Solzhenitsyn: Život u slikama

Sin intelektualaca, Aleksandr Solzhenitsyn rođen je u gradu Kislovodsk u Rusiji 1918. Ubrzo nakon što je diplomirao matematiku i fiziku, pridružio se sovjetskim ratnim jedinicama.

Solzhenitsyn je služio kao oficir u artiljerijskim formacijama tokom Drugog svjetskog rata. ali je ubrzo izgubio iluzije o vođenju rata. U pismima koje je pisao prijateljima kritikovao je Staljina, a pisma je uskoro zaplijenila tajna policija.

Proglašen izdajnikom, 1945. godine Solzhenitsyn je poslan u gulage u Rusiju i Kazahstan na osam godina. Fotografija prikazuje Solzhenitsyna, kao zatvorenika sa oznakom #282. Nakon još tri godine u egzilu u Kazahstanu, vratio se u Rusiju da radi kao učitelj.

Nikita Khrushchev (fotografija iz 1964.), kasnih je pedesetih godina objelodanio veliki broj Staljinovih zločina, a Solzhenitsynu je omogućio da 1962. godine objavi roman "Jedan dan u životu Ivana Denisovicha".

Solzhenitsyn postaje slavna ličnost u Sovjetskom Savezu. Na fotografiji sa bjeloruskim piscem Vasilom Bykau 1967. godine. Nakon što je tvrdolinijaš Leonid Brezhnev zamijenio Khrushcheva 1964., Solzhenitsyn se nalazi pod strogom kontrolom KGB-a. Ali na međunarodnom nivou njegova reputacija raste i 1970. godine dobija Nobelovu nagradu za književnost.

Nakon objavljivanja djela "Arhipelag Gulag"1973. godine, Solzhenitsyna sovjetski mediji proglašavaju izdajnikom. Godine 1974., sovjetske vlasti oduzimaju mu državljanstvo i protjerivaju iz države.

Nakon bijega u Švajcarsku, Solzhenitsyn se skrasio u malom mjestu u Vermontu. Tu piše "Crveni krug" o istorijskom krugu dešavanja koja su vodila revoluciji 1917. godine. Na Zapadu, često je optuživan za antisemitizam i nacionalizam.

Godine 1994., Solzhenitsyn se vraća u Rusiju nakon dvadesetogodišnjeg egzila. Mikhail Gorbachev mu 1990. godine vraća sovjetsko državljanstvo i povlači optužbe protiv njega.

Ponovo u Rusiji, Solzhenitsyn poziva na vraćanje moralnih standarda, zasnovanih na kršćanskim vrijednostima. Ali njegove poruke ne nailaze na odjek među Rusima, posebno onim mlađim, iz postsovjetske generacije.

Solzhenitsyn 2007. godine prima rusko državno priznanje za doprinos humanosti.

Živio je sa suprugom Nataliom, koja je bila njegov pomoćnik i portparol dugo godina, kao i sa tri sina.