi bila sigurnija, a cijene niže.
Da se ništa pouzdano oko inozemnih ulagača ne može reći, kaže za naš program i naftni konzultant Davor Štern, koji upozorava da – kada se radi o strateškim projektima za Hrvatsku – sve mora biti kristalno čisto.
„Imamo državnu firmu 'LNG Hrvatska' i ona treba voditi sve postupke i biti stožerno mjesto za predlaganje odluka Vladi i kasnije provođenje tih odluka.“
Kanadski konzorcij se na natječaje za iskazivanje interesa koje je raspisao upravo "LNG Hrvatska" – nije javio.
Zemljište na kojem bi se gradio kopneni terminal, ali i zemljište za dio postrojenja koje i kod plutajućeg terminala ipak mora biti na početku plinovoda na kopnu,je pod hipotekom Hypo banke, čija je imovina sada prebačena u austrijsku državnu agenciju koja je preuzela loše plasmane Hypo banke, i u priči oko zemljišta vjerojatno treba pronaći iznenadni interes fantomskih inozemnih ulagača, uz koje za sada stoji i nekoliko renomiranih domaćih firmi.Nagrađivana istraživačka novinarka Sandra Veljkovićiz „Večernjeg lista“ istražila je kanadske ulagače.
„Biografije potencijalnih ulagača su na prvi pogled fantastične, ali vrlo teško provjerljive. Direktor kompanije je član – ustanovilo se - nepostojeće međudržavne trgovinske komore, a u drugoj komori koja postoji za njega ne znaju. Kompanija je registrirana na adresi njegovog advokatskog ureda koji se bavi imigracijskim pravom, a još je petnaestak kompanija bilo na toj adresi. Druga kompanija za koju piše da sebavi internetskom sigurnošću u stvari je servis za kućna računalai slično“, kaže ona za naš radio.
Da ona traži investitore, ovi ne bi zadovoljili, kaže ona za naš program.
„Po ovim podacima ne da nisu ozbiljni investitori, nego nisu nikakvi investitori. Tek kada bi mi predočili neke konkretnije podatke, kojih očito sada nemaju, onda bismo mogli možda razgovarati. A u ovom slučaju – nikako!“
Zato možda nije ni čudno što ministar gospodarstva Tomislav Panenić javne istupe u ime kanadskih investitora naziva stvaranjem loše klime, i kaže kako u susretima s njima nije dobio baš ništa napismeno.
Atipično za Hrvatsku, projekt terminala za ukapljeni plin ima i potporu opozicije, Dojučerašnji ministar gospodarstva i predsjednik oporbenih narodnjaka Ivan Vrdoljak kaže da se probleme sa zemljištem može riješiti izvlaštenjem, a da terminal koji je strateški i za Hrvatsku i na svim prioritetnim listama Europske komisije – ide dalje.
„Ali prvi i najvažniji projekt koji je preduvjet za realizaciju LNG terminala je evakuacijska plinska infrastruktura, odnosno plinovodi sa kompresorskim stanicama kako bi taj plin mogli odvesti u Europu. 'Plinacro' radi taj posao odgovorno, projektira se, tenderira se, i mislim da su zadani rokovi – da se krajem 2017 isporuči prve količine plina sa našeg terminala na Krku – realne.“
Poznavatelji kažu da bi 2018. bila možda realnija.
