Prvi trilateralni sastanak između američkog predsjednika Donalda Trumpa, kineskog lidera Si Đinpinga i ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji će se održati na marginama ovogodišnje konferencije Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje (APEC) u Šenženu, mogao bi da razočara, uprkos svojoj simbolici koja privlači veliku pažnju.
Ovaj trilateralni samit, koji je prvi predložio Putin u oktobru, a koji je Bijela kuća potvrdila 13. novembra, poredi se sa konferencijom na Jalti iz 1945. godine, održanom u završnici Drugog svjetskog rata. U tom ljetovalištu na Krimu, pobjedničke sile – SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sovjetski Savez – iza zatvorenih vrata su uspostavile posljeratne sfere uticaja, praktično odlučujući o sudbini mnogih manjih država širom Evrope i Azije.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, oprezan zbog Putinovih pokušaja da ga isključi iz procesa određivanja ishoda rata protiv Ukrajine koji je Rusija pokrenula 2022. godine, izjavio je za CNN: "Ne želimo 'Jaltu 2.0'".
Nije nova Jalta
Ali, više stručnjaka izjavilo je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da će se sastanak SAD, Kine i Rusije 19. novembra značajno razlikovati od epohalne konferencije održane prije 81 godinu.
"Mislim da ta analogija nije prikladna", rekla je Elizabeth Wishnick, stručnjakinja za kinesko-ruske odnose pri korporaciji CNA u Virginiji. "Čak i kad bi imali moć donošenja takvih odluka, ne bi ih mogli provesti jer se svijet od tada promijenio. Toliko je nezavisnih aktera sposobno osujetiti velike sile. Pogledajte, na primjer, Perzijski zaliv".
Bobo Lo, vanjski saradnik australskog instituta Lowy, ističe da se Kina pokušava pozicionirati kao predvodnica Globalnog juga, navodno stavljajući naglasak na demokratizaciju međunarodnih odnosa.
"Ideja da tri svjetska lidera donose ključne odluke o globalnom upravljanju protivi se stalnom narativu Pekinga, a Kinezi su jako oprezni prema takvoj ideji", rekao je za RSE.
Čitajte:
Ruski zahtjevi velika prepreka za mirovni sporazum sa UkrajinomPutin bi mogao najviše profitirati od ovog susreta, čak i ako sam samit ne donese nikakve značajne rezultate, izjavila je u intervjuu Tsiporah Fried, gostujuća viša saradnica na institutu Hudson u Washingtonu.
"To će mu pomoći da obnovi svoj međunarodni ugled i izađe iz izolacije u kojoj se Rusija našla. Može prikazati Rusiju kao veliku silu koja pregovara o budućnosti Ukrajine, a da pritom ne mora razmišljati o porazu na ratištu", rekla je.
Upravljanje scenom za Sija
Za Si Đinpinga, koji nije inicirao ovaj sastanak, vješto upravljanje samim događajem od presudne je važnosti.
Sijev je prioritet "uspješan skup i prikazivanje slike stabilizacije odnosa među velikim silama. Kina će se fokusirati na simboliku, a ne na konkretne postignute dogovore", izjavila je za RSE Yun Sun, direktorica Programa za Kinu pri centru Stimson (Stimson Center) u Washingtonu.
U početku ni Peking ni Washington nisu prihvatili Putinovu ideju o samitu, koju je on iznio tokom telefonskog razgovora s Trumpom 9. oktobra. Ali, 19. oktobra Trump je novinarima u Bijeloj kući rekao da je spreman održati sastanak, pod uslovom da Si na to pristane.
Kina je postojanje razgovora o trilateralnom sastanku potvrdila tek 4. novembra.
List The Wall Street Journal kasnije je izvijestio da se Peking i Washington nisu mogli složiti oko formata sastanka. Kina ne želi ništa prepustiti slučaju te insistira na strogo isplaniranom događaju s unaprijed određenim ishodom, dok Washington preferira fleksibilniji format koji uključuje otvorenu raspravu.
Prema riječima Elizabeth Wishnick iz korporacije CNA, Peking je posebno fokusiran na pomno planiranje i kontrolu toka sastanka jer ne želi da on zasjeni glavni događaj u okviru APEC-a.
Čitajte:
Dok Trump ugošćava Sija, raste pritisak da se suoči sa Kinom zbog podrške IranuTreba naglasiti da se Kina oduprla Putinovom pozivu na razgovor o okončanju rata u Ukrajini. Njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier, koji se nedavno sastao sa Sijem tokom državne posjete Kini, izjavio je u intervjuu za njemački javni servis ARD da mu je Si rekao kako svaki pregovor o sukobu mora uključivati evropsko učešće, budući da rat direktno utiče na evropsku sigurnost.
U Evropi se "Kina doživljava kao akter koji omogućava ruski rat protiv Ukrajine", stoga ona mora postupati oprezno, rekla je Wishnick. Organiziranje trilateralnog samita na kojem bi Washington, Moskva i Peking raspravljali o okončanju rata, bez učešća Ukrajine i Evrope, "samo bi zakomplikovalo kinesku diplomatiju prema Evropi".
Kinezi "žele širi okvir koji bi uključivao i Ukrajince i Evropljane", dodala je.
Trumpov fokus: Kontrola nuklearnog naoružanja
U poređenju s ciljevima Sija i Putina, Trumpovi ciljevi za ovaj sastanak su najskromniji. Američki predsjednik ne mora preuzeti ulogu domaćina, kao Si, niti se mora truditi prikazati kao ravnopravan vodećim svjetskim silama, što je slučaj s Putinom.
Umjesto toga, Trump namjerava razgovarati o nuklearnom razoružanju, temi za koju pokazuje snažan interes još od 1980-ih. Trump je novinaru lista Washington Post još 1984. godine rekao da želi, u ime Sjedinjenih Država, pregovarati sa Sovjetskim Savezom o kontroli nuklearnog naoružanja.
Trumpova administracija usmjerila je američku nuklearnu strategiju 2019. dalje od tradicionalne bilateralne kontrole naoružanja s Rusijom, prema trilateralnom okviru koji uključuje Moskvu i Peking.
Čitajte:
Tramp će s Putinom i Sijem na istorijskom samitu razgovarati o Iranu i nuklearnom oružjuU intervjuu za Newsmax 15. oktobra, Trump je izjavio: "Sve je to prava šteta, jer bih volio postići denuklearizaciju, ako je to moguće; o tome zapravo razgovaramo i s Rusijom i s Kinom".
Glasnogovornica Bijele kuće Olivia Wales izjavila je 13. novembra: "Razgovaraće o smanjenju broja nuklearnog oružja u svijetu, za čije širenje predsjednik Trump smatra da je vrlo opasno".
Kina, međutim, ostaje oprezna u pogledu pokretanja pregovora o kontroli nuklearnog naoružanja sa Sjedinjenim Državama i Rusijom.
"Kineski stav o nuklearnom oružju je jasan: Rusija i SAD prvo bi trebale smanjiti svoje mnogo veće arsenale" prije nego što započnu bilo kakvi trilateralni razgovori, rekao je Fried iz Hudson Instituta.
Sjedinjene Države i Rusija zajedno posjeduju više od 90 posto svjetskog nuklearnog oružja, prema Federaciji američkih naučnika sa sjedištem u Washingtonu. Rusija ima 5.459 komada nuklearnog oružja, dok Sjedinjene Države imaju 5.177. Nasuprot njima, Kina ima samo 600.
Uz to, Peking povećava svoj nuklearni arsenal. Pentagon procjenjuje da će Kina do 2035. imati 1.500 bojevih glava.
Peking tvrdi da je njegovo nuklearno širenje odbrambena mjera za osiguranje vjerodostojne sposobnosti drugog udara. Održava nuklearnu politiku "Ne prve upotrebe" (NFU) i obvezuje se da neće koristiti ili prijetiti upotrebom atomskog oružja protiv država koje ga nemaju ili zona bez nuklearnog oružja.
"Postoje ogromne prepreke svakom trilateralnom sporazumu o kontroli naoružanja, posebno s obzirom na asimetrije između tri nuklearne sile i njihove različite strateške prioritete. Ipak, dijalog među njima bio bi značajan", rekla je Fried.
Izazov je, kaže ona, prevesti taj dijalog u konkretne pregovore, s jasno definisanim ciljevima, recipročnim obavezama i dogovorenim okvirom sposobnim za stvaranje smislenih i provjerljivih ograničenja nuklearnih arsenala tri države.