Rat u Iranu će promijeniti dinamiku uoči susreta Trumpa i Sija, kaže bivši američki zvaničnik

Dugo očekivani sastanak između američkog predsednika Donalda Trumpa i kineskog lidera Si Đinpinga održaće se u Pekingu 14. i 15. maja, nakon što je Trump rekao da je Vašington tražio da se samit prvobitno planiran za april odloži zbog rata sa Iranom.

Samit u Pekingu dolazi nakon što su se dvojica lidera sastala u Južnoj Koreji u oktobru 2025. godine i nakon uzastopne američke vojne akcije u Venecueli u januaru i rata sa Iranom, koji je počeo američko-izraelskim napadima krajem februara. Iako bi sastanak Trampa i Si trebalo da se fokusira na dugotrajne trgovinske i ekonomske sporove između Pekinga i Vašingtona, američki potezi protiv dva kineska partnera dodaju novu geopolitičku pozadinu.

Radi boljeg razumevanja kako će rat u Iranu uticati na predstojeći samit, Radio Slobodna Evropa (RSE) je razgovarao sa Dennisom Wilderom, bivšim visokim američkim zvaničnikom koji se fokusirao na Kinu.

Wilder je sada viši saradnik na Univerzitetu Georgetown. Ranije je bio direktor za Kinu u Savjetu za nacionalnu bezbjednost i viši direktor za poslove istočne Azije pod predsjednikom Georgeom W. Bushom. Takođe je bio viši urednik "Predsjednikovog dnevnog izvještaja" bivšeg predsjednika Baracka Obame i zamjenik pomoćnika direktora Centralne obavještajne agencije (CIA) za istočnu Aziju i Pacifik.

RSE: Američki predsjednik Donald Trump rekao je da će se sastati sa kineskim liderom Si Đinpingom u Pekingu 14. i 15. maja. Najava dolazi nakon odlaganja susreta koji je bio zakazan za april zbog rata u Iranu. Kako rat mijenja dinamiku diplomatije koja vodi do ovog sastanka?

Dennis Wilder: Obje strane su shvatile da je odlaganje bilo neophodno. Optika predsjednikovog odlaska usred rata, odlazak u Peking, gdje ga slave i milion ljudi ga pozdravljaju na trgu, kada je mogla da dođe do katastrofe, bila bi užasna.

Dok rat traje, slična je dinamika i za Kineze. Moj utisak koji sam stekao od kineskih sagovornika je da su doživjeli olakšanje što je Trump odlučio da ne ide jer, za njih, mi bombardujemo njihovog prijatelja u Iranu. Ni to nije dobar izgled za Si Đinpinga.

Šta rat u Iranu znači za Kinu?

Ali obje strane zaista žele ovaj sastanak, i obje strane zaista žele da pauza u trgovinskom ratu postane trajna.

Što se tiče rata u Iranu, ono što me je pogodilo u razgovoru sa kineskim sagovornicima, i, iskreno, iznenadilo me, jeste njihov kratkovid pogled na ono što se dešava. Umjesto da Venecuelu vide kao američki pokušaj da se nosi sa regionalnim problemom predsjednika Nicolasa Madura, oni su to vidjeli kao da im otimamo Venecuelu.

Oni takođe vide pritisak na Panamu (Vrhovni sud Paname je u januaru presudio da uslovi licence dodijeljeni kompaniji sa sjedištem u Hong Kongu za upravljanje dvije strateške luke na oba kraja Panamskog kanala krše ustav zemlje. ur. nap.) kao pritisak Sjedinjenih Država da im oduzmu uticaj na zapadnoj hemisferi.

U Iranu, oni ovo vide kao napadamo na kineskog partnera, a sada na sličan način vide i pritisak na Kubu. Sa njihove tačke gledišta, trenutno postoji mnogo paranoje.

Naravno, Nacionalna bezbjednosna strategija SAD stavlja veći naglasak na zapadnu hemisferu, i ima Amerikanaca koji kažu da se zapravo radi o Kini. Ali većina nas zapravo ne razmišlja tako; to je sporedno pitanje. Ipak, to će biti u glavi Si Đinpinga; on će pokušavati da procijeni šta Sjedinjene Države rade.

Da li Trump zapravo ima veoma pametnu strategiju da izvuče Kinu iz zapadne hemisfere i ograniči njen međunarodni uticaj? Mislim da će to biti novi problem na ovom susretu koji ranije nisam razmatrao.

RSE: Kako bi neke od ovih novih dinamika mogu da se prenesu na sastanak? Prije Venecuele i Irana, razmišljalo se da će ovo biti veoma trgovinski intenzivno i fokusirano na lance snabdijevanja, ključne minerale i slična pitanja. Ali ovo dodaje potpuno novu geopolitičku sjenku. Da li bi sve ovo moglo da uguši trgovinske pregovore?

Wilder: Trump i dalje traži veliki, lijepi dogovor sa Kinezima.

Trgovinski rat upoređujem sa dva boksera teške kategorije koji su prošle godine ušli u ring i izboksali jedan drugog. Obojica su se povrijedili, ali nijedan od njih nije nokautiran. Do kraja godine, Trump je odlučio da je dovoljno udarao i da je vrijeme da otkaže borbu. Mislim da Kinezi osjećaju isto.

Što se tiče trgovine, ne mislim da će ovo imati veliki uticaj. Već postoji ugovor sa Boingom o 500 aviona koji samo čeka konačni potpis u Pekingu. Sporazum je potpuno usaglašen. Tu je i izvoz američke soje u Kinu i možda veća ulaganja u Sjedinjene Države. To je nešto što američki ministar finansija Scott Bessent navodno razmatra.

Sa kineske strane, Trump je već uradio neke od stvari koje žele, kao što je odluka o Nvidijinim H200 (H200 je supermoćni čip dizajniran posebno za ubrzavanje generativne obuke vještačke inteligencije koji se suočavao sa američkim ograničenjima izvoza u Kinu dok nije djelimično ublažena 2026. godine. ur. nap.).

Čitajte: Kina vaga svoje opcije dok iranski napadi remete Bliski istok

Zatim, tu je i zanimljivo pitanje Tajvana. Na kakav ustupak je Trump spreman? Možda malo u smislu jezika kojim se govori o Tajvanu?

Mislim da je spreman ako dobije pravi dogovor. Ali opet, ovo izaziva veliku zabrinutost u njegovoj administraciji i na Capitol Hillu jer, dok on to vidi kao jednostavnu semantiku, ljudi na Tajvanu to ne vide tako i to će imati uticaja.

Ako je američki državni sekretar Marco Rubio tamo, kineski ministar inostranih poslova Vang Ji će pokušati da ga ispita o strateškim prioritetima SAD upravo sada.

Kuba će biti veliko pitanje. Da li će Sjedinjene Države preduzeti korake po pitanju Kube? Kina ima ogromne lokacije za prikupljanje obavještajnih podataka na Kubi i oni su zaista glavni pristalica Kube ovih dana, dok se Rusi u osnovi povlače. Ne znam da li će to direktno pitati, ali indirektno će željeti da znaju: Da li je to sljedeći korak.

RSE: Bili ste dio mnogih ovakvih sastanaka u prošlosti između prethodnih američkih i kineskih lidera i znate šta se dešava i prije i poslije. Bijela kuća je saopštila da planira da dočeka i Sija u Sjedinjenim Državama kasnije ove godine. Nije jasno kada, ali možete li dati neke uvide o tome šta bi se moglo dešavati na političkom planu SAD između ovog predstojećeg sastanka i mogućeg sljedećeg?

Wilder: Trumpova administracija ovo radi drugačije od administracija u kojima sam ja bio. Ali Trumpov način na koji ovo radi je zapravo da postavi nekoga zaduženog, izaslanika, u ovom slučaju, izaslanik je definitivno Bessent, i tako se važni razgovori vode između njega i (kineskog zamjenika premijera) He Lifenga.

Očekivao bih da će između dva susreta biti niz diskusija o ekonomskim pitanjima. Ono što sam razumio da je razočaralo Kineze jeste da Rubio nije pokazao mnogo interesovanja za razgovore sa njima, ali on je neko ko nosi funkciju savjetnika za nacionalnu bezbjednost i državnog sekretara, tako da bi željeli da ga angažuju po geostrateškim pitanjima.

Za sada, čini se da ne želi da angažuje Kineze u ovom trenutku, i to će biti problem za njih ako nastavi da se povlači. To samo po sebi šalje poruku Pekingu. On je toliko povezan sa kubanskim pitanjem i pitaće se da li se povlači zato što ima planove i ne želi da razgovara sa Kinezima o njima.

U prethodnim administracijama, Stejt department, Pentagon i svi bi razgovarali o rezultatima i slali prijedloge Bijeloj kući, a zatim bi ljudi poput mene u Bijeloj kući sastavljali te pakete opcija i predstavljali ih predsjedniku.

Umjesto toga, za ovu administraciju, sve se dešava u Ovalnom kabinetu. To čini predsjednika organom koji djeluje, i to je ono što sve čini nepredvidljivijim.

RSE: Da li ova nepredvidivost, zajedno sa vojnom akcijom u Iranu, nudi pregovaračke koristi za Sjedinjene Države?

Wilder: Ovo daje Trumpu izvjesnu prednost jer može da se izjasni o odlasku iz aviona Air Force One prije puta u Kinu.

Sjećate se da se odluka o Nvidiji dogodila u Busanu, Južna Koreja, neposredno prije sastanka Trampa i Sija (u oktobru 2025.) gdje (izvršni direktor Nvidije) Jensen Huang dobija pažnju predsjednika i donosi odluku na terenu da ublaži ograničenja izvoza.

Ne postoji pravi politički proces i stoga, bez političkog procesa, Trump ima veliku slobodu i prostor za razmišljanje.

Kao što mi je rekao jedan kineski sagovornik, imamo najpredvidljivijeg lidera u svijetu koji se angažuje sa najnepredvidljivijim liderom u svijetu, i to je bizarna vrsta odnosa.

Na površini, čini da se Trump slaže sa Sijem. Šta Si misli o Trumpu, ne bih se ni usudio da pogađam.

Čitajte: Kineski odnosi s Iranom pokazuju svoja ograničenja u jeku protesta i pretnji SAD

RSE: Šta je sa drugom stranom ovoga? Da li postoje koristi od ovog pristupa i rata sa Iranom koje Kinezi možda vide i osjećaju da su sada u boljoj poziciji?

Wilder: U mojim skorašnjim razgovorima sa kineskim sagovornicima, oni primjećuju činjenicu da moramo da premještamo opremu jer je nemamo dovoljno. Da trošimo dronove. Trošimo rakete, THAAD rakete, Patriot rakete, alarmantnom brzinom, a oni tačno znaju koliko naša odbrambena industrija godišnje može da proizvede.

Oni broje i govore: "Nećete imati ništa u rezervi u istočnoj Aziji", pa to vide kao veoma stvarnu korist za sebe. Takođe, a to je u suprotnosti sa onim što sam ranije rekao, oni isto tako vide naglasak na zapadnoj hemisferi kao skretanje pažnje sa istočne Azije.

Mislim da sa kineske tačke gledišta, u ovome ima dobrih vijesti, da će Sjedinjene Države potencijalno biti zaglavljene na Bliskom istoku. Neki od njih već koriste analogiju sa Vijetnamom i nazivaju ga močvarom, ali to je takođe nada za mnoge na kineskoj strani, a ne nužno stvarnost.

Dakle, da, oni definitivno vide neke stvarne koristi ako se sve odvija onako kako bi željeli.

Intervju je uređen zbog dužine i jasnoće.