Dostupni linkovi

Srpsko-hrvatski odnosi: Volite li Brahmsa?


Ines Šaškor

Između službenog Zagreba i Beograda posljednjih dana razmjenjuju se oštre riječi. Povod je posjet hrvatske premijerke Kosovu, razlozi su unutarnjepolitički u obje zemlje. Kolateralna žrtva – normalizacija prilika u regiji.

Nekako u ovo vrijeme, koncem vrućih dana kolovoza 1968. godine u Dubrovniku je gostovala Beogradska filharmonija, sa Zubinom Mehtom kao dirigentom. Bilo je to vrijeme upada sovjetskih trupa u Čehoslovačku. Bila sam na tom koncertu. Dani strepnje, solidarnosti s češkim turistima, domaćini su im besplatno produljivali boravak na Jadranu. Mehta i Filharmonija dostojanstveni. Sjajan koncert. Nekoliko dana poslije gostovao je i Genadij Roždestvenski, veliki ruski dirigent. Također s Beogradskom filharmonijom. Mehta se ovih dana prisjetio da je filharmoničare, koji su razmišljali o bojkotu, nagovorio da sviraju s Roždestvenskim, jer je on umjetnik, građanin svijeta.

Pamtim, sa snimke, i dolazak Zubina Mehte u Sarajevo 1994. godine. Nezaboravni Mozartov Requiem u ruševinama Narodne biblioteke.

Ovih dana u Sarajevu vrata zatvara Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine. Nema je tko financirati. Prosvjeduju umjetnici, građani. Među njima i jedan general, časni branitelj Sarajeva, Jovan Divjak, koji je nestanak Galerije, umjetničke memorije grada, usporedio s razaranjem Narodne biblioteke.

Na sreću, uvijek i svugdje postoje ljudi koji znaju što je važno i vrijedno i za što se treba založiti.

Zubin Mehta osvanuo je ponovno na ovim prostorima. Nakon što se prije nekoliko godina uključio u međunarodnu akciju financijskog spašavanja Beogradske filharmonije, sada je s tim uglednim orkestrom gostovao u Dubrovniku. I njega i ansambl je, kako čitamo, oduševljeno pozdravilo više od 1.200 posjetitelja.
Među njima nije bilo srpskog predsjednika i hrvatske premijerke.
Hrvatskom predsjedniku društvo je pravio jedan Karađorđević. I to baš „nasljednik prijestolja“.

A Boris Tadić i Jadranka Kosor trenutačno „ratuju“.

Povod je posjet hrvatske premijerke Kosovu. Tu zapravo nema ničeg spornog.

Hrvatska je Kosovo priznala, kao što su to učinile i desetine drugih država, otrpila paljenje ambasade u Beogradu bez većeg uzbuđenja, nastavila surađivati i sa Srbijom i sa Kosovom. Moglo se na svim stranama postići više, ali to je druga priča.
Nekoliko prigodnih rečenica Jadranke Kosor u Prištini – koje su mogle biti i suptilnije – uzete su kao povod verbalne kanonade iz Beograda i Banjaluke (?!). Uzvraćeno je istom mjerom.

Što košta da košta

Red činjenica, pa red istrgnutih citata, zamjena teza i poluistina, pa red povijesnih poduka. Svatko sa svojom istinom. Pa ispočetka. Na koncu se zaboravi i razlog i predmet spora.

Zamorno, predvidljivo, već viđeno nebrojeno puta.

Posve nepotrebno zaoštrili su se međusobni odnosi.
Jadranka Kosor i Boris Tadić, Smederevo, 1. travanj 2011.

Predsjednik Srbije Tadić evidentno nastoji amortizirati i kompenzirati šamare koje dobiva u vezi Kosova, i na unutarnjoj političkoj sceni, i od međunarodne zajednice. Posjet njemačke premijerke pokazao je da politika paralelnih institucija i opstrukcije dogovaranja nije prihvaćena.

Prigodno „opaliti“ po Hrvatskoj povodom Kosova hrana je domaćoj nacionalističkoj javnosti. U pravu je kada Jadranki Kosor zamjera kninski pozdrav osuđenim hrvatskim generalima. Ali, kakve to ima veze s Kosovom?

Zauzvrat, hrvatska premijerka vraća dvostruko. Ne odgovara na prigovore o generalima, već lamentira o rehabilitaciji Draže Mihailovića, o samostalnoj Hrvatskoj koja više nikada neće pitati Beograd za dopuštenje za vlastitu politiku, itd. Da joj je toliko stalo do antifašističke prošlosti, okrenula bi se svojim ministrima i ne bi dopustila sramotne najave kriminalnog progona partizanskih prvoboraca. Uostalom, imala je mnogo puta prigodu Borisu Tadiću prigovoriti zbog četnika i Mihailovića.

Jadranka Kosor nalazi se u zahuktaloj predizbornoj kampanji. Sto dana prije izbora verbalni zaokret udesno, a to u ovdašnjem slučaju znači obračun sa „crvenima“ i sa Srbima, neizostavni je dio političke platforme njezine stranke. Bit će toga još. Pa što košta da košta.

U cijeloj ovoj otužnoj priči jedina je sreća da ovdašnji političari nisu sazdani od naročito principijelnog materijala.

Prvom prigodom ovaj će “rat u čaši vode“ biti zaboravljen. Možda će ga zamijeniti neki novi, a možda se suradnja neometano i nastavi.

Već kako budu puhali predizborni vjetrovi. Ili oni iz Washingtona i Bruxellesa.

A Mozart, Mendelssohn i Brahms iz Mehtinog Dubrovnika ostaju. Za one normalne.
  • Slika 16x9

    Ines Šaškor

    Od početka, 1994. godine, pa sve do zatvaranja, 31.12. 2003. godine, bila urednica Zagrebačkog dopisništva RSE. Autorica kolumne Zrno soli na portalu RSE.

Pogledajte komentare (3)

Ovaj forum je zaključen
XS
SM
MD
LG