Sažetak
- Imenovanje američkog diplomate Louisa Chrishocka za privremenog šefa Kancelarije visokog predstavnika u BiH dolazi u trenutku otvorenog spora između SAD-a i EU oko kandidata i buduće uloge OHR-a.
- Iako je riječ o kratkotrajnom tehničkom rješenju, stručnjaci upozoravaju da ono odražava dublje nesuglasice između zapadnih partnera i rastuću neizvjesnost oko uloge OHR-a u BiH.
Privremeno imenovanje američkog diplomate Louisa Chrishocka za vršioca dužnosti visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini otvara nova pitanja o budućnosti međunarodne uprave i sve slabijem konsenzusu zapadnih zemalja o BiH. Na to upozoravaju stručnjaci za međunarodno pravo za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Chrishock će narednih 15 dana obavljati funkciju šefa Kancelarije visokog predstavnika (OHR). Radi se o rješenju koje nije predviđeno Dejtonskim mirovnim sporazumom, ali je već ranije korišteno u praksi, 2009. godine nakon odlaska Miroslava Lajčaka.
Ipak, kako ocjenjuju stručnjaci za međunarodno pravo, sadašnji kontekst je znatno drugačiji, jer je, kako navode, obilježen unutrašnjim političkim blokadama u BiH i sve izraženijim razilaženjima između Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije oko pravca djelovanja OHR-a.
Upravni odbor Savjeta za implementaciju mira (PIC) imenovao je Chrishocka kao privremeno rješenje do 14. jula, dok se pokušava postići kompromis o novom visokom predstavniku.
Takva situacija, navode eksperti, jača politike koje podrivaju zemlju, dovodeći u pitanje i legitimitet pozicije i budućnosti visokog predstavnika u BiH.
Čitajte:
Vašington i dalje podržava Landija za visokog predstavnika u BiHIma li vršilac dužnosti istu 'moć' kao i visoki predstavnik?
Iz Kancelarije visokog predstavnika nije odgovoreno na upit Radija Slobodna Evropa da li vršilac dužnosti ima isti opseg ovlasti kao i imenovani visoki predstavnik.
Tokom preuzimanja dužnosti 1. jula, Chrishock je izjavio kako će mandat provoditi "u skladu s Opštim okvirnim sporazumom za mir i ovlaštenjima povjerenim visokom predstavniku".
Međutim, Jens Woelk, profesor komparativnog ustavnog prava na Univerzitetu u Trentu u Italiji, za RSE upozorava kako vršilac dužnosti visokog predstavnika u BiH "ne može imati isti politički legitimitet kao osoba koja je na tu funkciju imenovana punim međunarodnim konsenzusom".
"Vršilac dužnosti, naravno, nema isti politički legitimitet. Njegovo djelovanje trebalo bi biti čvršće vezano za mandat iz Dejtonskog mirovnog sporazuma, slično kao što vršilac dužnosti premijera obavlja tekuće poslove. To znači da ne bi trebalo da otvara potpuno nova politička pitanja niti da slijedi vlastitu agendu, već da se drži principa 'poslovanja kao i obično', što uključuje i eventualnu upotrebu bonskih ovlaštenja", rekao je Woelk.
Istovremeno, upozorava da ostaje otvoreno pitanje da li će se takav pristup poštovati u sadašnjim političkim okolnostima.
Prema njegovim riječima, osnovni problem nije samo privremeno rješenje na čelu Kancelarije visokog predstavnika (OHR), već činjenica da više "ne postoji međunarodni konsenzus ni o osobi koja bi trebalo da obavlja tu funkciju, niti o načinu na koji bi mandat visokog predstavnika trebalo da bude provođen".
"OHR i OSCE godinama su predstavljali vezu između Sjedinjenih Američkih Država, Evropske unije i drugih država, uprkos protivljenju Rusije. Uz unutrašnje sukobe unutar te grupe teško je i zamisliti kakve negativne posljedice to može izazvati", naveo je Woelk.
Čitajte:
BiH dobila vršioca dužnosti visokog predstavnika, novi rok za izbor Šmitovog nasljednikaDodao je da će takvu situaciju domaći politički akteri pokušati iskoristiti za ostvarivanje vlastitih političkih ciljeva.
Woelk smatra da međunarodne garancije sadržane u instituciji OHR-a dugoročno moraju biti transformisane i postepeno ukinute, ali tek kada za to budu ispunjeni jasno definisani uslovi.
Podsjeća da su sigurnost, politička stabilnost, demokratska odgovornost i napredak Bosne i Hercegovine, sadržani u takozvanoj agendi Programa "5+2" obavezuje vlasti BiH da, prije zatvaranja OHR-a, riješe pitanje raspodjele državne i vojne imovine, provedu Konačne odluke za Brčko distrikt, osiguraju fiskalnu održivost BiH i osnaže vladavinu prava.
Među uslovima je, takođe, potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA), kao i pozitivna procjena političke situacije u zemlji od strane Savjeta za provođenje mira.
Do sada su ispunjena dva – SAA je potpisan 2008. godine, dok je status Brčko distrikta definisan amandmanom na Ustav BiH godinu kasnije. Preostali su djelimično ispunjeni ili i dalje nisu realizovani.
Istovremeno, Evropska komisija u svom mišljenju navodi da BiH ne može postati članica Evropske unije dok postoji OHR, što dodatno održava otvorenim pitanje njegove buduće uloge i trajanja., godinama predstavljani kao preduslovi za zatvaranje OHR-a.
"Aktuelni razvoj događaja je sve osim uvjerljiv. On predstavlja suprotnost ozbiljnoj procjeni stanja u Bosni i Hercegovini i planskom, postepenom gašenju međunarodnog nadzora. Iz moje perspektive, riječ je o neodgovornom pristupu", zaključio je Woelk u izjavi za Radio Slobodna Evropa.
Slabljenje OHR-a 'dobra vijest' za pristalice Dodika i Putina
Aktuelna situacija sa OHR-om, prema ocjeni profesora međunarodne politike na Univerzitetu u Passau Soerena Keila, ide u direktnu korist akterima koji osporavaju postojeći ustavni okvir Bosne i Hercegovine.
"To je dobra vijest za Milorada Dodika i njegove pristalice, ali i za Putina. Ovakav razvoj pokazuje da je konsenzus između Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije o Bosni narušen, a to nužno slabi sposobnost međunarodne zajednice da reaguje i otvara prostor onima koji žele da dalje potkopavaju Dejtonski sporazum", kaže Keil za Radio Slobodna Evropa.
Čitajte:
Rok ističe, dok BiH još čeka novog visokog predstavnikaIako podsjeća da je model vršioca dužnosti korišten i 2009. godine, Keil naglašava da današnji kontekst nema sličnosti s tim periodom.
"Tada je to bio kratkotrajan tehnički prelaz. Danas govorimo o situaciji krize u BiH, političkih blokada i podijeljene međunarodne zajednice. To ovaj presedan čini mnogo ozbiljnijim i potencijalno destabilizirajućim", ističe on.
Prema njegovim riječima, ključni problem je što vršilac dužnosti preuzima funkciju bez političke podrške koja je prethodnim visokim predstavnicima davala stvarnu moć.
"On u praksi ima vrlo ograničen kapacitet da djeluje. Ne vidim da će koristiti bonska ovlaštenja bez podrške Evropljana. U ovom trenutku je politički oslabljen akter, 'lame duck'. To znači da OHR formalno postoji, ali bez snage da interveniše ako se situacija pogorša", navodi Keil.
Vaš browser nepodržava HTML5
Treba li Bosni i Hercegovini i dalje visoki predstavnik?
Upozorava i na pitanje legitimiteta i trajanja ovakvog stanja, jer "vršilac dužnosti ne može imati isti politički i pravni legitimitet kao stalni visoki predstavnik".
"Zbog podjela između zapadnih aktera, postoji realna mogućnost da takvo rješenje potraje, a bez jasnog autoriteta OHR ostaje bez stvarnih mehanizama djelovanja upravo u trenutku kada su najpotrebniji. Ovo je prvi put da se zapadni konsenzus o Bosni i Hercegovini i Dejtonskom sporazumu dovodi u otvoreno pitanje. To je opasno i za unutrašnju stabilnost zemlje i za kredibilitet Zapada", istakao je za RSE.
Presedan iz 2009. godine i uloga Gregoriana
Funkcija vršioca dužnosti visokog predstavnika već je jednom korištena 2009. godine, nakon ostavke Miroslava Lajčaka. U kratkom prelaznom periodu prije dolaska Valentina Inzka, Kancelariju visokog predstavnika (OHR) vodio je tadašnji prvi zamjenik i supervizor za Brčko distrikt, američki diplomata Raffi Gregorian.
Taj period trajao je svega nekoliko sedmica i odvijao se uz već postignut politički dogovor o novom visokom predstavniku.
Raffi Gregorian nije koristio bonska ovlaštenja dok je 2009. godine obavljao funkciju vršioca dužnosti visokog predstavnika nakon odlaska Miroslava Lajčaka, već je obavljao tekuće poslove do dolaska novog visokog predstavnika.
Čitajte:
Dodik i Vlada RS protiv GregorijanaInstitucija visokog predstavnika uspostavljena je Aneksom 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao ključni mehanizam međunarodnog nadzora nad implementacijom civilnog dijela mira u Bosni i Hercegovini.
Visokog predstavnika formalno imenuje Savjet za implementaciju mira, tijelo koje okuplja najvažnije međunarodne aktere uključene u dejtonski proces.
U praksi, imenovanje je rezultat političkog dogovora između SAD-a i vodećih evropskih država, uz saglasnost ostalih članica PIC-a.
Od kraja rata do danas, svi visoki predstavnici dolazili su iz evropskih zemalja, uz snažnu političku podršku Sjedinjenih Američkih Država.
SAD je svoju ulogu ostvarivao i kroz poziciju zamjenika šefa OHR-a, koji je obavljao i funkciju supervizora za Brčko distrikt, treću administrativnu jedinicu u zemlji.