Spisak za kupovinu namirnica prosječne iranske porodice iz sedmice u sedmicu sve je kraći, dok inflacija raste, a kupovna moć naglo slabi.
"Kako stvari nestaju sa trpeze, prvo se izbacuje voće, zatim mliječni proizvodi, a potom sve što se smatra manje važnim", rekla je jedna žena iz iranske prijestolnice Teherana u audio-poruci poslanoj Radiju Farda, servisu Radija Slobodna Evropa.
"Na kraju kupujemo samo osnovne potrepštine, ali ni to više ne možemo priuštiti", dodala je žena koja je, iz sigurnosnih razloga, željela ostati anonimna.
Ona je jedna od miliona Iranaca koji se bore s ekonomskim posljedicama petomjesečnog rata Irana sa Sjedinjenim Državama i Izraelom.
Godine međunarodnih sankcija i lošeg upravljanja već su bile teško pogodile iransku ekonomiju.
Međutim, rat je zemlju od oko 90 miliona stanovnika doveo na rub ekonomskog kolapsa.
Kriza je ključala i prije prvih zračnih udara.
Nekontrolisana inflacija, slobodan pad nacionalne valute i pogoršanje životnih uslova izazvali su proteste krajem decembra, dva mjeseca prije početka rata, što su mnogi analitičari opisali kao najveću prijetnju režimu u toj zemlji od revolucije koja ga je dovela na vlast 1979. godine.
Od vlasnika trgovina, preko penzionera do studenata, stotine hiljada Iranaca izašle su na ulice u svih 31 pokrajini kako bi izrazile bijes prema vlastima koje optužuju da su zemlju dovele do propasti.
Demonstranti su otvoreno izazivali vrhovnog vođu ajatolaha Alija Hameneija, koji je poginuo prvog dana rata u američkim i izraelskim zračnim napadima, uzvikujući "Smrt Hameneiju" dok su izražavali nezadovoljstvo svakodnevnim ekonomskim teškoćama.
Prijetnja vlastima dovela je do žestokog obračuna sigurnosnih snaga s demonstrantima.
Organizacije za ljudska prava zabilježile su više od 6.000 smrtnih slučajeva tokom gušenja protesta, iako mnogi smatraju da je stvarni broj mnogo veći. Neke procjene govore o desetinama hiljada poginulih.
Rat je dodatno pojačao ekonomski pritisak. Bombardovanje koje su izvele Sjedinjene Države i Izrael ostavilo je dijelove iranske infrastrukture i industrije u ruševinama, podstičući nekontrolisanu inflaciju i rast nezaposlenosti.
Dok broj nezaposlenih raste, cijene osnovnih prehrambenih proizvoda, lijekova i komunalnih usluga naglo su porasle.
Druga žena iz Teherana rekla je da cijene osnovnih životnih namirnica rastu gotovo svakodnevno.
Prema njenim riječima, kilogram krompira prošle sedmice koštao je 540.000 rijala (0,39 dolara), a danas 720.000 rijala (0,52 dolara).
Pakovanje od 30 jaja poskupjelo je sa 4.000.000 rijala (2,90 dolara) na 5.700.000 rijala (4,15 dolara) za samo sedam dana.
U međuvremenu, cijene hljeba u Teheranu su udvostručene u odnosu na prošlu godinu.
"Nemojte me ni pitati za voće, nevjerovatno je skupo", rekla je žena u poruci poslanoj Radiju Farda. "Jednostavno ga ne možemo priuštiti. Ostanemo bez novca prije kraja mjeseca."
U Iranu minimalna mjesečna plata iznosi oko 100 dolara. Prema navodima iranskih medija, prosječna četveročlana porodica sada troši oko 70 posto prihoda na osnovne prehrambene proizvode.
Četrdesetosmogodišnja žena, koja je takođe željela ostati anonimna iz sigurnosnih razloga, kaže da mnogi Iranci "tiho idu prema smrti".
"Od sebe sam odustala", dodala je. "Brinem samo za budućnost svog djeteta, jer ono nema budućnost."
Ekonomski pritisak
Osim štete nastale bombardovanjem, Washington je pokušao povećati ekonomski pritisak na Teheran ciljajući njegove najvažnije izvore prihoda.
Kako bi poremetile iranski izvoz nafte, koji predstavlja okosnicu ekonomije zemlje, Sjedinjene Države su uvele pomorsku blokadu iranskih luka i brodova.
Embargo je ukinut u okviru privremenog mirovnog sporazuma koji su Teheran i Washington potpisali u junu, ali je ponovo uveden nakon što je sporazum propao svega nekoliko sedmica kasnije.
Američko Ministarstvo finansija uvelo je i nove sankcije Iranu kako bi dodatno ograničilo pristup stranoj valuti i međunarodnim finansijskim tržištima.
Posmatrači smatraju da američki predsjednik Donald Trump računa na to da će posljedice sankcija i pomorske blokade primorati Iran da prihvati mirovni sporazum pod američkim uslovima.
"Držimo se po strani", rekao je Trump američkom portalu Axios 9. avgusta, dajući naslutiti da je spreman dopustiti daljnje pojačavanje ekonomskog pritiska umjesto pokretanja nove vojne ofanzive.
"S njima pregovaramo samo djelimično. Posmatramo Iran, njegovu ogromnu inflaciju i činjenicu da nema novca", rekao je.
Stručnjaci upozoravaju da nije jasno hoće li ta strategija uspjeti.
Islamska Republika nije odustala od svojih ključnih zahtjeva i pokazala je spremnost da podnese visoke ekonomske i vojne troškove kako bi osigurala vlastiti opstanak.
Iran je istovremeno uspio nanijeti troškove Sjedinjenim Državama i njihovim saveznicima.
Efektivnim zatvaranjem Hormuškog moreuza, jednog od najvažnijih koridora za svjetsku trgovinu naftom i plinom, Teheran je uzdrmao međunarodna energetska tržišta i poremetio globalnu ekonomiju.
Privremeni mirovni sporazum iz juna predviđao je okončanje iranskog nuklearnog programa u zamjenu za ekonomsko olakšanje.
Međutim, zbog nejasnih odredbi brzo su izbili sporovi oko kontrole moreuza. Teheran insistira da kontroliše plovni put, koji smatra svojim glavnim adutom u ratu, te je postavio opsežne uslove za njegovo ponovno otvaranje međunarodnom brodarstvu.
'Ahilova peta Irana'
Ono što je jasno jeste da američke mjere produbljuju ekonomsku krizu u Iranu.
Uvoz iranske nafte praktično je zaustavljen. Vlasti racionaliziraju potrošnju goriva i električne energije, kao i pristup stranoj valuti.
Međunarodni monetarni fond predviđa da će ukupna inflacija ove godine dostići gotovo 69 posto, što bi bila najviša stopa od Islamske revolucije 1979. godine.
"Ahilova peta Irana je ekonomija", rekla je Masumeh Taherkhani, ekonomska analitičarka sa sjedištem u Londonu. "Čak i prije rata iranska ekonomija bila je u ozbiljnim problemima, na putu prema periodu teške stagflacije, a možda čak i hiperinflacije."
Rat i pomorska blokada sada su, kako kaže, ovu bliskoistočnu zemlju gurnuli u još dublju krizu.
"Za manje od godinu dana ekonomija bi se mogla približiti teškom kolapsu, što bi moglo predstavljati veliku prekretnicu", rekla je Taherkhani za Radio Farda.
Na kraju će, smatra ona, najveću cijenu platiti obični Iranci, dok se nestašice osnovnih proizvoda pogoršavaju, a vlada smanjuje subvencije.
"Planiranje sutrašnjeg dana više ne djeluje mogućim", rekla je prva sagovornica iz Teherana. "Štednja novca je kao pokušaj da vodu zadržite u situ: njegova vrijednost stalno curi."
"Ljudi su fokusirani na to da prežive danas, jer niko ne zna koliko će sutra život biti skuplji."