Populisti se diljem Evrope hrane strahom većine da su ugroženi, kako od izbjeglica, tako i od ekonomskih migranata. Populisti na tom receptu preživljavaju. Oni su za zatvaranje granica, ne samo zbog izbjeglica, već i kao pokušaj da se zadrže ljudi da ne napuštaju zemlju. Glasačima je to vrlo primamljivo, smatra Steven Blockmans, šef odjela za evropsku vanjsku politiku u Centru za evropsku politiku u Briselu i profesor međunarodnih odnosa na sveučilištu u Amsterdamu.
Steven Blockmans je šef odjela za evropsku vanjsku politiku u Centru za evropsku poltiku u Briselu i profesor međunarodnih odnosa na sveučilištu u Amsterdamu.
Pročitajte i ovo: Makron: Višegradska grupa da ne koristi EU kao dežurnog krivcaRSE: Koji su razlozi rasta populizma u nekim starim, ali i nekim novim članicama EU, poput Mađarske, Poljske ili Češke?
Blockmans: Dvije stvari su se preklopile. Jedna je dugogodišnji trend demografskih i socijalnih promjena, kako u zapadnoj Evropi, tako i u zemljama centralne i istočne Evrope. Na zapadu već desetljećima imamo migraciju, kako unutar kontinenta, tako i izvan njega, a koja mijenja lice društava. Vidimo da se zapadna društva bore sa svojim različitostima, bilo da se radi o Francuskoj ili Belgiji, a država ima poteškoće sa osiguranjem istinske društvene i ekonomske integracije druge, ili čak sada treće generacije migranata.
Posljedica jedne diskriminatorske politike je getoizacija tih zajednica, porast kriminala, a krajnja posljedica je ekstremizam i radikalizacija pojedinaca koji odlaze na ratišta u Siriju, ili drugdje i vraćaju se kući i napadaju svoju domovinu. Svjedočili smo terorističkim napadima poput onih u Parizu i Briselu, ali i drugdje.
"Populisti su za zatvaranje granica, ne samo zbog izbjeglica, već i kao pokušaj da se zadrže ljudi da ne napuštaju zemlju", kaže Blockmans
Na istoku Evrope je druga priča. Tamo vidimo smanjivanja broja stanovnika u posljednem desetljeću. U nekim sredinama je to vrlo dramatično. Na primjer, Latviju je napustila četvrtina stanovnika. Kad tome pridodate starenje stanovništva i niski prirodni priraštaj imate istinsku demografsku paniku.
Znači u oba slučaja imate plodno tlo za populiste koji se hrane strahom većine da su ugroženi, kako od izbjeglica, tako i ekonomskih migranata. Populisti na tom receptu preživljavaju. Oni su za zatvaranje granica, ne samo zbog izbjeglica, već i kao pokušaj da se zadrže ljudi da ne napuštaju zemlju. Glasačima je to vrlo primamljivo.
Pročitajte i ovo: Evropski projekat na testu zbog jačanja populista i krajnje desniceRSE: Ipak, da li je imigracija jedini razlog rasta ekstremnih desničarskih stranaka u Evropi, ili iza toga stoji nešto mnogo dublje?
Blockmans: Velike društveno ekonomske razlike unutar pojedinih društava, strah da će većina oduzeti manjini budućnost, kako ekonomski, tako i demografski, sredstva su kojim se koriste populistički lideri.
RSE: Promatrači upozoravaju da se situacija nalikuje onoj iz 30-tih godina prošloga stoljeća, na rast nacionalsocijalizma u Njemačkoj. Plašite li se da bi se tako nešto uistinu moglo ponoviti?
Blockmans: Tendencija za tako nešto je prisutna. Pogledamo li kako se nacionalfašizam razvijao u njegovim najužasnijim oblicima, u konačnicima sa Aushwitzom, nadam se da smo iz prošlosti ipak naučili da ne smijemo dopustiti ekstremnom nacionalsocijalizmu da zavlada Evropom. Treba se oduprijeti onima koji propovjedaju “čistu rasu i čistoću društva”. Nažalost i mediji daju mnogo prostora pojedincima koji pozivaju na takav negativni trend, kako u Italiji, Francuskoj, Poljskoj ili Mađarskoj. Ipak, demokratskog otpora ima i to se moglo vidjeti glasanjem na sjednici Evropskog parlamenta protiv politike mađarskog premijera Viktora Orbana koji se ne pridržava evropskih sporazuma.
Pročitajte i ovo: Sankcije za Mađarsku, kažnjavanje evropskog iliberalizmaIpak, treba mnogo više dodatnog napora kako bi se obračunalo sa gotovo neofašističkim strankama u cijeloj Evropi, kako na zapadu, tako i istoku. Ovaj proces je tek počeo, mnogo vremena i energije će trebati kako bi se zaustavili nacionalisti i iskreno govoreći “rasisti” od toga da dobiju još više snage. Ipak, ne spadam u one “vračare” ili medije koji govore o reinkarnaciji prilika kakve su bile u Weinmarskoj Republici, koje su prethodile dolasku Hitlera na vlast, ili onima koji tvrde da je rat jedini projekt koji bi mogao resetirati našu politiku.