Rat, nasilje i migracije i dalje razdvajaju porodice 

Zbog ratova, nasilnih situacija, katastrofa i migracija, stotine hiljada ljudi širom svijeta smatra se nestalim.

Trideset godina otkako je počeo rat na prostorima bivše Jugoslavije još uvijek se traga za više od 11.000 osoba. Svakih 90 sekundi u Velikoj Britaniji bude prijavljena osoba za koju se smatra da je nestala.

U zadnjih pet godina broj nestalih osoba koje bilježi Crveni križ povećao se za 80 posto.

Brojni se nikada ne vrate i nikada ih više ne čujemo, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Erika Oman Chappuis, glasnogovornica Međunarodnog odbora Crvenog križa. "Ovo predstavlja globalnu humanitarnu tragediju velikih razmjera."

Na kraju 2022. godine u Centralnoj agenciji za traženje Crvenog križa 195.000 osoba vodilo se kao nestalo.

"Znamo da ova brojka obuhvaća samo mali postotak i ne odražava pravi opseg problema, niti opravdava patnju porodica," navodi glasnogovornica Crvenog križa.

Samo tokom prošle godine prijavljen je nestanak 55.000 osoba, dok je, prema njihovim podacima, pronađeno 13.000 osoba.

"Najviše zahtjeva za traženje registrovano je u Njemačkoj, Ukrajini, Rusiji, Etiopiji i Siriji."

Od razarajućeg zemljotresa u Turskoj i Siriji, invazije na Ukrajinu, erupcije borbi u Sudanu, nastavka migracija, tokom ove godine zabilježen je rast humanitarnih potreba.

'Novi izazovi'

Brojne porodice na Kosovu i dalje imaju otvorene grobnice za svoje najmilije koji su nestali u ratu 1998-99. Među njima je i Agron Limani koji je izgubio oca, brata i dva rođaka.

"To je strašna neizvjesnost, muči te", kaže Agron, dok gleda u prazne grobove. Njegovu priču, ali i priču drugih sa sličnim sudbinama, čitajte ovdje.

Iako se u zemljama Zapadnog Balkana nestanak osoba gotovo isključivo povezuje sa nestankom u ratu, ljudi nestaju i u drugim okolnostima.

Velikom broju nestanaka doprinose i prisilni nestanci koje sprovode države ili grupe ljudi koje imaju podršku države.

Pored toga, ljudi nestaju u drugim nasilnim okolnostima kao što su recimo sukobi bandi, vlasti ili drugih grupa. Prirodne katastrofe su veliki faktor nestanka ljudi, ali i migracije. Svake godine milioni ljudi se upute na opasan migrantski put preko granica, nekada čak i kontinenata, u potrazi za boljim i sigurnijim životom.

Nestale generacije

Od 2014. godine do danas nestalo je 58.339 migranata, navode iz Međunarodne organizacije za migracije (IOM). Od toga najviše na Mediteranu, preko 28.000.

"Okruženje se mijenja. Postavljaju se novi izazovi. Ono što se ne mijenja jest da rat, nasilje, prirodne katastrofe, raseljavanje i dalje razdvajaju porodice i da je njihova patnja ogromna", kaže Florence Anselmo koja u Crvenom križu vodi Centralnu agenciju za traženje.

Bez obzira na način na koji je osoba nestala, za njihove porodice neizvjesnost o tome da li su živi ili mrtvi je neizdrživa, dodaje Erika Oman Chappuis glasnogovornica Crvenog križa.

"Tjeskoba zbog ove neizvjesnosti može dovesti do emocionalne iscrpljenosti i ostaviti trajne rane. Neznanje o tome što se dogodilo roditelju, supružniku ili djetetu, stavlja nepodnošljiv teret na ove porodice, jer žive u limbu, bez mogućnosti za žalovanje, između stalne nade i očaja."

Pročitajte i ovo: Nestali u BiH i na Kosovu: Godine bola i neizvesnosti

Mehanizmi za zaštitu postoje, kao i različite inicijative koje zemlje poduzimaju kako bi radili na okončanju problema nestalih osoba.

"Potrebno je uraditi sve što je u našoj mogućnosti kako bi se spriječio nestanak ijedne osobe", navodi Oman Chappuis. Ona navodi da konkretne radnje uključuju spriječavanje narušavanja porodičnih veza održavanjem kontakta među razdvojenim članovima porodica, pravilno upravljanje preminulim osobama, poboljšanje nacionalnih okvira i mezanizama.

"Potrebni su povećani i stalni napori u potrazi za nestalim osobama", kaže glasnogovornica Crvenog križa uz dodatak da se i porodicama nestalih trebaju osigurati odgovori o sudbini članova njihovih porodica.

Model zemalja bivše Jugoslavije

Među zemljama čiji su se napori u traganju za odgovorima pokazali uspješnim jesu zemlje Zapadnog Balkana.

Od 40.000 osoba koje su prijavljene nestalim zbog ratova u periodu od 1992. do 1999. pronađeno je skoro 75 posto osoba. Iako je broj osoba koje se smatraju nestalim i dalje veliki, nikada do sada se nije dogodilo da je ovoliki broj ljudi pronađen kaže za RSE Kathryne Bomberger generalna direktorica Međunarodne komisije za nestale (ICMP).

Brojni su faktori koji su doprinijeli tome.

"Države su preuzele odgovornosti, bez obzira na političke probleme koji i dalje postoje, da pronađu nestale osobe bez obzira na njihovu etničku, vjersku ili nacionalnu pripadnost," navodi Bomberger.

Pojašnjava da su Institut za nestale osobe BiH, komisije za nestale u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Kosovu dobar primjer institucija koje traže sve nestale.

"Što je u skladu s vladavinom prava, nepristran proces koji je 100 posto bio ključan i koji je promijenio sve. Jer prije toga ste imali kiparski model gdje su tražili ljude na osnovu njihovog etničkog, vjerskog ili nacionalnog porijekla."

Model primijenjen na zapadnobalkanske zemlje jeste model koji bi trebale usvojiti sve zemlje, uključujući Ukrajinu u kojoj je do sada zabilježeno više od 30.000 nestalih.

"Ukrajina mora da traži Ukrajince i one koji to nisu. To nije lako, ali se mora", navodi Bomberger.

I njihov posao je sličan u Ukrajini, obzirom da se lekcije naučene u BiH mogu u potpunosti preslikati.

Rade na osnaživanju porodica da se angažuju kako bi osigurali da civilno društvo, koje već radi na uspostavljanju nečega sličnom Institutu za nestale, osigura da je svaka masovna grobnica ispravno iskopana, da je sve dokumentovano i spašeno na način da bi moglo biti isporučeno sudovima. Koriste DNK proces što su naučili na Balkanu.

Još jedan faktor koji je pomogao jeste dokumentacija i činjenica da su sve masovne grobnice dokumentovane. Svi dokazi su dostavljeni Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju.

"Postojao je proces vladavine prava", pojašnjava direktorica ICMP-a. "Države su preuzele odgovornost da sprovedu istrage o slučajevima nestalih ljudi."

No, ono što Bomberger posebno izdvaja jesu porodice nestalih osoba.

"Ovo mora biti proces usmjeren na žrtve i prava preživjelih porodica nestalih moraju biti na prvom mjestu."

"Imamo partnerstvo sa porodicama. Učimo jedni od drugih, zakon o nestalima postoji zbog njih, jer su oni artikulirali šta je to šta im treba i šta treba da stoji u zakonu." Također postoji i savjetodavni odbor porodica nestalih.

Pročitajte i ovo: Da li smo zaista sahranili oca ili nekog drugog? Decenije bez smiraja

Ono što je promijenilo sve kada je u pitanju pronalazak nestalih, počevši od rata u Bosni i Hercegovini, jeste korištenje DNA tehnologije.

"Kada su se dešavali iskopi, sve identifikacije su rađene na naučnoj osnovi. Sada imamo nepobitne dokaze o identitetu."

"Da, i dalje značajan broj ljudi nedostaje, ali većina je pronađena i nema zemlje na svijetu koja je bila u poziciji u kojoj je Zapadni Balkan."

Napori i dalje postoje

Niti u jednom dosadašnjem sukobu nije se dogodilo da su pronađeni svi nestali, također se nije dogodilo ni da je pronađeno ovoliko ljudi.

Kako navodi direktorica Međunarodne komisije za nestale, porodice treba da znaju da se svi trude da pronađu nestale.

"Svi mi radimo najbolje što možemo, pokušavamo sve što nam padne na pamet", navodi Bomberger uz pojašnjenje da su u drugim konfliktima širom svijeta rezultati mnogo drugačiji.

U ratu u Libanu koji je počeo 1975. od 17.000 ljudi pronađeno je samo 33. Od milion ljudi u Iraku, pronađeno je nekoliko. Od šest hiljada u Libiji, pronađeno je 150.

"Kada imate vlade koje nemaju političku volju poput Sirije u kojoj se nestalim smatra 150.000, osoba, a nijedna osoba nije pronađena. I Asadov režim nije napravio nikakav napor da istraži zločine koje su počinili ili oni ili ISIS".

No, za porodice nestalih užasan je osjećaj, bez obzira da li se radi o jednoj ili više osoba.

"To je najgora stvar koja im se može dogoditi jer postoji ta neizvjesnost da nikada neće saznati što im se dogodilo. Dugujemo im činjenične i logične, racionalne informacije."

Međunarodna komisija za nestale, kao i Crveni križ imaju mehanizme putem kojih se može prijaviti da je neka osoba nestala. Lekcije naučene u BiH i Zapadnom Balkanu ICMP danas primjenjuje i u Ukrajini.