Zašto Rusija, koja želi zadržati dobre odnose s Vašingtonom, pomaže Iranu u ciljanju američkih snaga?

Dva dana nakon što su Sjedinjene Države i Izrael pokrenuli masovnu zračnu kampanju protiv Irana, američka ambasada u Rijadu – 400 kilometara u unutrašnjosti, daleko od Persijskog zaliva – pogođena je s dva iranska drona. Napad nije uzrokovao povrede, a zgrada je pretrpjela "ograničen požar i manju materijalnu štetu", prema saopštenjima saudijskog Ministarstva odbrane i same ambasade.

Ono što je bilo mnogo značajnije bio je očigledni cilj napada: stanica CIA-e za Saudijsku Arabiju.

Od početka rata 28. februara, Iran je uzvratio gađajući sve veći broj ciljeva, napadajući američke vojne baze – u Kuvajtu i Bahreinu – dronovima i raketama, kao i visoko vidljive objekte u drugim državama, poput nebodera i aerodroma u Dubaiju te postrojenja za desalinizaciju u Bahreinu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Ali tim metama je potrebna vrlo mala vojna inteligencija za precizno gađanje.

Teheran je, međutim, gađao i osjetljive ciljeve koje, prema ocjenama eksperata, Iran ne bi mogao identifikovati bez konkretnih obavještajnih informacija – informacija koje bi Rusija, čini se, rado mogla podijeliti.

Obim obavještajnih podataka koje Rusija navodno dostavlja Iranu nije sasvim jasan, kažu američki zvaničnici – što je prvo objavio The Washington Post.

The Post je naveo da je Moskva Iranu predala lokacije američkih vojnih kapaciteta na Bliskom istoku i u regionu Zaliva, uključujući ratne brodove i avijacijske strukture.

Tri američka zvaničnika u velikoj mjeri su potvrdila navode The Washington Posta za RSE, ali su odbila dati dodatne detalje.

Pored američke ambasade u Rijadu, drugi osjetljivi ciljevi koje je Iran pogodio od početka kampanje 28. februara uključuju i komponente sistema THAAD (Terminal High Altitude Area Defense) koje koriste američke baze, ali i baze njihovih saveznika, poput Saudijske Arabije, Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Rusija vjerovatno dijeli elektronsku obavještajnu tehnologiju – radarske signale, radio-frekvencije – i "dinamičke informacije o ciljanju u realnom vremenu", odnosno podatke koji omogućavaju brzo lansiranje dronova i projektila, rekla je Nicole Grajewski, istraživačica Irana na francuskom univerzitetu Sciences Po.

Procjene štete su vjerovatno također uključene, dodala je ona – slike koje pokazuju kako lokacija izgleda nakon što je pogođena dronom ili projektilom, što omogućava vojnim strukturama da procijene uspješnost napada.

Iran posjeduje samo nekoliko satelita sposobnih za proizvodnju kvalitetnih vojnih snimaka iz orbite. Rusija ima veću i tehnički napredniju mrežu satelita od Teherana, iako znatno manju i slabiju od američke.

Ali Iran, kao i Rusija, može doći i do komercijalnih satelitskih snimaka, koji su posljednjih godina postali široko dostupni i izuzetno popularni.

"Koliko ja razumijem, razlog zbog kojeg Rusi to rade jeste barem djelimično želja da produže američku i izraelsku patnju u borbi, da ih okupiraju", rekla je Grajewski. "Oni vide Iran u donekle sličnoj situaciji kao Rusiju u Ukrajini, gdje Sjedinjene Države i vjerovatno drugi članovi NATO-a pružaju detaljne podatke o ciljanju ukrajinskim snagama."

"Oni sebe vide kao pritisnute, okružene i kažnjene od Zapada", dodala je.

Čitajte: Pentagon: 140 američkih vojnika ranjeno u prvih 10 dana rata

'Nadam se da ne rade to'

Drugim riječima, ako Rusija uspije natjerati Vašington da dodatno iscrpi vlastite zalihe oružja zbog napada na Iran, to znači i manje raspoloživih sistema naoružanja za Ukrajinu- na primjer, sisteme protivvazdušne odbrane Patriot koji su Kijevu očajnički potrebni.

Tu mogućnost nije zanemarila ni Kaja Kallas, šefica evropske diplomatije, koja je povukla direktnu vezu između ruskog dijeljenja obavještajnih podataka Iranu i rata u Ukrajini.

"Izvještaji da Moskva i Teheran sarađuju kako bi ubijali američke vojnike ne bi trebali nikoga iznenaditi", rekla je ona 9. marta pred EU. "Ukrajina, s druge strane, nudi pomoć u zaštiti Amerikanaca i naših partnera u Zaljevu. To samo po sebi pokazuje ko vam je prijatelj."

Zvaničnici američke administracije, uključujući predsjednika Donalda Trumpa, nisu eksplicitno potvrdili ove navode. Specijalni izaslanik Bijele kuće Steve Witkoff , koji je intenzivno komunicirao s visokim ruskim zvaničnicima, uključujući predsjednika Vladimira Putina, rekao je da je upozorio svoje ruske sagovornike da ne dijele takve obavještajne podatke.

"Nadam se da ne rade to", rekao je Witkoff kada su ga pitali ima li dokaze da Moskva prosljeđuje informacije o ciljevima Iranu. Rusija je to negirala tokom telefonskog razgovora između Trumpa i Putina dan ranije, rekao je Witkoff za CNBC 10. marta.

Anna Borshchevskaya, istraživačica u Washington Institute for Near East Policy, rekla je da su se u periodu pred rat mnogi analitičari fokusirali na pitanje da li Rusija namjerava spasiti iranski režim.

"Ali to nikada nije bio njihov plan", rekla je Borshchevskaya. "I zapravo, ne mislim da je i sam iranski režim očekivao da će to Rusija učiniti."

"Ono što je bilo mnogo vjerovatnije jeste da će Rusija javno pokazivati uzdržanost i govoriti o ulozi medijatora, dok će privatno nuditi podršku Iranu i tražiti načine da profitira iz ove krize", dodala je. "To je upravo ono što Rusija sada radi- dijeljenje obavještajnih podataka."

"Rusija nije namjeravala pružiti direktnu vojnu pomoć Iranu, jer ne želi rat s Sjedinjenim Državama ili Izraelom. To nije u interesu Rusije", rekla je Borshchevskaya. "Ali ono što jeste u interesu Rusije jeste da traži indirektne načine da oslabi američko‑izraelsku kampanju."

Još jedan nagovještaj da Rusija možda dijeli osjetljive obavještajne podatke s Iranom nalazi se u sporazumu o strateškom partnerstvu koji su dvije zemlje potpisale prošle godine. Jedna klauzula posebno navodi obavještajnu saradnju.

Pored kontinuirane razmjene obavještajnih podataka, Rusija je Iranu tokom godina isporučila i nekoliko odbrambenih sistema: uključujući PVO sistem S‑300 i Krasuhu, kopneni sistem elektronskog ratovanja i ometanja radara.

Iran pod kontinuiranim udarima SAD-a i Izraela, dok cilja druge zemlje Zaljeva

A šta je s Ukrajinom?

Za mnoge posmatrače, izvještaji o ruskom dijeljenju obavještajnih podataka s Teheranom u suprotnosti su sa stavom koji je Kremlj zauzeo u drugim pitanjima vanjske politike na kojima su Sjedinjene Države agresivno insistirale.

Čitajte: Hegseth: U toku je najintenzivniji dan napada na Iran

Na primjer, nakon što su SAD izvele operaciju hvatanja venecuelanskog lidera Nicolasa Madura, reakcija Kremlja bila je suzdržana.

To se tumačilo kao proračunat potez Moskve da ne izaziva Vašington i da ne ugrozi mirovne pregovore uz podršku SAD-a o okončanju sveobuhvatnog ruskog napada na Ukrajinu, koji sada ulazi u petu godinu. Analitičari kažu da Rusija koristi proces pregovora kako bi pokušala ostvariti svoje ratne ciljeve.

Stručnjaci navode da rusko dijeljenje obavještajnih podataka, iako zabrinjavajuće za Sjedinjene Države i Izrael, vjerovatno nije prešlo "crvenu liniju" – nešto što bi izazvalo mnogo oštriju i agresivniju reakciju. Na primjer, isporuka moćnog raketnog sistema poput Iskandera bila bi crvena linija.

"Mislim da ovaj izvještaj o dijeljenju obavještajnih podataka neće fatalno naštetiti ruskim pregovorima o Ukrajini", rekla je Borshchevskaya.

Grajewski je dodala da je publicitet oko ovog pitanja možda postigao ono što je američka strana i željela, budući da se tempo iranskih napada posljednjih dana usporio.

To može biti dijelom i zbog toga što Moskva smanjuje obim obavještajnih informacija koje dijeli, kako ne bi dodatno isprovocirala Vašington.

Priredila: Elvisa Tatlić