U štalama i podrumima, okovani lancima, prekriveni blatom i okruženi ljudskim i stočnim izmetom, obješeni naopačke i pretučeni, sa iščupanim noktima i polomljenim udovima…
Stotine ljudi koji se smatraju protivnicima Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) – školski nastavnici, poljoprivrednici, šumari, obični radnici i, u nekim slučajevima, žene i djeca – navodno su proizvoljno pritvoreni i zlostavljani na ove načine tokom posljednjeg rata na Kosovu, 1999. godine.
Četvorica bivših vođa Oslobodilačke vojske Kosova osuđena su za ove ratne zločine 16. septembra od strane Specijalnog suda Kosova u Hagu.
Presuda je bila prvostepena, a odbrambeni timovi Hašima Tačija (Hashim Thaci), Jakupa Krasnićija (Krasniqi), Kadrija Veselija (Veseli) i Redžepa Seljima (Rexhep Selimi) upozorili su da će se žaliti na nju.
Od dana proglašenja, svake večeri, na Trgu Skenderbeg u Prištini okupljaju se hiljade ljudi koji skandiraju "Ne u moje ime" i protive se kažnjavanju onih koje smatraju "herojima" i "oslobodiocima".
Fotografija sa jednog od noćnih protesta u Prištini, 21. septembra 2026. godine.
Usred govora i pjesama, gotovo niko ne pominje žrtve. Zašto?
Agon Malići (Maliqi), viši nerezidentni saradnik u Centru za Evropu Atlantskog savjeta i stručnjak za dešavanja na Kosovu, kaže da je to zato što je presuda doživljena kao napad na nasljeđe oslobodilačkog rata i istoriju zemlje.
Prema njegovim riječima, trebalo bi da se debata ponovo usmjeri na "individualnu odgovornost onih koji su počinili djela, umjesto na izgradnju narativa o kriminalnim motivima rukovodstva OVK".
Agon Malići
"Moramo iskreno da se zapitamo: da li su osuđeni ljudi oni koji su izvršili i naredili zločine i da li ovakva presuda donosi pravdu?", rekao je Malići za Kosovski servis Radija Slobodna Evropa (RSE).
On insistira da odluka nije donijela pravdu ni žrtvama ni osuđenima, jer je odgovornost pripisana komandnom nivou, a da nije individualizovana za svaki slučaj.
Sudsko vijeće je povezalo odgovornost četvorice bivših vođa OVK sa zajedničkim zločinačkim planom da se ciljaju ljudi koji su smatrani protivnicima OVK.
Za četvoricu optuženih se kaže da su doprinjeli stvaranju i sprovođenju ovog plana i da nisu preduzeli nikakve korake da ga zaustave, dok su komandanti područja bili "revnosni realizatori" ove zločinačke namjere.
"Iako je odgovornost optuženih individualna i lična, ono što su uradili nije mogla da postigne jedna osoba. Učinili su to zajedno, sa odlučnošću i uz pomoć drugih", navodi se u rezimeu presude, koja govori o zajedničkoj zločinačkoj namjeri. I upravo je pominjanje "zajedničkog zločinačkog poduhvata" izazvalo reakciju građana koji su smatrali da je to okaljalo rat koji je vodila OVK.
Neki građani koji su govorili za Kosovski servis RSE kažu da ne vjeruju da su optužbe zasnovane na dovoljnim činjenicama i dokazima, opisujući ih kao spekulacije i neprihvatljive za narod Kosova.
Transparent na protestima podrške OVK u Prištini sa porukom "Juče su se oni borili za nas. Danas mi stajemo u njihovu odbranu".
"Ko ih je utvrdio? Gdje su činjenice? Gdje su dokazi? To su samo spekulacije", kaže Milejm Ljugadžiju (Milaim Llugaxhiu) iz Suve Reke.
"Te optužbe su smiješne, šala za naš narod", kaže Liridon Šeholi (Liridon Sheholli) iz Podujeva.
"To nije istina, svi to znamo", prema riječima Ćemajla Hasanija (Qemajl Hasani) iz Vučitrna.
"Ne postoje činjenice i kao takve su neprihvatljive za nas i narod Kosova", kaže Bajram Bećiri (Beqiri), takođe iz Vučitrna.
Kompletna presuda u ovom slučaju još nije objavljena.
Ali, pored nasljeđa OVK, kosovski stručnjak Agon Malići kaže da žrtve nisu dobile mnogo pažnje zbog dva druga ključna faktora: anonimnosti i sumnje u njihov profil.
"Postojanje sumnje da su dosta njih možda bili špijuni, ili saradnici i svjedoci koje je procesuirala Srbija, čini da ih mnogi ne vide kao žrtve, već jednostavno kao legitimne kolateralne žrtve rata", kaže Malići.
U rezimeu presude, Specijalno vijeće je utvrdilo da su pritvorenici lično optuženi da su špijuni i izdajnici i da su sarađivali sa srpskim režimom.
Ali, "uz ograničene izuzetke", sudije su rekle da "nisu pronašle dokaze da su žrtve počinile kriminalne aktivnosti, da su aktivno učestvovale u borbama ili da su predstavljale bilo kakvu drugu legitimnu zabrinutost za bezbjednost OVK".
Malići kaže da je u to vrijeme bilo ljudi koji su sarađivali sa srpskim vlastima, dodajući da postoji konsenzus da je "barem u ratnim okolnostima pritvaranje osumnjičenih lica legitimna praksa".
Fotografije sa noćnog protesta u Prištini, 20. septembra 2026.
"Međutim, opšte je poznato da su ljudi često neosnovano i proizvoljno meta zbog nepovjerenja, političkih neslaganja ili ličnih zamerki", kaže on.
Ali pošto imena, lica i njihove priče, osim u slučaju Behajdina Aljaćija (Behajdin Allaqi) – ostaju anonimni, postoji nepovjerenje prema njima.
RSE je kontaktirao Aljaćijevu porodicu za komentar nakon presude, ali nije dobio odgovor.
Malići kaže da je razumljivo što su žrtve i svjedoci tražili anonimnost "kako bi se zaštitili od javne osude", ali da je to stvorilo percepciju "da su krivi i da imaju šta da kriju".
"Posebno znajući da ispred ovih apstraktnih žrtava na optuženičkoj klupi nisu sami počinioci, već istorijske ličnosti kojima se sudi po logici komandne strukture, što automatski budi empatiju prema njima", kaže Malići.
Među žrtvama je rečeno da su ljudi koji su pritvoreni isključivo zato što su smatrani "[Ibrahimovim] Rugovinim vojnicima", jer su podržavali Demokratski savez Kosova (DSK) i Oružane snage Republike Kosovo (FARK).
RSE je zatražio komentar od DSK-a o njihovom pominjanju u osudi bivšim vođama OVK, ali nije dobio odgovor.
Javno je ova stranka 16. septembra izdala saopštenje u kojem se protivi presudi Specijalnog suda, rekavši da "OVK ostaje najponosniji dio moderne istorije našeg naroda" i da je samo "branila kućni prag".
U ovom saopštenju, kao i u skoro svim javnim izjavama datim nakon ove presude, istaknuti su zločini koje su počinile srpske snage na Kosovu.
Kosovski premijer Aljbin (Albin) Kurti je tog dana reagovao slično, opisujući odluku kao "neprihvatljivu nepravdu, veliku i štetnu kaznu".
"U ovim teškim trenucima, stojimo uz porodice bivših vođa OVK i sve borce za oslobođenje", rekao je, ne pominjući žrtve u tom odgovoru, ali nazivajući zaključke da su ciljali ljude koji se smatraju saradnicima srpskog režima "nepravednim nalazima".
Od tada se obavezao da će pružiti svu moguću podršku, kroz državnu strategiju, kako bi pomogao timovima odbrane da se žale na presudu.
Ilir Deda, politički analitičar
Politički analitičar Ilir Deda kaže za Kosovski servis RSE da podržavanje žalbe na presudu "ne bi trebalo da se pretvori u poricanje patnje žrtava".
"Poštovanje prema žrtvama ne slabi odbranu; naprotiv, dodaje kredibilitet", kaže on, naglašavajući da se krivična odgovornost pojedinaca ne može transformisati u kolektivnu krivicu OVK ili države Kosovo.
Na Kosovu, većina organizacija koje se bave pitanjima pravde i ljudskih prava takođe se protivila presudi i izbjegavala je pominjanje žrtava.
U odgovoru Amnesty Internationalu 25. septembra, njih 11 je prigovorilo načinu na koji je povezao presudu sa "hiljadama žrtava rata na Kosovu", bez pominjanja zločina koje su počinile srpske snage.
Amnesty International je u svom odgovoru naveo da kazne "daju nadu hiljadama žrtava rata na Kosovu".
Zahtijevali su da Amnesty napravi razliku između žrtava i zločina obrađenih u slučaju protiv Tačija i drugih i ostalih žrtava rata, uglavnom žrtava srpskih snaga.
Fond za humanitarno pravo na Kosovu, s druge strane, fokusirao se na žrtve u slučaju bivših vođa OVK.
"Političke elite na Kosovu su učvrstile narativ o herojskoj borbi OVK za slobodu protiv srpskih snaga kao gotovo jedino dozvoljeno tumačenje rata. Ovaj narativ ne može promijeniti činjenice utvrđene presudom", navodi se u odgovoru.
Međutim, Fond je priznao da nezadovoljstvo na Kosovu proizilazi iz "gotovo potpunog nedostatka" krivičnog gonjenja srpskih zvaničnika tog vremena u srpskim sudovima.
Insistirao je da se činjenice utvrđene u presudi ne mogu relativizovati etiketiranjem žrtava kao "saradnika".
Kosovski servis RSE je kontaktirao ovu organizaciju kako bi razgovarali o položaju žrtava u debati koja je uslijedila nakon presude, ali nije dobio odgovor.
Prema presudi, najmanje 385 ljudi je nezakonito ili proizvoljno pritvoreno, 303 je mučeno, 49 je okrutno tretirano, a 96 je ubijeno.