Dostupni linkovi

Preminuo nobelovac Aleksandar Solženjicin


Aleksandr Solzhenitsyn
Aleksandr Solzhenitsyn

Dobitnik Nobelove nagrade za književnost Aleksandar Solženjicin, koji je zbog svojih vjernih prikaza života u sovjetskim radnim logorima bio protjeran iz Sovjetskog Saveza, umro je u 89. godini u nedjelju navečer u Moskvi. Prvi roman "Jedan dan u životu Borisa Denisoviča", napisan prije punih 46 godina, Solženjicina je pretvorila u poznatog i priznatog svjetskog književnika. No, mnogi ističu da je pisac bio kontroverzna ličnost, osoba sa jakim nacionalističkim, pa i šovinističkim stavovima, posebno prema bivšim republikama nekadašnjeg Sovjetskog saveza, današanjim državama na području srednje Azije, kao što su Kirgistan, Uzbekistan, Kazahstan. Solženjicin zbog svojih političkih stavova nije bio mnogo popularan ni u Bjelorusiji, ni Ukrajini.

U posljednjih 14 godina svoga života Alesandar Solženjicin proveo je tamo odakle je bio protjeran - u Rusiji, u Moskvi. Zadnjih mjeseci nije bio viđen u javnosti. Prvi roman o Ivanu Denisoviču, nastao nakon njegove osmogodišnje robije, je objavljen 1962., uglavnom zahvaljujući Nikiti Hrušćovu koji je objelodanio veliki dio Staljinovih zločina. Slijedili su remek djela "Odjel za rak" i "U prvom krugu", koja su po tadašnjem Sovjetskom Savezu kružila u prijepisima, a prvi su put objavljena u inozemstvu, i donijela Solženjicinu Nobelovu nagradu za književnost 1970. godine. Brežnjev, koji je naslijedio Hrušćova, zabranio je Solženjicinu put u Stokholm da prihvati Nobela za književnost.

Zabrane su potom slijedile i za "Arhipelag Gulag", koji je također ilegalno kružio SSSR-om, a objavljen je na Zapadu 1973. godine. Bila je to dokumentarna, ali i duboko osobna optužba sovjetskoga sustava koncentracijskih logora, bazirana na osobnim iskustvima i mnoštvima pisama i dokumenata koje je dobivao od bivših zatočenika. Tako precizno opisane optužujuće strahote sovjetskih logora bile su previše za tamošnje vlasti. Solženjicin je 1974. ostao bez državljanstva i protjeran iz zemlje. U decembru iste godine konačno mu je uručena Nobelova nagrada.


Nakon kraćeg zadržavanja u Švicarskoj, Solženjicin odlazi u SAD. Skrasio u Vermontu, no ostaje "neprilagođen" a patnja za domom bila je ogromna. Gorbačov 1990. Solženjicinu vraća državljanstvo i odbacuje sve optužbe. Veliki pisac se vraća, no i dalje ostaje kritičar svih društevnih devijacija. Govoreći u Dumi 1994., pisac je upozorio: "Ono što imamo danas ni na jedan način se ne može opisati kao demokracija. Danas imamo oligarhiju, a vlast je u rukama uskog kruga ljudi".


Kada je Vladimirn Putin došao na vlast 2000., Solženjicin je bio zabrinut. KGB-ovac na čelu države. No, ubrzo je podžrao Putinove korake protiv oligarha. U junu prošle godine prihvatio je najviše državno odličje, a Putin je kazao da se radi o "autoru djela bez kojih bi povijest 20. stoljeća bila nezamisliva". Ambivalentan odnos između Kremlja i Solženjicina je potrajao do piščeve smrti. Hvalio je Putina zbog obnove snage Rusije, ali i kudio zbog kršenja demokratskih sloboda.

XS
SM
MD
LG