Donbas i dalje: Teritorijalne prepreke miru u Ukrajini

Usred ubrzanih diplomatskih aktivnosti oko američkog prijedloga za mirovni sporazum, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je 8. decembra da Kijev nema ni pravni ni moralni osnov da ustupi bilo koji dio svoje teritorije.

"Naravno, Rusija insistira da se odreknemo teritorije. Mi sigurno ne želimo ništa da damo. Za to se borimo", rekao je Zelenski, čija zemlja se suprotstavlja ruskoj vojnoj agresiji od 2014. i punoj invaziji ruskih snaga od februara 2022.

Zvuči jasno. Ali u istom online razgovoru s novinarima, rekao je da pregovori s Vašingtonom uključuju "kompleksna pitanja koja se tiču teritorije" i da "tu još nije pronađen kompromis".

Evo pogleda na teritorijalnu kontrolu u Ukrajini, jednu od najvećih prepreka na putu ka miru.

Donbas

Ciljevi i opsesije koje su navele ruskog predsjednika Vladimira Putina da pokrene invaziju daleko prevazilaze osvajanje teritorije, obuhvatajući želju da potčini Ukrajinu, oslabi Zapad i poništi neke rezultate Hladnog rata i raspada sovjetskog carstva.

Ali kontrola nad Donjeckom i Luganskom, koje čine Donbas, očigledno je ključni cilj. A zajedno s dominacijom nad Krimom i dijelovima Zaporoške i Hersonske oblasti, to je vjerovatno minimum koji Putin smatra prihvatljivim, barem za sada, kako kod kuće ne bi izgledao kao da je izgubio rat za koji je prvobitno očekivao da će Ukrajinu dovesti na koljena za nekoliko sedmica.

Čitajte: Zelenski isključuje teritorijalne ustupke dok Evropa ponavlja 'nepokolebljivu' podršku Ukrajini

Problem za Putina je što njegove snage nisu uspjele zauzeti cijeli Donbas. Gotovo cijela Luganska oblast, osim nekoliko manjih područja, pod ruskom je okupacijom, što čini dio gotovo petine teritorije Ukrajine koju Moskva kontroliše.

Ali Donjeck se pokazao težim: ruske trupe kontrolišu oko 77 posto oblasti nakon sporog i iscrpljujućeg ofanzivnog napredovanja, ali nisu uspjele definitivno zauzeti razrušeni grad Pokrovsk, a nekoliko drugih naseljenih mjesta ostaje pod kontrolom Kijeva.

Ogromni gubici u ljudstvu mogli su dodatno učvrstiti Putinovu odlučnost da dovrši osvajanje oblasti, kako se krvoproliće ne bi smatralo uzaludnim.

U svakom slučaju, on je punu kontrolu nad Donbasom postavio kao temeljni zahtjev u svakom mirovnom sporazumu, rekavši prošle sedmice da će Rusija zauzeti preostali dio silom ako diplomatski napori ne rezultiraju povlačenjem Ukrajine.

Čitajte: Zašto je Putin opsednut ukrajinskim Donbasom?

Za Ukrajinu, dio Donbasa koji još uvijek kontroliše jednako je ključan, ako ne i važniji. Svaki mirovni sporazum koji ustupa teritoriju Rusiji ili učvršćuje kontrolu Kremlja nad okupiranim područjima bio bi široko shvaćen u Kijevu i na Zapadu kao nagrada Moskvi za agresiju – ali sporazum koji obavezuje Ukrajinu da se povuče s teritorije koju su njene snage uspjele odbraniti, također uz ogromne ljudske žrtve, bio bi još teže prihvatljiv.

To bi moglo imati velike političke posljedice za Ukrajinu i Zelenskog, što je jedan od razloga zašto Putin želi da se to dogodi.

Kako je Zelenski istakao 8. decembra, postoji i čvrsta pravna prepreka za predaju teritorije drugoj zemlji: ukrajinski Ustav, koji navodi da se sve teritorijalne promjene "rješavaju isključivo" putem referenduma na nacionalnom nivou.

De facto, de jure

Još jedna komplikacija, makar zato što Putin insistira da to bude, jeste tvrdnja Moskve – neutemeljena u stvarnosti, ali već više od tri godine utvrđena u ruskom zakonu – da su oblasti Lugansk, Donjeck, Zaporoška i Hersonska dio Rusije, a ne Ukrajine. Putin nastoji naglasiti ovu retoričku poentu izjavama da će Rusija "osloboditi" ostatak Donbasa, umjesto da kaže da će zauzeti ili okupirati ukrajinsku teritoriju.

Naizgled nepomirljiva dilema oko Donbasa odražena je u američkom mirovnom prijedlogu od 28 tačaka, koji je izazvao diplomatsku buru kada se pojavio prošlog mjeseca.

Nacrt je široko shvaćen kao izrazito povoljan za Rusiju, a Ukrajina se tome usprotivila u razgovorima s američkim zvaničnicima, kao i s evropskim liderima koji su se okupili da podrže napore Kijeva da izbjegne jednostrani sporazum.

Čitajte: Različite vizije: Gde se SAD i Evropa razilaze po pitanju mira u Ukrajini?

Ali formulacija koja se odnosi na Donbas, a koja je očito izazvala negodovanje u Ukrajini, također se činila malo vjerovatnom da će zadovoljiti Rusiju. Uz Krim, koji je Rusija okupirala 2014. godine, nacrt prijedloga navodio je da će Donjecka i Luganska oblast biti "priznate kao de facto ruske" – a ne de jure, što Moskva želi. Također je navedeno da će Ukrajina povući svoje snage iz dijela Donjecke oblasti koji drži, te da će ta teritorija postati "neutralna demilitarizovana tampon zona" koja će biti "međunarodno priznata" kao dio Rusije, ali u koju ruske snage neće smjeti ući.

Među ostalim potencijalnim zamkama, poput pitanja ko bi nadzirao poštivanje sporazuma u Donbasu, neki analitičari su rekli da je de facto priznanje kontradikcija u terminima: priznanje, posebno utvrđeno u mirovnom sporazumu, sugeriše formalno prihvatanje, dok de facto podrazumijeva neformalno prihvatanje činjenica na terenu.

Zelenski je 8. decembra rekao da je američki nacrt smanjen sa 28 na 20 tačaka, pri čemu su uklonjene neke od odredbi najmanje povoljnih za Ukrajinu. Ali nacrt nije javno objavljen, pa nije jasno kako se rješava pitanje teritorije – iako je iz komentara Zelenskog bilo očito da Kijev u tom pogledu tada nije bio zadovoljan.

Herson i Zaporožje

Osim Krima i Donbasa, oblasti Zaporožje i Herson također predstavljaju izazov za potencijalne mirotvorce. Rusija drži dio svake od tih oblasti, što joj daje "kopneni koridor" od ruske granice do prevlake koja povezuje okupirani Krim s kopnenom Ukrajinom, kao i kontrolu nad nuklearnom elektranom Zaporožje – koja je najveća u Evropi i još jedno osjetljivo pitanje u mirovnim pregovorima.

Čitajte: Ježevi u magli: Neobična nova oklopna zaštita primijećena u Ukrajini

Ali nakon što je Ukrajina ponovo preuzela kontrolu nad Hersonom u velikoj kontraofanzivi u jesen 2022. godine, Rusija ne drži prijestonice nijedne od tih oblasti. Usred američkog nastojanja za mir koje je počelo kada je Trump preuzeo dužnost u januaru ove godine, Moskva se ponekad činila otvorenom za sporazum koji bi Ukrajini ostavio kontrolu nad teritorijom koju drži, kako je predviđeno prijedlogom od 28 tačaka.

Ali Putin je prošle sedmice doveo u pitanje tu ideju svojim ratobornim izjavama, tvrdeći da će Rusija zauzeti ne samo Donbas nego i "Novorosiju" silom ako se Ukrajina ne povuče, koristeći izraz koji izaziva velike kontroverze i koji potiče iz vremena kada je carska Rusija dominirala velikim dijelovima istočne i južne Ukrajine.

Pored Krima, Luganska, Donjecka, Zaporoške i Hersonske oblasti, Rusija kontroliše i znatno manje dijelove teritorije u oblastima Harkiv, Sumi i Dnjepropetrovsk. Plan od 28 tačaka navodio je da će "Rusija napustiti druge dogovorene teritorije koje kontroliše izvan pet oblasti", ali nije pružio detalje.