Dostupni linkovi

Zlatan Ibrahimović - Buntovnik i genije koji je ujedinio Švedsku i zadivio svijet




Biljana Jovićević

Četvrti i posljednjih gol koji je u srijedu veče na utakmici Švedska-Engleska dao kapiten i najbolji igrač Šveđana, Zlatan Ibrahimović, ušao je u istoriju sporta kao jedan od najljepših, toliko bravurozan da je selektor do nogu potučene Engleske, Roj Hodžson, priznao da je "bilo je divno vidjeti takav pogodak”.

"Ibrakadabra" je od tada tema broj jedan u svijet sporta i van njega.

Šveđane je, kako piše Rojters, ujedinio i plastično objasnio prednosti njihovog multikulturalnog modela društva i to baš u vrijeme kada raste podrška anti-imigraciono orjentisanim strankama.

„Je Zlatan", „tu Zlatan", "il Zlatan“ - on je jedini fudbaler koji je u zemlji „trikolora“ dobio svoj glagol na francuskom jeziku. Britanska mu se štampa i navijači ponizno izvinjavaju što su ikada sumnjali u njega. Ibra kako ga od milja zovu Italijani, holivudska glumica Uma Turman i dr. House u jednoj od popularnih reklama, do ovog, jednog u nizu zlatnih trenutaka, prešao je dug put.

Bio je nezadovoljni mladi buntovnik koji je crni pojas u tekvondou stekao sa 17 godina, dijete emigranata iz zemlje koja se baš tokom njegovog djetinjstva raspala u krvi, kradljivac bicikala i ne samo njih, u radničkom predgrađu Malmea, gdje su njegove vršnjake, što zbog jezika i mangupluka, a što zbog trenerki i patika nošenih kao uniforme zvali 'jugovići’.

Zlatanu je kao dječaku, adolescentu i tinejdžeru fudbal služio kao bijeg od porodičnih problema, nesnalaženja u školi, zbog toga što je drugi i drugačiji, ventil za pretvaranje negativne energije u pozitivnu, ali često i kao izvor neophodnog džeparca koji mu je bukavalno služio da utoli glad i to ne rijetko (iz tog je vremena ostala trauma zbog koje njegov frižider uvjek mora biti pun hrane, i to je jedna od prvih stvari koju je njegova djevojka Helena, 11 godina starija pripadnica visokog staleža Švedske, naučila tokom zajedničkog života).

Njegovi treneri u lokalnom klubu čudili su se kako je tako štkrljavi mršavi mladić bio tako dobar sa loptom i tako snažnog šuta a tako „prgave naravi“.

Ali baš ga je to inspirisalo: kad sumnjaju u njega i kada mu zvižde, to mu je davalo snagu, podizalo adrenalin i motivisalo da im svima pokaže i dokaže “ Ja jesam drugačiji ali sam bolji od vas“.

Baš ga je stalno potcjenjivanje i pokušaji da na talentovanom, a naivnom visokom „jugoviću” zarade i na terenu i van njega, motivisalo, očeličilo, i naučilo da izvuče najbolje iz sebe kad je najteže te da valorizuje svoje umjeće na sad već svima poznat način.

Svoj put „od trnja do zvijezda“ vrlo iskreno ne krijući ni bolne ni mučne detalje iz svog i života svoje porodice, koji su ga u krajnjem odredili da postane to što jeste, ispričao je u knjizi „ Ja sam Zlatan“. Priču je zabilježio jedan od najpoznatijih švedskih novinara David Lagercrantz.

Povjerio se, kako je izgledalo problematično djetinjstvo djeteta razvedenih emigranata, kako je otac tugu za rodnom zemljom, koja se gušila u krvi, utapao u piću i muzici s Balkana, kako se majka mučila da odgoji brojnu djecu, još tri sestre i dva brata, kako je iz majčinog problemtičnog odnosa sa jednom od sestara naučio „kako nikada ne smiješ postupati sa svojim djetetom“, kako su ga na putu ka zvijezdama iskorištavali i zloupotrebljavali brojni fudbalski menadžeri i djelatnici, od onih loklanih do veliki igrača iz svijeta fudbala, sve dok nije dobro naučio lekciju i sad po sopstvenom priznaju u svakom trenutku „do u cent zna koliko para ima na računu“.

Ja ne znam njih, ali oni znaju mene

Otvoreno priznaje strast ka prebrzoj vožnji i skupim sportskim kolima kao i to koliko se teško i kasno oslobodio navike da „ode u krađu“, kasnije već zabave radi, sa društvom iz djetinjstva, i probleme sa medijima sa kojima se odnos zasniva na uzajamnom smjenjivanju ljubavi i mržnje.

U knjizi je otvoreno pripovijedao o dobrim i lošim stranama svjetske fudbalske elite. Po samom popisu na početku ko je ko, ili ko je kakvu ulogu imao u njegovom životu jasno je šta o kome misli. Kako o porodici za koju jako vezan, sinovima Maksvelu i Vinsentu, Heleni, „njegovoj djevojci, ženi sa kojom živi, majci njegove djece“, te ocu Šefiku, mami Jurki, posebno sestri Saneli i najmlađem bratu Aleksandru-Kekiju, jednako tako o velikim imenima fudbala, trenerima igračima i menadžerima.

Tako vam je na primjer sve jasno kad pored imena Žoze Murinjo pročitate opis „Legendarni trener. Moj trener u Interu, kasnije prešao u Real Madrid“, a pored imena Pep Guardiola „Stari igrač sredine terena u Barseloni. Moj trener u vrijeme kad sam igrao u tom klubu“.

Nakon ovoga na početku nećete biti iznenađeni kada opisujući razliku između dva velika fudbalska trenera kaže „ako Murinjo osvijetli jednu prostoriju kad uđe, Guaardiola navuče zavjese“.

I iz opisa Lionela Mesija, „Zvijezda svjetskog glasa. U Barseloni se sva igra vrti oko njega. Došao u klub kao 13-godišnji dječak. Proglašen najboljim fudbalerom na svijetu 2009. i 2010.godine“, jasno je zašto je prije neki dan rekao da nije uvjeren da je Mesi najbolji na svijetu.

Zlatan Ibrahimović (desno) na utakmici protv Francuske na evropskom prevenstvu u fudbalu u Ukrajini, juni 2012. godine
Zlatan Ibrahimović (desno) na utakmici protv Francuske na evropskom prevenstvu u fudbalu u Ukrajini, juni 2012. godine
Nakon ove srijede večeri vjerovatno su mnogi saglasni sa njim.

Danas gdje god se pojavi, 31-godišnjak odrastao u problemtičnom predgrađu Malmea od oca Bosanca i majke Hrvatice ostavlja neizbrisiv utisak, bilo da je to zbog svog izuzetnog fudbalskog dara, bilo zbog svoje kako je zovu „ Ja ličnosti“. Kažu da mu je upravo zato Paris Saint Germain i dao platu između 9 i 14 miliona eura godišnje. Trebao je im je neko ko plijeni pažnju.

A nije da ne zna kako: „Ja ne znam puno o francuskim igračima“, rekao je kada se pridružio PSG ljetos. ,„Ali sigurno oni znaju ko sam ja“, bez lažne skromnosti je dodao Ibra.

Njegova ja ličnost ili ja Zlatan, nakon trijumfa protiv Engleza u srijedu je veče takođe došla do izražaja na press konferenciji za novinare. “Možda Englezi sada kažu da sam najbolji“, rekao je, pa obrazložio:

"Tako je to sa Englezima. Ako postigneš gol protiv njih onda si dobar igrač, a ako ne, onda nisi. Sjećam se Lionela Mesija prije finala Lige šampion 2009. godine. Tada je postigao gol za Barselonu u finalu sa Mančester junajtedom i odjednom je postao najbolji igrač na svijetu. Možda će sada to reći za mene".

Engleska mu je štampa u četvrtak uzvratila naslovom “Dragi gospodine Ibrahimović, oprostite što smo ikada sumnjali u Vas”

"Zlatanova arena"

Nazvali su ga “petim elementom” nakon Mesija, Ronalda, Runija i Falkaoa.

Za svoju rodnu Švedsku, Ibra i njegov uspjeh mnogo je više od “najvažnije sporedne stvari na svijetu.

„Samo je nazovite Zlatan Arena“, napisao je dnevnik Expressen za novi fudbalski stadion nazvan „Arena prijatelja“ na kojem je u srijedu veče odigrana utkamica na kojoj je Ibra sa četri gola i magijom u 90-toj minuti briljirao.

Švedski mediji bilježe da je trijumf Švedske i Ibrahimovića ujedinio tu za mnoge obećanu zemlju, sa dobrim modelom socijalne pravde i multikulturalnog društva,samo dan nakon što je jedan političar iz ekstremno desnih „Švedskih Demokrata“ bio prisiljen na ostavku, zbog videa u kojeme je na uvredljiv način govorio o imigrantima.

Švedski nacionalni tim osim Ibrahimovića ima još nekoliko fudbalera različitog etničkog porijekla.

„Ekstremni desničari vjerovatno neće biti srećni zbog uspjeha Švedske“, zaključio je Ibrin kolega iz reprezentacije Pontus Wernbloom nazivajući ih „idiotima“. „Nadam se da će ih Zlatan ućutkati," dodao je. Drugi Švedski reprezentativac Kim Klallstrom kaže da je Ibrahimović neprocjenljiv kao „role model“.

„Sa roditeljima rođenim van Švedske i određenim problemima koje je imao ranije, on bi mogao ujediniti zemlju na veoma dobar način. Fudbal gradi mostove. On je moderni Šveđanin koji predstavlja novu Švedsku“.

U kolumni pod naslovom „ Švedski ponos“, Sportbladetov kolumnista Simon Bank napisao je: „Mi smo u Zlatanovoj Areni. Mi dolazimo iz Zlatanove zemlje. I ako smo ikada trebali simbole i lidere to je sada“.

Francuski su se mediji poigrali citatom Oskara Vajlda, sahranjenog na pariskom groblju: "Ima samo jedna stvar gora on toga da budeš Zlatan. Ne biti Zlatan“.

Da ga nije moguće uniformisati i napraviti od njega poslušnog mladića dokazuje i boravak u „Barci”. Pokušao je kao i svi ostali igrači „Barce”, predvođeni Leom Mesijem biti smjeran i na treninge dolaziti u Audi-ju, umjesto u nekom bijesnom sportskom modelu ali to nije bio on.

Zato je Barselona možda jedini klub u kojem nije blistao stalno, i na isti način kao i u svim ostalim velikim evropskim klubovima. Naprosto Zlatan, čovjek zaštićenog imena, se ne pravi da je ono što nije. Zato su danas svi, i treneri i navijači, naučili da ga obožavaju takvog kakav jeste, a Ibrakadabra im uvijek uzvraća, baš kao kao u srijedu veče.

Svoju priču „Ja sam Zlatan“ posvetio je svojoj porodici i prijateljima, ali i djeci kojoj je poručio da razmišljaju, "posebno djeci koja osjećaju da su različita i drugačija od ostalih, koja se ne uklapaju uvjek u sredinu ili su na neki način odbačena.U redu je ne biti kao drugi. Nastavite vjerovati u sebe. Meni se isplatilo, uprkos svemu“.
XS
SM
MD
LG