Od 26 igrača fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine, njih 17 rođeno je van zemlje. Ostatak je odrastao u ratnoj i poslijeratnoj, tranzicijskoj državi. To je sastav tima koji je podigao na noge navijače širom zemlje, ali i svijeta, gdje rasuto živi više od dva miliona Bosanaca i Hercegovaca.
Favoriti za pobjedu na fudbalskom prvenstvu privlače manje pažnje od bosanskohercegovačkih navijača i reprezentacije koja je od početka viđena kao autsajder.
Priče o njima pune svjetske medije, a slično je podcrtao i selektor Sergej Barbarez koji je u razgovoru za njemački Bild rekao kako se sada u utakmici šesnaestine finala protiv Sjedinjenih Država nalaze u ulozi "Davida protiv Golijata". "To nam je uvijek dobro služilo", dodao je.
Desetine hiljada ljudi obojilo je Seattle u žuto-plavo tokom posljednje utakmice protiv Katara kojom je reprezentacija postigla historijski uspjeh i izašla iz grupne faze takmičenja kako bi dočekala američku ekipu 2. jula. Među publikom na Lumen stadionu u Seattleu bila je i Mostarka Irma Baralija sa svojom porodicom.
"Tribine su prepune naših ljudi sa svih strana svijeta, a njihove životne priče su materijal za vrhunske holivudske filmove", priča Baralija za RSE o iskustvu gledanja utakmica reprezentacije u Sjedinjenim Državama.
Irma Baralija sa porodicom na stadionu u Los Angelesu tokom utakmice protiv Švicarske.
Iako sa porodicom danas živi u Sarajevu, njihovi životu su vezani i za Ameriku u koju je njen suprug otišao nakon što je uspio izaći iz logora Heliodrom je bio jedan od desetak logora koje je tokom rata u BiH formirala samoproglašena Hrvatska Republika Herceg-Bosna, paradržavna tvorevina od 1991. do 1994. godine
kod Mostara.
"Prvu kćerku smo dobili upravo u Los Angelesu, a ona je svoje prve korake pravila u Seattleu", dodaje Baralija koja je zajedno sa porodicom neko vrijeme provela živeći na Zapadnoj obali u SAD.
U Sjedinjenim Državama inače živi više od 350.000 osoba porijeklom iz BiH. Neki od njih, poput Esmira Bajraktarevića, danas i igraju za fudbalsku reprezentaciju.
Dvadesetjednogodišnji Bajraktarević rođen je u SAD-u od roditelja, porijeklom iz Srebrenice koji su u ratu izgubili brojne članove porodice. Život u izbjeglištvu zbog rata značio je da su prvo živjeli u Švicarskoj, a potom u SAD-u gdje se Bajraktarević rodio 2005. godine. Nakon nekoliko nastupa za američku reprezentaciju, 2024. je počeo da igra za tim BiH.
"Rođen sam u Americi, ali sam sebe uvijek vidio kao Bosanca", kaže Bajraktarević u profilu Međunarodne fudbalske federacije (FIFA).
Esmir Bajraktarević, rođen u SAD i Kerim Alajbegović rođen u Njemačkoj, slave go protiv Katara 24. juna
On nije jedini. Velika dijaspora koju ima BiH znači i šaroliku reprezentaciju. Tako je nekoliko igrača svoje prve nastupe imalo za druge zemlje poput Švedske i Austrije, da bi na kraju se ipak odlučili za zemlju porijekla.
Slične su sudbine brojnih ljudi koji su zbog rata morali napustiti zemlju, da bi potom pokušavali da, kako je pojasnila Baralija, "spoje dva svijeta" kao što je učinio njen suprug koji je prije desetak godina otvorio kompaniju u BiH.
"Neovisno kakve su naše priče i pozadine, reprezentacija i ovi sjajni momci su nas ujedinili, spojili i zahvalni smo za ovu radost koju su nam omogućili," kaže Baralija. "Mnogo nam se lijepog ovdje desilo, a ovaj uspjeh reprezentacije i vijorenje naše zastave na najvećim američkim stadionima, pjevanje uglas sa desetinama hiljada naših ljudi ovdje je vrhunac svega toga."
'Ništa nije nemoguće'
Država kojoj je ovo tek drugo učešće na Svjetskom fudbalskom prvenstvu i njeni navijači osvojili su simpatije i domaćina, a brojne su poruke Amerikanaca na društvenim mrežama koji sada "dodaju Bosnu i Hercegovinu na listu zemalja za posjetiti".
Ova reprezentacija pokazuje da ništa nije nemoguće, pojašnjava psihologinja Vahida Djedović.
"Kako su nam ta djeca negdje pomogla da mi ponovo proživimo to zajedništvo i da se povežemo na neki način", kaže Djedović, koja naglašava da su danas ljudi sve više usamljeni. “Zapravo ovaj fudbal i sve ovo što se dešava nas je povezalo i imamo organizovane skupove, organizovano praćenje i kako smo zapravo svi kao jedan."
Čitajte:
Jedna pobjeda, drugačija BiH: Šta su uradili Zmajevi?Ovih dana u Bosni i Hercegovini fudbal je, izgleda, mnogo više od igre. On je ljepilo koje povezuje ljude, isčekivanje tih 90 minuta koje donose radost, ali i nadu u do sada nezabilježen uspjeh koji bi se mogao pozitivno odraziti, ne samo na igrače i njihove buduće angažmane, već i na ljude van terena. A emocije su zarazne, dodaje psihologinja Djedović.
"Ako gledate fudbalske utakmice i svo navijanje, zapravo ta euforija prelazi sa jednog na drugog. Pa čak kad mi gledamo na stadionu tamo u Los Anđelesu svi ljudi koji koji pjevaju ' Poljem se širi miris ljiljana’, naprosto se pokrene suza u oku", kaže psihologinja i pojašnjava da ovo može da bude jedno kolektivno iscjeljenje.
Navijači u Sarajevu tokom utakmice protiv Katara 24. juna
Fudbal je postao način na koji "Bosna noćne more pretvara u prelijepe snove” piše u autorskom tekstu Ed Vulliamy, ratni novinar koji je bio prvi strani novinar kojem su prijedorske vlasti dozvolile da uđe u logor Trnopolje 1992. godine.
A da je fudbal mnogo više od igre, ponekad i spas, svjedoče i učesnici kolekcije Muzeja ratnog djetinjstva iz Sarajeva, jedinog muzeja na svijetu koji se bavi isključivo dokumentovanjem iskustava osoba čija je djetinjstva obilježio rat.
"Izrezane sličice iz Panini albuma postajale su improvizovana igrališta; klikeri i plastične loptice zamjenjivale su pravu loptu; školske torbe služile su kao stative," pojašnjava Ajnura Akbaš, menadžerica za istraživanje u Muzeju, opisujući kako su djeca uz domišljatost i maštu tokom rata pokušavala da ostanu povezana sa sportom kojeg su voljeli.
"Ovi predmeti i sjećanja svjedoče o načinima na koje su djeca u ratu aktivno stvarala prostore igre i zajedničke radosti, ali i čuvala poveznicu s ostatkom svijeta," dodaje Akbaš.
Kapiten bh. reprezentacije Edin Džeko na stadionu u Seattleu
Jedno od djece koje je odraslo u Sarajevu pod opsadom je i dugogodišnji kapiten reprezentacije BiH Edin Džeko.
"Odrastao sam u ratu. Odjednom sam živio u bajci. Nikada ništa nije nemoguće. Čak ni odvesti Bosnu i Hercegovinu na Svjetsko prvenstvo", kaže Džeko u pismu djeci Sarajeva objavljenom pred prvu utakmicu BiH na Svjetskom prvenstvu.
Prema zvaničnim podacima 1.601 dijete je ubijeno tokom četiri godine opsade Sarajeva.
Danas četrdesetogodišnjak, Džeki je ovo drugo učešće na Svjetskom fudbalskom prvenstvu. Pored njega, koji je također odbio pozive drugih zemalja, danas u reprezentaciji stoje i dječaci koji su BiH odabrali za svoj tim i koji, kako kaže psihologinja Djedović mogu mladima da budu idoli.
"Bosna i Hercegovina generalno dugo vremena nema nikakvog idola, neku osobu, junaka sa kojima možemo da se identifikujemo. A to svakome treba. Ako se vratimo u prahistoriju u svim borbama i situacijama imali smo neke junake. E sad je naš junak reprezentacija Bosne i Hercegovine i onda se ljudi identifikuju s njima," zaključuje Djedović.
Slično je ranije u podcastu Radija Slobodna Evropa rekao i sociolog Amer Osmić koji smatra da je fudbalska reprezentacija društvu donijela osjećaj mogućnosti i da se ne radi samo o sportskom rezultatu.
"Ako gledamo sa simboličke strane, zapravo ono što su donijeli je kapital koji pokazuje da uspjeh na neki način nije rezervisan samo za neka druga društva, neke druge države," pojasnio je Osmić.
Da se mladi u BiH nalaze u situaciji u kojoj im je potrebna pomoć pokazuje i činjenica da je BiH zemlja sa najvećom stopom nezaposlenosti mladih ali i da svaka druga mlada osoba razmišlja da napusti BiH kao što je pokazalo ranije istraživanje Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija.
Vaš browser nepodržava HTML5
Kako su Zmajevi postali slika BiH kakvu bi svi voljeli vidjeti
Bosna i Hercegovina će historijsku utakmicu sa Sjedinjenim Državama igrati 2. jula u San Franciscu. Sa tribina će ih, kao i prethodne dvije, bodriti Baralija sa porodicom.
"Nije važno kakav će sutra biti rezultat, važno je da igramo srcem i junački, a pobjednici smo svakako", dodaje Baralija.
Tri kćerke Irme Baralije u Los Angelesu
Da je predstojeća utakmica "trenutak koji nadilazi sport" rekao je federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić čije je ministarstvo predložilo da poslodavci u četvrtak prilagode radno vrijeme.
Očekuje se da će samo na američkim televizijskim kanalima utakmicu pratiti rekordnih 30 miliona gledalaca.