Arsenijević za RSE posle napada zbog Srebrenice: Empatija prema patnjama drugih ovde je antipatriotizam

"Da se empatijski ophodite prema patnjama drugih, da pružate ruku pomirenja, to se ovde doživljava kao izdaja, antipatriotizam i nešto što je dubinski antisrpski", kaže za RSE pisac i aktivista Vladimir Arsenijević (foto-arhiv)

Svedočimo spiralnoj eskalaciji nasilja u društvu, kao posledici sistematskog upumpavanja nasilja korištenjem svih mogućih mehanizama od strane države, kaže za Radio Slobodna Evropa pisac i aktivista Vladimir Arsenijević.

Dan ranije pretukla ga je grupa mladića u centru Beograda, na mestu na kome je trebalo da se održi komemoracija žrtvama genocida u Srebrenici.

"Video sam mržnju u njihovim očima i to je mržnja koja je usađena u naše mlade generacije, kojom se oni uče unutar obrazovnog sistema, putem medija, koje im se servira za nedeljnim ručkom za stolom", kaže Arsenijević.

On navodi da su napadači među ispisanim porukama na platou ispod Brankovog mosta ostavili i "451" i "Narodna patrola".

Grafiti i plakati podrške ratnom zločincu Ratku Mladiću u Beogradu i Novom Sadu

Poruka predsednika Srbije Aleksandra Vučića da je 11. jul dan pijeteta prema bošnjačkim žrtvama u Srebrenici i da se Srbija uvek duboko klanja žrtvama za njega je "cinična".

"Jer on, naravno, odmah doda 'za razliku od onih drugih'. Tako da sve što bi taj čovek mogao da uradi, na sve moguće teme, jeste da jednom i zauvek umukne", poručuje Arsenijević.

Vladimir Arsenijević je osnivač udruženja "Krokodil", koje se bavi kreiranjem književnih, kulturnih i društveno-političkih programa.

Aktivisti tog udruženja su u više navrata prekrečili nacionalističke grafite u Beogradu.

Da se empatijski ophodite prema patnjama drugih, da pružate ruku pomirenja, da gradite nekakve odnose, to se ovde doživljava kao izdaja, antipatriotizam i nešto što je dubinski antisrpski.
- ističe Arsenijević

"Da se empatijski ophodite prema patnjama drugih, da pružate ruku pomirenja, da gradite nekakve odnose, to se ovde doživljava kao izdaja, antipatriotizam i nešto što je dubinski antisrpski", kaže Arsenijević.

On izražava bojazan da će biti vrlo teško da se u budućnosti stvori društvena volja da se prekine sa "autoviktimizujućim pričama".

"I da se pogleda istini u oči i da se prizna da su činjeni zločini i da je neko za njih u ovome društvu odgovoran", smatra Arsenijević.

Pisac Vladimir Arsenijević napadnut je u jutarnjim satima 11. jula na 31. godišnjicu genocida koji su pripadnici Vojske Republike Srpske počinili nad više od 8.000 muškaraca i dečaka u Srebrenici.

Zvanični Beograd ne priznaje da se u Srebrenici dogodio genocid, već zvaničnici govore o "strašnom zločinu" i "masakru".

Uprkos presudama međunarodnih sudova da se u Srebrenici desio genocid.

Čitajte:

Komemoracijom i kolektivnom dženazom obilježena 31. godišnjica najtežeg zločina na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata

Nema izlaza iz spiralne eskalacije nasilja

RSE: Šta Vam govori napad koji ste doživeli na mestu gde je trebalo da odate poštu žrtvama genocida u Srebrenici?

Arsenijević: Mi svedočimo jednoj spiralnoj eskalaciji nasilja u društvu. To je posledica sistematskog upumpavanja nasilja u naše društvo korištenjem svih mogućih mehanizama od strane države. To je u medijima, to je na društvenim mrežama, to je u školskim udžbenicima, to je za stolovima za nedeljnim ručkom u porodicama. Na našim zidovima, na kraju krajeva, koji su unakaženi porukama mržnje. Tako da nema izlaza iz toga.

Struktura je spiralna, mi se krećemo na dole, ali ona poslovična priča o dosezanju dna odavno je prestala da bude relevantna.

S druge strane, mi u udruženju Krokodil zbog aktivnosti kojima se bavimo smo već duže u vidokrugu tih što formalnih što neformalnih grupa sa krajnje desnice, koje funkcionišu na ulicama, čiji su glavni jurišnici tinejdžeri praktično, izrazito mladi ljudi. I to je jedno preklapanje huliganskog mentaliteta besprizornosti, političke instrumentalizacije za krajnje desne ciljeve.

Jasno je da postoji jedna nit, jedna vertikala koja seče kroz čitavo društvo, kroz sve njegove slojeve i ako se vi penjete time stići ćete do samih vrhova, a dobro znamo ko tamo sedi.

Napadači su ostavili potpis

RSE: Kako su izgledali napadači, da li su imali neka vidljiva obeležja?

Arsenijević: Izuzev činjenice da su to golobradi mladići, isključivo muškarci, uglavnom u crnim majicama i sa crnim kačketima... Nisu nosili nikakva posebna obeležja, ali već je samo po sebi dovoljno kada ih vidite tako u toj grupi, da vam to pošalje vrlo jasne signale o kome se radi. Tamo su uz druge poruke kojima su ižvrljali čitav taj prostor platoa ispod Brankovog mosta ispisali i "451 Narodna patrola", oni se potpišu. Tako da jasno je o kome se radi.

RSE: Šta Vam je rečeno u policiji, da li je nešto već utvrđeno?

Arsenijević: Policajci su se odmah pojavili na licu mesta i moram da kažem oni se prema nama ophode izuzetno korektno. Oni obave svoj posao. Isto se desilo i u policijskoj stanici, gde smo davali izjavu. Oni su se zaista pozabavali time, sada mislim na inspektore. Ja sam dao detaljne opise počinilaca, oni su napravili zapisnik.

Ali, po našim ranijim iskustvima, a ona nisu beznačajna, ja sam nekako gotovo sto posto siguran da će sve na tome da se završi i da nikakva dalja akcija neće uslediti. I čak da li je to u rukama policije, ja mislim da nije, policija radi na naređenje, a to se sve svodi na onaj famozni nedostatak političke volje.

RSE: Kakve ste povrede zadobili?

Arsenijević: Ugruvan sam, lice mi je otečeno, od jutros malo izgledam kao Kvazimodo, imao sam privremenu veštačku vilicu, to je polomljeno. Malo sam ugruvan, udaran sam još u stomak i leđa.

Ne bih voleo da sada previše dramatizujem, nisu me ostavili da ležim u nesvesti na zemlji. Možda su želeli, ali se nije dogodilo.

Čitajte:

Godina poricanja i zloupotrebe genocida u političkim obračunima u Srbiji

Što se mene tiče, nije to nešto sa čim ne mogu da izađem na kraj. Ali naravno, nasilje se odvija na različite načine i ono je samo jednim delom bilo fizičko. Drugim delom je bilo verbalno i takođe izvršeno govorom tela, a trećim delom se sastojalo u pretnjama da mi se bliži kraj, da pazim kuda se krećem, da sam prvi na njihovom spisku i tako dalje.

To je jedno maksimalno zastrašivanje kome su prethodile različite aktivnosti, jer oni su izvržalji, opet su vandalizovali čitav naš prostor Krokodilovog centra različitim porukama.Ponovo je obnovljena ona odvratna poruka u Knez Mihajlovoj "Jedini genocid na Balkanu bio je nad Srbima" (na engleskom jeziku) koju smo mi, ne znam koliko puta, odatle uklanjali. A vi ste videli da je grad oblepljen plakatima sa šapkom Ratka Mladića natpisom "Đenerale, neka je tvojoj majci hvala".

Znači vrtimo se i dalje u tom odvratnom toksičnom krugu i nekako ne uspevamo da nađemo izlaza. I ja to sve vidim kao deo pretnje koja je intenzivirana zbog tog simboličnog datuma.

'Vrtimo se u toksičnom krugu'

RSE: Kakva je slika otišla sa tog mesta gde ste napadnuti, umesto poruke "Ljudi pamte ljude" i broja "8372", stoje grafiti veličanja Ratka Mladića i pozivanje na srpske žrtve?

Arsenijević: Sviđalo se nama ili ne, nažalost, to je jedna veoma realistična slika Srbije.

Mi smo prošlu godinu proveli baveći se jednim sjajnim projektom "Nije bajka, ali", koji se svodi na rekonstrukciju ženskog mirovnog aktivizma tokom 90-ih godina i antiratnog aktivizma.

Bili smo svesni, koliko god se mi koncentrisali na mirovne pokrete, na crni flor za Sarajevo, na paljenje sveća za Dubrovnik i tako dalje, ona slika koja je otišla odavde je bila slika rezervista u tenku koji prolaze, idu Novim Beogradom prema zapadu zemlje, znači prema Vukovaru i Slavoniji, i dižu tri prsta i građani bacaju cveće na njih.

Znači, te dve slike su koegzistirale. Mi smo živeli u jednoj, ali je veći deo ovog društva živeo u ovoj drugoj i jedna nažalost ne ukida drugu.

Evo mi sada vidimo kako su ta dva pogleda na stvarnost u nekoj neprestanoj frikciji.

Mi ćemo nastaviti da radimo to što radimo. Ja sam dobio, ja mislim na hiljade najrazličitijih poruka podrške, ne samo lično nego upravo spram onoga zbog čega se to nasilje dogodilo.

Tako da ja mislim da u našoj zemlji postoji jako, jako mnogo ljudi koji bi želeli da žive u normalnom okruženju, u prijateljskim odnosima sa svojim neposrednim i nešto daljim okruženjem, a ne u neprestanoj borbi i frikciji i antagonizmima najrazličitijih vrsta.

Ali, jednostavno metodologija kojom se ljudi koriste jer su mirni i ponašaju se normalno ne može u potpunosti da uzvrati na to divljanje kojima se služi druga strana.

Poruka predsednika Srbije 'cinična'

RSE: Kako ste doživeli izjavu predsednika Srbije koji je rekao da je 11. jul dan pijeteta prema bošnjačkim žrtvama u Srebrenici i da se Srbija uvek duboko klanja žrtvama?

Arsenijević: To je toliko cinično, jer on naravno odmah doda "za razliku od onih drugih". Tako da mislim sve što bi taj čovek mogao da uradi na sve moguće teme jeste da jednom i zauvek umukne. Tako da ja to ne bih čak ni komentarisao dalje.

RSE: Kako vidite to što su na paljenju sveća sinoć na Trgu republike za žrtve Srebrenice bili ambasadori Nemačke i Holandije, ali ne i neko iz institucija vlasti Srbije?

Arsenijević: To je, takođe, očekivano. Mi smo samo pre nekoliko dana održali naš festival Krokodil. Mi smo se prošle godine suočili sa jako velikim pokušajima da se festival onemogući upravo od institucija naše zemlje i ujedno sa jednim medijskim linčem koji su sprovodili ti mediji bliski sa državom Srbijom.

Ove godine smo dobili otvorenu i jako veliku podršku ambasadora Evropske unije u Srbiji, ambasadora Holandije, ambasadorke Nemačke, ambasadora Ukrajine. I svi su oni došli na pres konferenciju, na svečano otvaranje festivala, što je za nas bilo fenomenalno.

To su ljudi koji razumeju šta mi radimo. Razumeju da, nažalost, uvek jedno manjinsko okruženje u Srbiji, koje se nalazi u neprijateljskom ambijentu u svojoj sopstvenoj zemlji, radi nešto što je vredno pažnje i pokušavaju svojim prisustvom da to podrže. A zašto nema reprezenata institucija Republike Srbije, nema ih pa ih nema.

Krokodil postoji 18, 19 godina, mi sa Republikom Srbijom nemamo aposlutno nikakve veze, ne dobijamo ni dinara podrške, ništa ne radimo zajedno.

Bez empatije prema drugima

RSE: Zašto u Srbiji ni posle tri decenije nema spremnosti da se prihvati ono što se dogodilo tokom ratova 90-ih?

Arsenijević: Zato što mi živimo u fašističkom svinjcu koji traje. Ako možemo da uzmemo kao polaznu tačku tog skretanja u nepoznato, iz čega nikada više nismo našli izlaza, pojavu Slobodana Miloševića, onda je to 1987. godina kada on kaže "Niko ne sme da vas bije", na Kosovu. I evo dodajte samo još jednu godinu i mi smo u četrdesetoj godišnjici toga.

I to vam daje odgovor na sve. Celokupna naša stvarnost je saobražena sa tom nakaznom ideologijom.

Čitajte:

Da li će najveći broj počinilaca genocida u Srebrenici ostati nekažnjen?

Ljudi koji su se protiv toga borili su u manjini, izloženi stalnim pritiscima i kod nas jednostavno nema načina da nekakvi drugačiji narativi, izuzev tih neprestano autoviktimizujućih, sebičnih, čupanja kose nad sopstvenom sudbinom prodru u javnost.

Da se vi empatijski ophodite prema patnjama drugih, da pružate ruku pomirenja, da gradite nekakve odnose, to se ovde doživljava kao izdaja, antipatriotizam i nešto što je dubinski antisrpski i to toliko dugo traje.

Ja sam video na licima tih mladih ljudi koji su me tukli... za mene je, ipak, frapantno, nije pitanje toga da bi oni mogli da budu moja deca, ja imam mnogo stariju decu, oni bi mogli praktično da budu moji unuci već i to njima nije bilo apsolutno nikakav problem da me udaraju u lice.

I ja sam video tu mržnju u njihovim očima i to je mržnja koja je usađena u naše mlade generacije, to je mržnja kojom se oni uče unutar obrazovnog sistema, kojim se uče putem medija, koje im se servira za nedeljnim ručkom za stolom, i sve što su im dali oni su uredno popili.

Tako da oni su naslednici tih ideja, ja se bojim da će biti vrlo teško da se u budućnosti stvori opšta društvena volja da se prekine sa tim autoviktimizujućim pričama i da se pogleda istini u oči i da se prizna da su činjeni zločini i da je neko za njih u ovome društvu odgovoran.