BiH ne zna ni šta je s njenom imovinom

Zgrada Šipada u Sarajevu

Kosovo ima namjeru vratiti 15 objekata svojih firmi koji se nalaze u BiH. Istovremeno, Bosna i Hercegovina je imovinu u zemljama bivše Jugoslavije, ili prodala u bescjenje, ili do nje nije uspjela doći jer dobrim dijelom i ne zna šta sve ima na raspolaganju.

Stoga se postavlja pitanje - Kako će onda znati gdje je i ko raspolaže imovinom kompanija s Kosova, stav je ekonomskih stručnjaka.

Nadležne institucije u BiH uglavnom se suzdržavaju od bilo kakvih komentara vezanih za ovo pitanje, a pogotovo oko toga gdje su i šta je bilo s tim objektima danas. Priča se vraća na sukcesiju imovine bivše Jugoslavije.

„Shodno tome, Kosovo i Srbija, kao zemlja nasljednica koja je zajedno sa BiH potpisivala Ugovor 2001. godine, trebaju da raščiste svoje odnose, svojim Ugovorom o sukcesiji i da se onda vidi šta kome zapravo pripada i po kom osnovu može da potražuje. Ono što je nepobitno jeste da je privatna svojina neotuđiva. Ako firma iz zemlja A posjeduje imovinu u nekoj drugoj zemlji, onda se imovina te firme, u toj zemlji, smatra imovinom firme kojoj se ta imovina mora vratiti“, kaže profesor na sarajevskom ekonomskom fakultetu i nekadašnji član tima BiH u vrijeme potpisivanja Sporazuma o sukcesiji 2001. godine, Vjekoslav Domljan.

Ukoliko je u međuvremenu ta imovina prodata ili je data na korištenje od strane Srbije ili BiH, to će dodatno zakomplikovati situaciju, kaže Domljan.

„Ako je u međuvremenu imovina bila u pravnom prometu, onda se pojavljuju problemi vezano za to: kako je bila, ko ju je stavio, zašto je stavio itd.. I na kraju se može postaviti pitanje prava ove firme koja opravdano traži svoju imovinu. I onda će se naravno morati povući konsekvence za one koji su neovlašteno imovinu puštali u promet, ili, ako se zbog interesa spašavanja imovine nešto radilo sa tom imovinom. U tom slučaju mora da se prizna onoliko koliko je uloženo i da se to pošteno raščisti u ekonomskom smislu“
, ocjenjuje Domljan.

BiH nije u stanju da riješi ni vlastite imovinske odnose, kada su u pitanju njene firme, pa se tako dešava da se imovina velikih privrednih subjekata, poput recimo Šipada, suočava s problemima prodaje na teritoriji Srbije.

Također jedan od problema jeste i taj što je procesom privatizacije u BiH u pasivni podbilans stavljena imovina koje se nalazi na teritoriju druge zemlje, pa se u privatizaciji nije mogla kupiti, već je njen vlasnik država, koja se, opet nije pobrinula u dovoljnoj mjeri da spasi i vrati ono što je njeno, kaže rektor univerziteta Aperion u Travniku i nekadašnji ministar finansija Federacije BiH, Nikola Grabovac, te napominje kako bi na primjeru Kosova, BiH mogla učiti.

„BiH, odnosno Federalno ministarstvo, može doći, i trebalo je već doći, do potpuno svih podataka koja imovina je u bilo kojoj republici, općini, u gradu, ili bilo gdje u bivšoj Jugoslaviji. Isti taj proces radi Kosovo, koje de facto na neki način u zadnjih par godina proglašava svoju autonomnost. A mi, kojima je prošlo od rata 16 godina, to ne radimo ili se radi parcijalno. Očito je da je neophodna veća aktivnost na povratu vlastite imovine“
, zaključuje Grabovac.