Skupština Kosova usvojila je 6. oktobra izmjene Zakona o Specijalizovanim vijećima i Kancelariji specijalizovanog tužioca. Dan kasnije, Evropska unija izrazila je "duboku zabrinutost" i poručila da su te izmjene suprotne međunarodnim obavezama koje Kosovo ima prema EU.
Demokratska partija Kosova (DPK), koja je predložila izmjene, tvrdi da to nije tačno jer ne traži ukidanje Specijalnog suda te da "Kosovo ostaje vjerno obavezama koje je preuzelo u vezi s istragom navoda o trgovini organima".
Vlada predvođena Pokretom Samoopredjeljenje nije komentarisala ovu izjavu za Radio Slobodna Evropa. Ipak, tokom usvajanja izmjena, premijer Albin Kurti ocijenio ih je kao "ishitrene".
Ali, ako izmjene donesene domaćim zakonom dolaze u sukob s međunarodnim sporazumom, može li se tim putem mijenjati i sam sporazum?
Iako Skupština ima ovlaštenja da donosi i mijenja zakone, izmjena kosovskog zakona ne znači automatski i izmjenu međunarodnog sporazuma na kojem se taj zakon temelji.
Besfort Rrecaj: Kosovo prvo da postigne dogovor s EU
Prema riječima profesora međunarodnog prava na Pravnom fakultetu Univerziteta u Prištini Besforta Rrecaja, sporazum između Kosova i EU o Specijalizovanim vijećima jeste međunarodni pravni instrument i kao takav može biti izmijenjen, ali samo "uz saglasnost strana".
Zbog toga, kaže on, Kosovo najprije treba postići dogovor s Evropskom unijom.
"Kosovo može i treba predložiti otvaranje pregovora s EU o izmjeni sporazuma, kako bi ga uskladilo s novim izmjenama", rekao je Rrecaj za Radio Slobodna Evropa.
On naglašava da svaka promjena mora sačuvati nezavisnost pravosuđa i integritet sudskih procesa.
Ko može osporiti zakon i koji sud je nadležan?
Svaki zakon koji usvoji Skupština može biti osporen pred Ustavnim sudom zbog ocjene ustavnosti. To mogu učiniti predsjednica, Vlada, ombudsmen ili sama Skupština, dok deset ili više poslanika zakon mogu osporiti u roku od osam dana od usvajanja.
Međutim, u slučaju izmjena Zakona o Specijalizovanim vijećima postoji posebna procedura.
Stav 3 člana 162 Ustava predviđa da Specijalizovano vijeće Ustavnog suda, koje čine međunarodne sudije, ima isključivu nadležnost za ustavna pitanja koja se odnose na Specijalizovana vijeća i Kancelariju specijalizovanog tužioca.
Upravo tu odredbu nastoje izmijeniti usvojene zakonske promjene, oduzimajući Specijalizovanom vijeću u Hagu nadležnost za ocjenu ustavnosti Zakona o Specijalizovanim vijećima i prenoseći je na Ustavni sud Kosova.
Međutim, Ustav propisuje da ratifikovani međunarodni sporazumi i pravno obavezujuće norme međunarodnog prava imaju prednost nad zakonima Kosova.
Naprimjer, krajem 2015. godine Ustavni sud je tražio da Zajednica opština sa srpskom većinom bude formirana onako kako je predviđeno Briselskim sporazumom iz 2013. godine, iako je zaključio da sporazum "nije u potpunosti usklađen" s Ustavom.
Sud je tada naveo da je nakon ratifikacije sporazuma "osnivanje Zajednice postalo dio unutrašnjeg pravnog sistema".
Zbog toga profesor Rrecaj objašnjava da, ako novi zakon bude u suprotnosti s međunarodnim sporazumom s Evropskom unijom, taj domaći zakon ne može nadjačati sporazum.
"Prema praksi Ustavnog suda, ratifikovani međunarodni sporazumi imaju prednost nad zakonima Kosova. Ustav Kosova daje prednost međunarodnim sporazumima čak i u odnosu na pojedine ustavne odredbe", pojasnio je Rrecaj.
Čitajte:
Šta predviđa prijedlog zakona o Specijalizovanim vijećima Kosova?Kako su izmjene vezane za Specijalni sud odbijene 2020. godine?
Slična situacija dogodila se 2020. godine, kada je tadašnji predsjednik Hashim Thaci predložio izmjenu člana 162 Ustava, koji definiše mandat Specijalizovanih vijeća i Ureda specijalizovanog tužioca.
Tražio je:
- izmjenu stava 13 kako bi se izričito navelo da mandat traje dok Vijeće EU ne obavijesti o njegovom završetku, u konsultaciji s Vladom Kosova;
- brisanje stava 14, koji nastavak mandata povezuje s Razmjenom pisama iz 2014. godine.
Prijedlozi su upućeni na prethodnu ocjenu Specijalizovanom vijeću Ustavnog suda u Hagu, odlukom tadašnje predsjednice Skupštine Vjose Osmani.
Dana 26. novembra 2020. godine vijeće je zaključilo da bi amandmani umanjili osnovna prava i slobode zagarantovane Ustavom te da zbog toga ne mogu biti usvojeni.
U presudi je posebno istaknuto i to da Kosovo prethodno nije obavilo konsultacije s relevantnim institucijama Evropske unije.
Sud je nedostatak konsultacija nazvao "proceduralnim nedostatkom", ali je naveo da odluka nije zasnovana samo na tom pitanju.
Ipak, ocijenjeno je da je obaveza konsultovanja dio ustavnih zahtjeva i važan element zakonodavnog procesa na Kosovu.
Čitajte:
Šta može da se desi sedmorici iz OVK spomenutih u presudi 16. septembra?'200 metara' koja su oslobodila Gotovinu i lekcija za četvorku iz OVK-aZašto se na Kosovu ne govori o žrtvama ratnih zločina?Odakle proizlazi obaveza konsultacija?
Obaveza konsultovanja s Evropskom unijom povezana je s načinom na koji je uspostavljen pravni okvir Specijalizovanih vijeća.
Proces je započeo nakon izvještaja Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope iz 2011. godine, u kojem su izneseni navodi o teškim zločinima tokom i nakon rata na Kosovu.
Nakon tog izvještaja, EU je formirala Specijalnu istražnu radnu grupu radi provjere tih navoda.
Godine 2014. tadašnja predsjednica Kosova Atifete Jahjaga i visoka predstavnica EU Catherine Ashton razmijenile su pisma o načinu postupanja u slučaju da istrage dovedu do optužnica i sudskih procesa.
Atifete Jahjaga (desno) i Catherine Ashton, Beč, 2014.
Tom razmjenom pisama Kosovo se obavezalo da uspostavi Specijalizovana vijeća i specijalizovano tužilaštvo, dok je predviđeno da se osjetljivi postupci vode izvan Kosova.
Dokument je takođe predviđao konsultacije s relevantnim institucijama EU prilikom izmjena zakona koje bi mogle uticati na te procese.
Skupština Kosova ratifikovala je Razmjenu pisama 23. aprila 2014. godine, čime joj je dala status međunarodnog sporazuma između Kosova i Evropske unije.
Potom je 3. avgusta 2015. godine usvojena ustavna izmjena kojom je uveden član 162 Ustava, kao i Zakon o Specijalizovanim vijećima i Kancelariji specijalizovanog tužioca.
Sada, nejasnoće oko toga kako će Vlada primjenjivati novi zakon u odnosu na te međunarodne obaveze ostavljaju otvorenim pitanje njegovog stvarnog pravnog učinka u praksi.