Dok je američki predsjednik Donald Trump završavao sastanak s visokim ulozima o mogućem sporazumu s Iranom, ostala su otvorena glavna pitanja: obogaćivanje uranijuma u Iranu, sudbina njegovih nuklearnih zaliha, ublažavanje sankcija i ponovno otvaranje Hormuškog moreuza.
Kako bi se pojasnilo u kojoj tački su pregovori i može li diplomatija još uvijek spriječiti novu eskalaciju, Radio Slobodna Evropa (RSE) je razgovarao s Ethanom A. Goldrichom, veteranom američke diplomatije koji je služio u više administracija, a posljednji put između 2021. i 2024. kao zamjenik pomoćnika državnog sekretara zadužen za bliskoistočne poslove.
'Suštinski različite ideje'
RSE: Američki zvaničnici sada kažu da je okvir za produženje primirja s Iranom blizu, ali nije finaliziran. Šta još uvijek blokira sporazum, po vašem mišljenju?
Ethan A. Goldrich: Čak i u trenutku kada predsjednik Trump donosi odluku o tome hoće li nastaviti s trenutnom verzijom sporazuma ili ne, mislim da ono što blokira sporazum od 8. aprila, kada je počeo prekid vatre, jeste to što SAD i Iran imaju neke suštinski različite ideje o čemu bi trebalo ili ne bi trebalo raspravljati u ovom trenutku.
Bivši visoki američki diplomat Ethan A. Goldrich: "Postoje vrlo jasne američke ideje i zahtjevi". (arhivska fotografija)
S američke strane, predsjednik Trump je više puta jasno rekao da Iran ne može imati nuklearno oružje. S iranske strane, smatraju da imaju inherentno pravo obogaćivati uranijum ili razvijati nuklearne kapacitete; tvrde da se tu ne radi o oružju. Dakle, u tom smislu, bili su vrlo dosljedni u pregovorima govoreći da nisu spremni dati garancije koje SAD želi vidjeti u vezi s onim što rade sa svojim nuklearnim kapacitetima.
S američke strane, takođe smo bili vrlo jasni da bi se Hormuški moreuz trebao ponovno otvoriti, a Iranci o tome takođe zauzimaju drugačiji stav o ponovnom otvaranju Hormuškog moreuza.
Dakle, mislim da su to ključna pitanja. A onda o svakom drugom pitanju mislim da nije postignut dogovor. Postoje vrlo jasne američke ideje i zahtjevi, a zatim i drugačiji iranski stav. Do sada se Iranci nisu osjećali prisiljenim da promijene svoje stavove, pa ćemo vidjeti šta će se dogoditi.
Čitajte:
Razgovori Irana i SAD 'opasna igra', kaže bivši zvaničnik PentagonaRSE: Bijela kuća kaže da se spor sada uglavnom fokusira na obogaćivanje uranijuma i ograničenja zaliha. Koliko je teško diplomatski premostiti taj jaz?
Goldrich: Kada predsjednik Trump direktno govori o tom pitanju, ponekad govori o američkim trupama koje će - mislim da je u svojoj posljednjoj objavi na Truth Social govorio o američkim trupama koje će iskopati uranijum, možda s IAEA-om ili možda u koordinaciji s iranskim vlastima.
Ali siguran sam da je to teška ideja za Irance - da će SAD biti tamo i iskopati visoko obogaćeni uranijum. A kuda onda ide ako se može pronaći, otkriti i ukloniti? Uklanja li se iz njihove zemlje?
Svakako želimo da se to ukloni i mislim da je bilo različitih ideja o tome kuda bi to moglo ići. Ali budući da niko zapravo nije vidio šta je u pregovorima ili u sporazumu, ne znamo kako će to funkcionisati.
RSE: Je li iransko insistiranje na održavanju kapaciteta obogaćivanja crvena linija koju Washington realno može prihvatiti?
Goldrich: Mislim da je SAD-u, koji je bio uključen u operaciju Midnight Hammer, bilo vrlo teško uništiti iranske nuklearne kapacitete i visoko obogaćeni uranijum u junu, a zatim se ponovno uključio u sukob u februaru s tim kao jednim od glavnih ciljeva.
Dakle, mora biti kristalno jasno kako se to pitanje rješava, jer je to bio glavni uzrok, mislim, sukoba. I mislim da ako se to ne riješi eksplicitno u ovom trenutku, biće još rundi ovog sukoba.
Vidjeli smo ranije napore diplomatskim putem za rješavanje ovog problema, a Trumpova administracija je na kraju napustila JCPOA [nuklearni sporazum iz 2015.] jer nisu mislili da je to učinkovit i ispravan način rješavanja problema. A sada smo vidjeli runde vojnih akcija za rješavanje problema prije nego što smo se vratili pregovorima.
Ali u svim tim okolnostima, bez eksplicitnog rješenja problema, mislim da se samo vraćamo u sve više i više rundi ovog sukoba.
'Pogođen svaki dio svijeta'
RSE: Predloženi okvir uključivao bi i ponovno otvaranje Hormuškog moreuza. Koliko je to pitanje važno za širu diplomatiju?
Goldrich: Mislim da je to pitanje vrlo važno. Za početak, ekonomske implikacije zatvaranja Hormuškog moreuza utiču na svaki dio svijeta, jer resursi koji inače izlaze ovim moreuzom ne izlaze. To povećava cijene nafte i ostalog. To uzrokuje ekonomske probleme u zemljama širom svijeta.
Čak i ovdje u SAD, gdje smo malo izoliraniji od mnogih mjesta jer imamo vlastite resurse, svi vidimo koliko je cijena plina porasla. Dakle, to pitanje treba riješiti.
A onda postoji i širi koncept slobodne plovidbe, da Hormuški moreuz nije jedini pomorski moreuz na svijetu. Postoje i druga područja koja se smatraju međunarodnim plovnim putovima i ne bi trebala biti pod kontrolom nijedne određene zemlje, čak i ako se nalaze blizu međunarodnog plovnog puta.
Koncesija za Hormuški moreuz i njegov status lako bi mogla postaviti presedane za druge plovne putove u drugim dijelovima svijeta i uzrokovati buduće krize daleko od Irana.
RSE: Kakvu polugu moći sankcije još uvijek daju Washingtonu u ovoj fazi?
Goldrich: Mislim da su sankcije dale SAD-u veliku polugu. Razvijane su tijekom vremena u koordinaciji s drugim zemljama, s našim saveznicima, s drugim članicama UN-a i kroz naše vlastite domaće sankcije.
Postoje mnogi, mnogi slojevi sankcija koji su ograničili sposobnost Irana da uzrokuje još više problema i još više kaosa nego što jesu, i one su bile naša poluga da dovedu do promjena u njihovom ponašanju. Vjerojatno su pomogle da se Iranci uguraju u početne pregovore o JCPOA-i.
Ali iz iranske perspektive, oni žele da se sankcije ublaže ili ukinu. Njihovo gospodarstvo je pretrpjelo i žele ublažiti pritisak pod kojim su. Dakle, to je očito jedan od njihovih glavnih zahtjeva u ovom trenutku.
Ali mislim da je izazov za administraciju shvatiti kako riješiti tu zabrinutost na iranskoj strani, a da ne izgleda kao da smo blaži po pitanju sankcija nego što su to činile prethodne administracije.
Dakle, sankcije su još jedno ključno pitanje gdje je teško vidjeti kako će američko stajalište na kraju dosegnuti točku u kojoj se i iransko stajalište može dogovoriti.
'Diplomatija zahtijeva povjerljivost'
RSE: Nakon što ste tokom cijele karijere radili u bliskoistočnoj diplomatiji, da li javne izjave iz Teherana i Washingtona potkopavaju privatnost pregovora?
Goldrich: Mislim da je povjerljivost u diplomatskim pregovorima svakako važna, često kako bi se došlo do tačke u kojoj možete razgovarati o stvarima koje nisu spremne za javnu raspravu ili isprobati nove ideje. Dakle, mislim da tradicionalna diplomatija zahtijeva određenu razinu povjerljivosti.
Živimo u drugačijem dobu u kojem je toliko toga javno ili vrlo brzo izlazi na vidjelo zbog tehnologija koje su nam dostupne. Dakle, mislim da su se vlade na neki način prilagodile tome i počele više toga iznositi u javnost brže nego što bi to učinile u ranijim pregovorima.
Mislim da to ponekad može naštetiti pregovorima. Ponekad može pomoći pregovorima. Ali u konačnici, mislim da je diplomatija vještina, a diplomati su ljudi koji se cijeli život obučavaju kako bi mogli izvoditi tu vještinu.
Bilo bi korisno dopustiti im da se nose s teškim i komplikovanim problemom poput ovog, umjesto da se prepuštaju javnom slanju poruka kao primarnom načinu rješavanja problema.
RSE: Pakistanski ministar inostranih poslova bio je u Washingtonu, dok Katar i Oman nastavljaju igrati ulogu posrednika. Šta nam to govori o regionalnom diplomatskom krajoliku?
Goldrich: Mislim da je to vrlo komplikovan regionalni diplomatski krajolik.
Imamo prijatelje u regiji koji pate zbog ovog sukoba, uključujući Izrael i zemlje Perzijskog zaliva, a zatim i drugi saveznici dalje imaju problema zbog ekonomskog uticaja. Dakle, mislim da mnoge različite zemlje žele vidjeti rješenje sukoba.
Međutim, gledajući na to iz njihovih različitih perspektiva, važno im je i kako će se to riješiti.
Dim oko američke ambasade u Bajanu u Kuvajtu. Mala zalivska zemlja bila je jedan od američkih saveznika pogođenih iranskim udarima odmazde. 2. mart 2026.
S izraelske strane, mislim da je vrlo važno da se riješi nuklearno pitanje, da se riješi iranska prijetnja njima i regiji. Ne mislim da bi to vidjeli kao napredak ako bismo postigli rješenje koje ne bi riješilo ključna pitanja.
Mislim da neke od zaljevskih država vjerovatno osjećaju isto, posebno one koje Iran i dalje pogađa čak i tokom ovog perioda primirja. I one žele vidjeti stvarno rješenje problema.
Druge države, mislim, sada su više zabrinute za vlastite ekonomije i koliko brzo se ekonomska situacija može popraviti i vratiti stabilnost u regiju.
Mislim da je važno da SAD razgovara sa svim svojim saveznicima i pokušava se uvjeriti da razumije uticaj onoga što radi i što bi predstavljalo stvarno i dugotrajno rješenje sukoba.
'Potrebno je pažljivo riješiti'
RSE: Koliko iranska regionalna mreža posrednika utiče na ove razgovore izvan nuklearnih pitanja?
Goldrich: Mislim da je iranska regionalna mreža uzrokovala ogromnu štetu u cijeloj regiji, uključujući i direktnu štetu Sjedinjenim Državama u trenucima kada je Hezbollah ubijao američke građane.
Hezbollah je poremetio Libanon i sposobnost Libanona da funkcioniše kao država. Mislim da su posrednici koji djeluju u Iraku i Jemenu takođe uzrokovali probleme.
Proveo sam puno vremena radeći na pitanjima Sirije na kraju svoje karijere, a uloga iranskih posrednika u Siriji bila je remetilačka dugi niz godina.
To je ključno pitanje koje treba riješiti. Ne smije se dopustiti da Iran nastavi koristiti ove posrednike da djeluje umjesto njega i pokušava postići svoje ciljeve.
I mislim da dok se krećemo prema rješenju i dok direktno razgovaramo s iranskom vladom, stvarno moramo imati na umu prirodu ove iranske vlade, da je ovo vrlo opasna i remetilačka grupa ljudi.
Bez obzira na rješenje koje pronađemo, moraćemo se pobrinuti da, ne samo da mu budu posvećeni, već i da nemaju načina da ga s vremenom izbjegnu.
Mislim da svi žele vidjeti rješenje sukoba, ali sukob treba riješiti pažljivo i pozabaviti se ključnim pitanjima.
RSE: Neki kritičari tvrde da Teheran jednostavno kupuje vrijeme. Koji bi znakovi uvjerili diplomate da Iran ozbiljno pregovara? Šta ćete pratiti u sljedećih 24 do 48 sati?
Goldrich: Moramo vidjeti kakva je struktura pregovora koji će uslijediti nakon ovog početnog razdoblja.
Znamo da je trenutno fokus na otvaranju Hormuškog moreuza i da odmah nakon toga mora doći nešto gdje će strane sjesti kako bi se pozabavile nuklearnim pitanjem i visoko obogaćenim uranijumom.
Upravo je struktura toga, o kojoj mislim da još nemamo jasnu sliku, ono što bi nam trebalo dati ideju o tome traže li Iranci samo više vremena kako bi pokušali obnoviti svoje kapacitete i vojsku ili postoji neki način da se uđe u ozbiljnije pregovore koji su nam do sada godinama izmicali.
RSE: Nakon mjeseci eskalacije, jesmo li doista bliže diplomatskom proboju ili jednostavno upravljanju sljedećom fazom krize?
Goldrich: Pa, mislim da je to pitanje.
Mislim da je jasno da predsjednik Trump razumije koji su mu bili ciljevi na početku. Stalno se vraća na nuklearno pitanje, pa mislim da je njegov cilj dosljedno bio postići rezultat.
Pokušao je upotrijebiti vojnu silu u junu. Pokušao je upotrijebiti diplomatiju neposredno prije juna. Nakon toga ponovno je upotrijebio diplomatiju. Ponovno je upotrijebio vojnu silu. Ali sve to ukazuje na to da on to pitanje smatra važnim i centralnim za ono što je pokušavao postići kao predsjednik.
Ono što u ovom trenutku ne znamo jeste je li sposoban krenuti naprijed prema tim ciljevima ili će se prvo morati dati prioritet pitanju ekonomske krize u moreuzu, a zatim koliko će vremena trebati da se postigne napredak prema širim ciljevima.
Ti će ciljevi i dalje postojati. Bez obzira hoće li se problemom upravljati i ignorisati ili se s njim dorektno suočiti, problem će ostati i prisiliće sve da se ponovno fokusiraju na njega.