Dok je američki državni sekretar Marco Rubio završavao prvu posjetu jugoistočnoj Aziji, nastojao je uvjeriti regionalne partnere da rat u Iranu i ruska invazija na Ukrajinu neće oslabiti posvećenost Washingtona tom regionu.
Poruka dolazi u trenutku kada se Washington suočava s eskalacijom sukoba s Iranom, zastojem u diplomatiji oko ruskog rata protiv Ukrajine i sve jačim nadmetanjem s Kinom širom indopacifičke regije. Međutim, posjeta Rubija također je pokazala sve veći jaz između strateških prioriteta SAD-a i sve izraženijeg ekonomskog pogleda jugoistočne Azije na sigurnost.
Iako je Rubio otputovao u glavni grad Filipina na trodnevni sastanak ministara vanjskih poslova Asocijacije država jugoistočne Azije (ASEAN), veliki dio pažnje bio je usmjeren na situaciju u Perzijskom zaljevu, dok je američka vojska pojačavala napade na Iran.
"Uvijek će postojati zabrinutost da je Amerika toliko fokusirana na jedno područje da se ne može posvetiti drugom", rekao je Rubio novinarima na kraju posjete.
Međutim, kaže da Sjedinjene Američke Države imaju kapacitet da istovremeno ostanu angažirane u Evropi, na Bliskom istoku i u Aziji zahvaljujući svom diplomatskom, vojnom i ekonomskom prisustvu.
Čitajte:
Bez napretka, malo optimizma na sastanku Rubija i Lavrova o ratu u UkrajiniZvanično, ministri ASEAN-a razgovarali su o Južnom kineskom moru, Mjanmaru, Ukrajini i regionalnoj saradnji. Nezvanično, diplomate kažu da su sukob s Iranom i prijetnje komercijalnom brodarstvu kroz Hormuški moreuz dominirali razgovorima.
Ekonomije jugoistočne Azije i dalje u velikoj mjeri zavise od uvoza energenata, zbog čega bi svaki poremećaj brodskog saobraćaja u Perzijskom zaljevu predstavljao neposredan ekonomski problem, a ne udaljenu geopolitičku krizu. Rast troškova prevoza, osiguranja i goriva mogao bi brzo podstaći inflaciju širom regiona.
Rubio je tvrdio da Washington ostaje u potpunosti angažiran uprkos krizi na Bliskom istoku, ukazujući na dugogodišnja sigurnosna partnerstva i svakodnevni diplomatski angažman širom Azije. Međutim, za mnoge vlade sama uvjeravanja možda neće biti dovoljna da otklone rastuću zabrinutost zbog ekonomske ranjivosti.
Ilango Karuppannan, malezijski diplomata i bivši ambasador, kaže da Washington i dalje posmatra jugoistočnu Aziju prvenstveno kroz stratešku prizmu.
"Tokom 33 godine u malezijskoj diplomatskoj službi gledao sam kako Washington jugoistočnoj Aziji pristupa uglavnom kroz prizmu sigurnosti", kaže on za Radio Slobodna Evropa. "Fokus je bio na savezima, odvraćanju i ravnoteži snaga."
Vlade zemalja ASEAN-a cijene sigurnosno prisustvo SAD-a, dodaje, ali njihove neposredne brige sve više su usmjerene na unutrašnja pitanja.
"Veliki dio tih briga ogleda se u cijeni dizela, troškovima uvozne hrane, računima za električnu energiju i pitanju da li će brodske rute ostati otvorene, pouzdane i osigurive."
Kriza u Iranu dodatno je pojačala te zabrinutosti.
"Poremećaj na Bliskom istoku može u roku od nekoliko sedmica povećati troškove prevoza, goriva i osiguranja širom jugoistočne Azije", kaže Karuppannan. "Vlade se tada suočavaju s inflacijom, većim subvencijama, pritiskom na prihode domaćinstava i većim troškovima za industriju."
Njegova ocjena ukazuje na izazov za Washington da vojno odvraćanje malo može pomoći u ublažavanju rasta troškova života.
"Udarna grupa nosača aviona može doprinijeti odvraćanju", rekao je, "ali neće smanjiti račun za električnu energiju jednom domaćinstvu."
Rubio se u Manili sastao i s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom kako bi razgovarali o Ukrajini, razgovarao je i s kineskim ministrom vanjskih poslova Wang Yijem usred obnovljenih tenzija u Južnom kineskom moru te branio čvrst stav administracije prema Teheranu.
Govoreći o Ukrajini, Rubio je priznao da prethodni diplomatski napori nisu donijeli značajan napredak, ali je insistirao da predsjednik Donald Trump ostaje otvoren za buduće pregovore.
Vaš browser nepodržava HTML5
'Imate lepu frizuru': Lavrov izbegao pitanje RSE o Ukrajini
Njegove izjave o Iranu bile su oštrije. Tvrdio je da Teheran traži pregovore, ali da i dalje nije spreman prihvatiti trajne sporazume. Također je ponovio opredijeljenost Washingtona da odgovori na napade na komercijalni brodski saobraćaj.
Takvi stavovi mogu umiriti američke saveznike, ali istovremeno pojačavaju zabrinutost širom jugoistočne Azije da bi dugotrajna nestabilnost u Perzijskom zaljevu mogla dodatno poremetiti energetska tržišta i usporiti ekonomski rast.
Kriza u Iranu dodatno je učvrstila dugogodišnje nastojanje ASEAN-a da izbjegne biranje strane između Washingtona i Pekinga.
Kriza na Bliskom istoku mogla bi također učiniti vlade jugoistočne Azije još manje spremnim da podrže zapadne sankcije.
ASEAN nikada nije formalno usvojio sankcije protiv Rusije nakon invazije na Ukrajinu, a rast cijena energenata mogao bi dodatno smanjiti spremnost za slične mjere usmjerene protiv Moskve ili Teherana.
Marie Schroeter, bivša direktorica njemačke Fondacije Friedrich Ebert za Filipine, kaže da vlade u regionu uglavnom daju prednost nacionalnim ekonomskim interesima u odnosu na geopolitičko svrstavanje.
"To je vrlo zapadni način razmišljanja", rekla je za Radio Slobodna Evropa. "Odgovor jugoistočne Azije na energetsku krizu u suštini se svodi na fokusiranje na vlastite nacionalne potrebe."
Ona je također upozorila da ASEAN ne treba posmatrati kao jedinstvenog geopolitičkog aktera, ističući da se vanjskopolitički izbori i dalje znatno razlikuju među državama regiona.
Posvećenost ostaje
Rubio je više puta naglasio da Sjedinjene Američke Države ostaju posvećene indopacifičkoj regiji uprkos istovremenim krizama u drugim dijelovima svijeta. Malo koja vlada zemalja ASEAN-a dovodi u pitanje vrijednost kontinuiranog američkog sigurnosnog angažmana.
Veće pitanje je da li će sama sigurnost biti dovoljna da održi američki utjecaj.
"Kriza u Iranu pokazala je da vlade sve više procjenjuju velike sile prema tome mogu li pomoći u upravljanju troškovima energije, rizicima u brodarstvu i inflacijom", rekao je Karuppannan.
"To stvara rizik za Washington. Sjedinjene Američke Države mogu ostati vojno važne, a istovremeno postajati sve manje ekonomski relevantne."