Kada je gruzijski premijer Irakli Kobahidže u zadnoj nedelji maja nagovijestio da bi bivši poslanik Đorđi Kandelaki, koji je koautor izvejštaja o iranskom uticaju u njegovoj zemlji, mogao da se suoči sa pravnim posljedicama, predstavio je to kao pitanje za "nadležnu državnu agenciju".
John Walters, predsjednik američkog Instituta Hadson koji je objavio izvještaj, imao je drugačiju formulaciju: "Činjenice se ne mogu promijeniti hvalisanjem i prijetnjama. Vi niste "Gruzijski san", vi ste rušitelj gruzijskih snova".
Ova razmjena je mali, ali značajan uvid u to koliko su se odnosi Gruzije sa Vašingtonom pogoršali i kako vladajuća stranka Gruzijski san čini se nesposobna ili nevoljna da zaustavi taj pad.
Izvještaj koji je u centru spora, objavljen u martu, dokumentovao je ono što je opisao kao sistematsko širenje iranskog političkog, vjerskog i ekonomskog uticaja u Gruziji. U njemu se tvrdi da Tbilisi nije samo tolerisao iransko prodiranje već ga je aktivno olakšao kako bi "obrazovao sljedeću generaciju gruzijskih šiitskih lidera, njegovao lojalnost iranskoj političkoj teologiji i normalizovao antiameričke narative".
"Ova aktivnost direktno ugrožava nacionalne bezbjednosne interese SAD na Južnom Kavkazu, potkopava zapadni uticaj i jača režim koji je posvećen izvozu ideologije Islamske revolucije iz 1979. godine", navodi se u izvještaju.
Izvještaj navodi podatke Nacionalnog zavoda za statistiku Gruzije i drugih izvora koji podržavaju njegovu tvrdnju, uključujući brojke o ekonomskoj ekspanziji Irana u zemlji.
Posebna istraga koju je u oktobru 2025. godine sproveo Gruzijski servis Radija Slobodna Evropa otkrila je da je u Gruziji registrovano skoro 13.000 iranskih kompanija, mnoge na nekoliko adresa, a stotine dijele pojedinačne stambene zgrade i udaljena sela koja ne pokazuju fizičke tragove poslovne aktivnosti. Uvoz iranske nafte i petrohemikalija u Gruziju skoro se utrostručio između 2020. i 2024. godine.
Javno dostupne iranske trgovinske konsultantske kuće otvoreno opisuju strategije za rebrendiranje iranske robe kao "Proizvedeno u Gruziji" prije nego što se dalje pošalje na zapadna tržišta, što je potez kojim se izbjegavaju međunarodne sankcije protiv Teherana nametnute zbog njegovog nuklearnog programa i kršenja ljudskih prava.
Dimenzija izbjegavanja sankcija nije nova, ali je znatno pooštrila zabrinutost Vašingtona.
Čitajte:
U Kongresu SAD predložen zakon za procenu kineskog i ruskog uticaja u GruzijiU maju 2025. godine, predsjednik Donald Trump upozorio je da će se svaka zemlja koja trguje iranskom naftom suočiti sa sekundarnim sankcijama. Gruzija, očigledno, nije ni trepnula. Uvoz iranske nafte nastavljen je bez znakova usporavanja.
U međuvremenu, kompanije u iranskom vlasništvu osiguravaju gruzijske državne ugovore, snabdijevaju Nacionalnu banku Gruzije i gradsku skupštinu Tbilisija sistemima za video nadzor, kao i higijenskim proizvodima za gruzijsko Ministarstvo odbrane.
Slučajevi utaje su došli u još veći fokus otkako su američki i izraelski vazdušni napadi krajem februara izazvali rat sa Iranom, koji je trenutno na pauzi zbog krhkog primirja.
Odgovor Tbilisija
Reakcija Gruzijskog sna na ispitivanje nije bila osporavanje nalaza, već posezanje za državnim mehanizmom.
Nakon što je objavljen Hadsonov izvještaj, gruzijska obavještajna služba pokrenula je istragu. Opozicione ličnosti i analitičari pozvani su na ispitivanje. Sada je premijer pokrenuo pravni postupak. Obrazac je poznat.
Gruzijski san je godinama vršio isti pritisak na domaće kritičare: predstavljajući neslaganje kao sabotažu iz inostranstva i delegirajući prljavi posao nominalno nezavisnim agencijama.
Činjenica da se isti priručnik sada primjenjuje protiv organizacije iz Vašingtona i njenog gruzijskog saradnika sugeriše da stranka osjeća malo ograničenja zbog pogoršanja odnosa sa Sjedinjenim Državama ili igra na kartu da Vašington ima druge prioritete.
Ta opklada je možda pogrešno procijenjena, jer je odnos već pretrpio ozbiljnu strukturnu štetu.
U decembru 2024. godine, Vašington je suspendovao Povelju o strateškom partnerstvu između SAD i Gruzije i sankcionisao osnivača i de fakto lidera Gruzijskog sna, Bidžinu Ivanišvilija. Na događaju u Hadsonu ove nedelje, republikanski kongresmen Joe Wilson, otvoreni kritičar Gruzijskog sna, optužio je ono što je opisao kao "gruzijsku noćnu moru" za podršku "terorističkom režimu u Teheranu", misleći na Islamsku Republiku.
Nekada najbliži partner Vašingtona na Južnom Kavkazu, Gruzija se sada nalazi zaglavljena u američkoj regionalnoj diplomatiji, a pažnja se sve više pomjera ka Azerbejdžanu i Jermeniji.
Nigdje to nije bilo očiglednije nego prilikom nedavnog pokretanja inicijative američkog predsjednika Donalda Trumpa za Odbor za mir. Azerbejdžan i Jermenija su dobili pozive za ono što američki lider naziva "najznačajnijim (međunarodnim) tijelima ikada stvorenim". Gruzija je izostavljena.
Zatim je u februaru u region stigao potpredsjednik JD Vance, najviši američki zvaničnik koji je posjetio region otkako je Joe Biden došao za potpredsjednika 2009. godine, a Tbilisi je mogao samo da posmatra sa strane dok je posjećivao Baku i Jerevan.
Bez obzira na to da li je svaki element Wilsonove optužbe tačan ili ne, ona odražava uslove u kojima se o Gruzijskom snu sada raspravlja u Vašingtonu – ne kao o komplikovanom partneru sa kojim treba upravljati, već kao o problemu sa kojim se treba suočiti.
Za zemlju koja je nekada doprinosila trupama u misijama koje su predvodile SAD u Iraku i Afganistanu i tretirana kao model postsovjetske demokratske tranzicije, značajno je postignuto udaljavanje.