Američki stručnjaci za sankcije kažu da bi nova kampanja administracije Donalda Trumpa za ekonomsku izolaciju Irana mogla predstavljati djelotvornu eskalaciju, ali samo ako Washington svoje prijetnje potkrijepi konkretnim potezima.
Američki ministar finansija Scott Bessent predstavio je 24. avgusta, kako je rekao, "Operaciju ekonomski izopćenik" (Operation Economic Outcast), koju je opisao kao dosad nezabilježen pokušaj da se trgovinski partneri Irana prisile da biraju između održavanja komercijalnih veza s Teheranom i pristupa američkom finansijskom sistemu.
Ipak, Bessent je najavio malo neposrednih mjera, ostavljajući neriješenim ključno pitanje: da li je Washington spreman otići dalje od iranskih subjekata i manjih posrednika i direktno ciljati kineske finansijske institucije i kupce nafte koji su ključni za prihode Irana.
Rizik bi mogao biti izazivanje reakcije Pekinga, što bi potencijalno ponovo rasplamsalo trgovinski rat uoči planirane posjete Xi Jinpinga Washingtonu 24. septembra.
Za Michaela Parkera, bivšeg zvaničnika američkog Ministarstva finansija koji je ranije radio kao istražitelj i šef odjela u Uredu za kontrolu strane imovine (OFAC), Bessentove izjave se čine osmišljene podjednako kako bi upozorile i izvršile pritisak na strane vlade, koliko i da najave neposredne sankcije.
"Čini se da su komentari ministra Bessenta bili javno upozorenje s ciljem jačanja američke diplomatije koja se odvija iza kulisa", rekao je Parker za RSE. "Čini se da je velikim akterima, bilo u Kini ili drugdje, dao priliku da promijene ponašanje i istovremeno sačuvaju obraz prije preduzimanja širih mjera."
"Da li će ovo predstavljati prekretnicu ili ne, zavisit će od toga koliko daleko i do kojeg sistemskog nivoa će SAD i njihovi saveznici ići u provođenju dalekosežnijih mjera, posebno protiv banaka prvog reda (najvećih banaka)", rekao je.
Ta mogućnost je ključna za kredibilitet kampanje.
Čitajte:
SAD pokreću 'ekonomski napad' na Iran i traže od zemalja da preseku veze koje održavaju TeheranSAD imaju veliko iskustvo u uvođenju sankcija Iranu, dok se Teheran godinama prilagođavao koristeći paravan-kompanije, posrednike, takozvanu flotu iz sjene i finansijske kanale izvan direktnog dometa Washingtona.
Tvrdnja administracije da je sada mapirala "svaku tačku, svaku mrežu, svakog posrednika" koje Iran koristi za trgovinu naftom i izbjegavanje sankcija sugerisala je plan za zatvaranje mnogih od tih preostalih kanala.
Ali stručnjaci za sankcije kažu da će jednu prazninu biti posebno teško zatvoriti: Kinu.
Test za Kinu
Bessent kaže da je Ministarstvo finansija identifikovalo subjekte koji nastavljaju poslovati s Iranom i da će prekršiocima biti dati rokovi da prekinu te odnose ili će se suočiti s američkim sankcijama. Dužina perioda za obustavljanje poslovanja, rekao je, zavisit će od pojedinačnih okolnosti.
"Niko nije izvan domašaja američkih sankcija", kaže Bessent kada su ga pitali o Kini, koja je dominantni kupac iranske nafte. "Ako omogućavaju transakcije i dio su ekosistema koji iransku naftu pretvara u novac, a novac u represiju, bit će meta."
"Svaki subjekt koji omogućava pranje novca u ime Irana bit će uklonjen iz sistema američkog dolara. Sat je upravo počeo otkucavati," dodaje.
To otvara najvažnije pitanje s kojim se ova kampanja suočava: Šta će se dogoditi ako Washington zaista uvede sankcije velikoj kineskoj finansijskoj instituciji?
Max Meizlish, istraživač u Fondaciji za odbranu demokratija (FDD) i bivši zvaničnik OFAC-a, navodi da je Ministarstvo finansija u aprilu poslalo upozorenja bankama u Kini, Hong Kongu, Omanu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima o mogućim sekundarnim sankcijama ako nastave pomagati Iranu u izbjegavanju sankcija.
"Nemoguće je zaustaviti dotok novca Iranu ako se SAD ne suprotstave Kini", kaže Meizlish.
Čitajte:
SAD obećavaju 'neviđenu' ekonomsku izolaciju Irana. Šta bi to moglo da znači?Meizlish je posebno ukazao na kinesku banku Kunlun, kojoj je Washington 2012. ukinuo pristup američkom dolaru.
"Kineska banka Kunlun trebala bi biti na vrhu liste za sankcije", kaže Meizlish. Raniju američku mjeru protiv te banke opisao je kao "uglavnom simboličnu" i rekao da bi novo uvrštavanje na listu sankcija moglo povećati pritisak na njenu matičnu kompaniju, China National Petroleum Corporation, da prekine veze.
Kineska ambasada u Washingtonu saopštila je da sankcije i pritisak neće riješiti pitanje Irana te je umjesto toga pozvala na političke i diplomatske napore.
"Kada je riječ o pitanju Irana, sankcije i pritisak ne pomažu u rješavanju problema", saopštila je ambasada. "Kina poziva relevantne strane da postupaju odgovorno i riješe pitanje političkim i diplomatskim sredstvima."
Bessent je rekao da američki predsjednik Donald Trump poziva svjetske lidere sa konkretnim zahtjevima da prekinu kontakte s iranskom vladom. Nije rekao da li će Trump o tome direktno razgovarati s predsjednikom Xijem.
Jim Mullinax, dugogodišnji ekonomski zvaničnik State Departmenta koji je ranije ove godine otišao u penziju nakon što je prethodno vodio Ured za politiku i provođenje sankcija tog ministarstva, rekao je da bi posljedice ciljanja kineskih banaka u velikoj mjeri zavisile od toga o kojim institucijama je riječ.
"Koliko razumijem, četiri najveće banke ne obavljaju iranske transakcije", kaže Mullinax za RSE. "Kina obično uspostavlja posebne institucije za poslovanje s Iranom, DNRK-om itd."
To bi Washingtonu moglo dati prostora da cilja banke uključene u iranske transakcije, a da pritom ne poremeti širi globalni finansijski sistem.
"Reakcija Kine vjerovatno će zavisiti od veličine banke. Ali očekujte odmazdu... Ako Kina ne bude sarađivala, onda neće ni drugi i teško je vidjeti kako ovo neće eskalirati", rekao je Mullinax.
To bi sankcije Iranu moglo pretvoriti u širu američko-kinesku konfrontaciju oko dometa američke finansijske moći.
Upozorenje onima koji izbjegavaju sankcije
Bessent je rekao da će zemlje i subjekti dobiti rokove da prekinu poslovanje s Iranom, pri čemu će rokovi biti određeni u skladu s pojedinačnim okolnostima.
Mullinax, koji je godinama radio na politici sankcija i međunarodnoj diplomatiji, brani logiku davanja perioda upozorenja.
"Ako je cilj poremetiti sposobnost Irana da prebacuje novac, onda je zatvaranje kanala važnije od zamrzavanja bilo kojeg konkretnog iznosa", rekao je Mullinax.
"Kao bivšem diplomati, sviđa mi se ideja diplomatske kampanje, radije biste da zemlje same preduzmu mjere nego da sankcionišete njihove institucije", rekao je.
Ali Meizlish sugeriše da bi Bessentova upozorenja ipak mogla služiti još jednoj svrsi: pripremanju finansijskih tržišta za potencijalno destabilizirajuće poteze.
Globalna trgovina već je uzdrmana ogromnim poremećajima u protoku nafte, ukapljenog prirodnog gasa i drugih ključnih roba kroz Hormuški moreuz.
Nagli rast prinosa na obveznice dodatno je uznemirio globalna tržišta.
"Bessentovo upozorenje moglo bi poslužiti tome da se tržište postepeno navikne na ono što bi u suprotnom predstavljalo šok", kaže Meizlish.
Kako bi uspjeh zapravo izgledao?
Administracija je postavila maksimalistički cilj: potpunu ekonomsku izolaciju. Stručnjaci koji su govorili za RSE ukazuju na složeniji način mjerenja uspjeha.
Prema Mullinaxu, čini se da administracija sankcije vidi kao sredstvo pritiska koje bi u konačnici trebalo proizvesti politički rezultat.
"Moj je utisak da administracija uspjehom smatra povratak Irana za pregovarački sto, spremnog da postigne sporazum o ponovnom otvaranju Hormuškog moreuza i zaustavljanju finansiranja terorizma/razvoja nuklearnog programa i napada u regiji", rekao je.
Ipak, sankcije mogu proizvesti i neželjene posljedice, posebno ako se pritisak na Iran počne prelijevati na globalna energetska tržišta ili običnim Irancima oteža pristup osnovnim potrepštinama.
"Već imamo globalni ekonomski problem, a siguran sam da je na pomolu i humanitarni problem", rekao je Mullinax.
Čitajte:
Iranu prijeti 'teški ekonomski kolaps' dok rat uzima svoj danakNapomenuo je da međunarodne konvencije omogućavaju transakcije koje uključuju humanitarnu robu poput hrane i lijekova, iako je izrazio sumnju da li će Trumpova administracija te zaštitne mjere zadržati na isti način.
Dublje pitanje jeste može li ekonomski pritisak dovesti do političkih ustupaka vlade koja je već pokazala sposobnost opstanka pod teškim sankcijama.
"Koliko će to oslabiti režim?" upitao je Mullinax. "Mislio bih da su već slabi, ali čini se da to ne utiče na njihovu sposobnost da nanesu štetu SAD-u i globalnoj ekonomiji."
To je temeljna neizvjesnost koja prati "Operaciju ekonomski izopćenik". Ako Iran nastavi pronalaziti kupce, banke i zemlje spremne da mu pomognu u zaobilaženju ograničenja, „nulta propusnost“ mogla bi ostati težnja, a ne ostvariv rezultat politike.
A ako SAD odluče da postizanje nulte propusnosti zahtijeva suprotstavljanje velikim kineskim finansijskim institucijama, kampanja sankcija protiv Irana mogla bi se brzo pretvoriti u nešto mnogo veće: test koliko daleko Washington može proširiti svoju ekonomsku moć protiv jednog od svojih glavnih geopolitičkih rivala, a da provođenje sankcija ne preraste u širu ekonomsku konfrontaciju.