Jedanaestog septembra smo bili zabrinuti za organizacije poput Al Kaide jer su oni izveli napad, pojašnjava u razgovoru za Radio Slobodna Evropa Joseph Votel, bivši general američke vojske koji je vodio padobranski napad na talibanske pozicije u Kandaharu, nekoliko sedmica nakon udara na New York i Washington 2001. godine.
"Ali ono što smo vidjeli nakon toga bilo je neka vrsta franšiziranja Al Kaide. Počeli smo viđati druge ogranke, ogranak u Iraku, zatim jedan u Africi, jedan na Arapskom poluostrvu", dodaje Votel.
Generalni trend je bio, pojašnjava ovaj penzionisani general, da su ove terorističke organizacije preživjele i da su se "nastavile prilagođavati".
RSE: Da li je raspon prijetnje složeniji nego što je bio u prošlosti?
Votel: Mislim da jeste. Počinjemo viđati mnogo više online prisustva. Viđamo mnogo veću upotrebu influensera i drugih koji pokušavaju ući u ideologije ljudi i način na koji oni razmišljaju i počinju se formirati.
Pored standardiziranih aktera na koje smo navikli na terorističkoj sceni, imamo i neku vrstu pojedinačnih aktera ili onih koji su pod uticajem ovoga.
U nekim slučajevima vidjeli smo organizovanije napore elemenata koji imaju neku vrstu kvazi-državne podrške. Mislim na organizacije poput grupe Wagner i druge koje su na neki način stupile na scenu i učinile ovo mnogo složenijim. Kada sve to stavite u kontekst onoga što viđamo na svakodnevnoj sceni prijetnji ovdje, u Istočnoj Evropi, na Bliskom istoku, u Africi i na drugim mjestima. Mislim da je okruženje sada mnogo složenije za sigurnosne stručnjake.
Penzionisani američki general Joseph Votel
RSE: Kakve su onda implikacije toga na borbu protiv terorizma?
Votel: Jedna od velikih implikacija za našu zemlju dok nastavljamo da se bavimo drugim prijetnjama, bilo da je to zabrinutost oko Kine ili svakako stvari koje radimo na Bliskom istoku ili ono što se dešava oko Rusije, je zabrinutost da pošto terorizam poprima različite oblike, on je mnogo manje vidljiv, ali opet, jednako nestabilan za nas.
Velika implikacija koja me najviše brine jeste to što počinjemo skretati pogled sa terorističkih organizacija, počinjemo gledati druge prijetnje koje imamo tamo. I ne znam da si to možemo priuštiti. Biće potreban samo jedan veliki događaj da nas vrlo, vrlo brzo vrati u taj svijet.
RSE: Da li borba protiv terorizma sada ima manje resursa nego što je imala prije možda deset godina?
Votel: Neke od snaga koje su bile ključne za to iz američke perspektive sada su uključene u neku vrstu tekućih operacija na Bliskom istoku. Mnogi od resursa za nadzor koje koristimo da bismo držali na oku terorističke organizacije preusmjereni su na te vrste stvari. I naravno, čitav pristup politici nacionalne sigurnosti je mnogo više fokusiran van borbe protiv terorizma nego što je to bio slučaj u prošlosti.
Dakle, sve te stvari se na neki način dovode do toga da možda umanje fokus koji stavljamo na borbu protiv terorizma i svakako imaju uticaj na resurse i operacije i sve ostalo što je dizajnirano da se bavi tom prijetnjom.
RSE: Mislim da se neki od vaših komentara odnose na konflikt sa Iranom. Kako biste rekli da se taj konflikt odnosi na napore u borbi protiv terorizma ili kako utiče na njih? Već ste, mislim, nagovijestili nešto od toga.
Votel: Da. Iran je, prije rata koji je počeo u februaru, nagovještavao pravu prijetnju regiji i svijetu sa svojim težnjama za nuklearnim oružjem i svojom veoma opsežnom mrežom posrednika koja je opet na neki način i u nekim slučajevima sponzorisana od strane države, pokušavajući imati neku vrstu kvazi-državnog legitimiteta, poput Hezbolaha, ali u mnogim aspektima, terorističke organizacije, apsolutno terorističke organizacije.
Tako je Iran dugo bio glavni izvoznik terorističkih organizacija i terorizma, svakako širom Bliskog istoka, ali čak i šire od toga. I pronalazili smo ih na mjestima poput Venecuele i u Centralnoj i Južnoj Americi. Tako da su oni i u našem dvorištu ovdje u Sjedinjenim Državama.
Ono što se dogodilo, svakako od operacija koje su počele prošlog ljeta gdje smo ciljali na program nuklearnog oružja, a sada svakako od februara i izraelskih operacija koje su se dogodile od upada u Gazu, taj element se ozbiljno smanjio. Hamas je oslabljen. Hezbolah je oslabljen. Nijedna od tih organizacija nije potpuno izbačena iz igre i one uvijek imaju sposobnost da se obnove. Veliki pritisak je izvršen na šiitske milicijske grupe u Iraku. Pritisak je izvršen i na šiitske milicijske grupe koje su bile u Siriji. Huti su i dalje veoma sposobni.
Čitajte:
Šta je HAYI, malo poznata proiranska grupa koja kaže da stoji iza napada u Europi?I kao što smo vidjeli posljednjih nekoliko sedmica, oni i dalje nastavljaju ulagati napore. Tako da, rekao bih da je iranska mreža smanjena, ali nije uništena i nije eliminisana.
I kao što smo vidjeli od Irana, njihova sposobnost obnove je prilično dobra. I zato moramo biti zabrinuti zbog smjera u kojem ove organizacije idu u jeku trenutnog konflikta koji vidimo na Bliskom istoku.
RSE: Imamo informacije o članovima Al Kaide koji se nalaze u Iranu. O tome se raspravlja već niz godina u raznim izvještajima, uključujući izvještaje UN-a, da se sam vođa Al Kaide nalazi u Teheranu. Čuli smo da se neki od njih, nakon američkih i izraelskih operacija protiv Irana, sada sele ili su se preselili u Afganistan Imate li ikakav uvid u to i u opći odnos između Irana i Al Kaide?
Votel: Pa, znate, mislim da je Iran već dugo vremena vidio u svom interesu da tiho pruža utočište vođama Al Kaide. Mislim, ovo nije ništa novo. Oni to rade bukvalno decenijama. I mislim da su na to gledali kao na nešto što im koristi jer Al Kaida, iako možda imaju odbojnost prema Al Kaidi i prema tim vrstama terorističkih organizacija, oni vide da one naplaćuju cijenu od SAD-a i od američkih saveznika i zemalja u regiji koje su svrstane uz Sjedinjene Države.
Čitajte:
Kako je 9/11 promijenio svijetTako da su, do određene mjere, to vidjeli u vlastitom interesu. Ne iznenađuje me što vidimo da se Al Kaida kreće okolo. Naravno, ovo je bio njihov metod već niz godina, gdje su bili u Sudanu, bili su u Afganistanu ranije, bili su u Iraku, otišli su u Pakistan, a sada se i dalje kreću okolo. Otići će i na druga mjesta.
I, naravno, to je zabrinutost sa nizom ovih područja širom Bliskog istoka i u drugim dijelovima svijeta gdje postoji nestabilnost, gdje postoji nedostatak upravljanja, gdje postoji nedostatak kontrole. To su područja u koja se Al Kaida može preseliti i napredovati, iz kojih organizacije mogu izrasti.
Tako da je to za njih na neki način pristup iz starog udžbenika, ali to je pristup koji za njih funkcioniše. Tako da nisam iznenađen kada čujem da se kreću okolo. I trebali bismo očekivati, znate, mislim da je jedna stvar koju naučimo iz poimanja ovih organizacija ta da i one uče. Prilagodljive su. Snalažljive su u pogledu stvari koje rade. I uvijek će poduzimati korake kako bi sačuvale svoju sposobnost da prate svoje ciljeve. I ako to uključuje prelazak s jednog mjesta na drugo, onda bismo trebali očekivati da će to učiniti. I tražit će mjesta gdje to mogu učiniti, gdje neće biti pod velikim nadzorom.
RSE: Jesmo li mnogo sigurniji sada nego što smo bili prije 11. septembra?
Votel: Mislim da jesmo. Mislim, jedna stvar koja se dogodila, mislim na američkoj strani i zaista sa nizom naših međunarodnih partnera, jeste da je šira zajednica za borbu protiv terorizma postala jača kroz ovo.
Postoji veća usklađenost između Sjedinjenih Država i naših drugih partnera, bilo da se radi o Britancima ili Australijancima ili drugima s kojima smo radili tamo, posebno nekim od zemalja NATO-a koje imaju prilično dobre sposobnosti. Ti odnosi su bili veoma, veoma, veoma, veoma dobri.
Mislim također, i ograničit ću ovo na Sjedinjene Države, da se naš nivo saradnje i kooperativnosti između američke vojske, američke obavještajne zajednice, američkog federalnog provođenja zakona i domovinske sigurnosti, mislim, značajno poboljšao od 11. septembra. Nije savršeno. Nikada neće biti savršeno. Postoje različiti prioriteti koji će ući u to.
Vaš browser nepodržava HTML5
Dvadeset godina od napada 11. septembra: Dan koji je promijenio svijet
Ali mislim da je jedna stvar koja nam ide u prilog ta što još uvijek imamo kadar lidera u svim tim organizacijama koji su već radili zajedno na ovom konkretnom problemu.
Oni imaju lične odnose, imaju zajedničko iskustvo s ovim. I mislim da nam to pomaže da se nosimo s tim. I naravno, Sjedinjene Države su poduzele niz akcija, barem sa stanovišta domovinske sigurnosti, bolje zaštite naše vlastite granice. Neke od njih su kontroverzne i nastavljamo raditi na mnogo toga i u našoj zemlji. Tako da, sigurni smo, sigurniji smo danas nego što smo možda bili početkom septembra 2001. godine.
No, ovo su snalažljivi akteri. Oni su prilagodljivi akteri. Oni obraćaju pažnju. Oni uče sve vrijeme. Oni se razvijaju sve vrijeme.
I tako moramo, kao što smo vidjeli u Gazi prije samo par godina i oni će nastaviti tražiti nove načine da iskoriste naše ranjivosti, ranjivosti koje stvaramo zbog nedostatka pažnje ili preusmjeravanja našeg fokusa kako bi pokušali naplatiti neku vrstu cijene od nas koja podržava njihov cilj. Tako da uvijek moramo biti na oprezu, ali zaista mislim da smo danas u mnogo boljem položaju nego što smo bili u prošlosti.