Generalna skupština Ujedinjenih naroda je u maju 1992. godine rezolucijom 46/237 jednoglasno primila Bosnu i Hercegovinu u članstvo UN, što je jedan od najznačajnijih datuma u istoriji ove zemlje. Prema analizi Međunarodnog Instituta za bliskoistočne i balkanske studije – IFIMES iz Ljubljane, Bosna i Hercegovina se danas, nakon 20 godina članstva u svjetskoj organizaciji, suočava sa tri globalna izazova i perspektive: mogućim članstvom u NATO-u i pridruživanje EU, razvojem regionalne suradnje, te razvojem unutrašnjih, prije svega političkih odnosa.O ovoj analizi govori direktor IFIMES-a Zijad Bećirović.
Bećirović: Naravno da je za BiH članstvo u NATO-u od prioritetnog značaja zbog toga što se ovim članstvom eliminira niz negativnih pojava koje su prisutne na javnoj političkoj sceni u Bosni i Hercegovini, prije svega, sama retorika, koja ukazuje da pojedine političke snage u BiH žele disoluciju države, stvaranje nekih novih država i slično. Tu dolazimo do strateških procjena koje smo objavili i prošle godine, kada smo upozorili da se u BiH vrši jedan sukob između Zapada – prije svega mislim na države članice NATO i Rusije, uz pomoć Srbije i podršku režima u Banjaluci, da se na svaki mogući način onemogući ili prolongira ulazak Bosne i Hercegovine u sjevernoatlantsko savezništvo. Zbog toga se stvara takva politička klima gdje se pokušava na svaki mogući način taj put Bosne i Hercegovine usporiti. Naravno, cilj je da se onemogući ulazak BiH u NATO, i to se pokazuje upravo sada, kada režim u Banjaluci potencira referendum o ulasku u NATO i navodno da će slijediti put Republike Srbije što se tiče NATO saveza.
Upravo jedna takva retorika stvorila je situaciju da Bosna i Hercegovina jednostavno ne izvršava sve postavljene uvjete što se tiče ulaska u NATO i, naravno, uvjete u pogledu pridruživanja Evropskoj uniji. Uvijek se tu nalazimo u začaranom krugu, jer nažalost, sam ustavni red u BiH omogućava različite blokade. To političke snage koje nisu naklonjene ulasku u NATO, a jednim dijelom i samoj Evropskoj uniji, pokušavaju na svaki mogući način zablokirati. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da je ulazak u NATO i pozicija BiH strateška – iz razloga što Evropa i sama EU mora osigurati svoju sigurnost na jugoistoku Evrope, tako da je pitanje ulaska u NATO i pitanje sigurnosti same Evropske unije. Te snage koje pokušavaju to onemogućiti, sasvim su sigurno već u startu poražene. Bosna i Hercegovina će postati članica NATO, a naravno, u bližoj budućnosti i članica Evropske unije.
Bećirović: Kada bi Evropska unija imala jedinstvenu vanjsku politiku, sasvim sigurno ne bi dolazilo do takvih razilaženja. Imamo situaciju da Njemačka vodi jednu politiku prema regiji i samoj Bosni i Hercegovini, Francuska drugu, Velika Britanija treću, Austrija ima opet neke svoje specifične interese. Dolazi do konfuzije, a postoje razni mešetari koji su, nažalost, među evropskim političarima, mi smo te političare prozvali jasno imenom i prezimenom – tu se radi o Miroslavu Lajčaku, trenutno ministru vanjskih poslova Slovačke, o Doris Pak, Karlu Biltu.
Naravno, njihova uloga se može ocijeniti vrlo negativno i sa velikom sumnjom u njihov sadašnji, a možda i budući rad.
Postoji i niz pojedinaca koji su zaista svojim radom pokazali jedan profesionalizam i dobronamjernost. U tom kontekstu ne samo da su bh. političari – mislim da u bh. javnost zna ko su destruktivne snage, ko opstruira napredak te zemlje pod raznoraznim izgovorima – da li su to entitetski, da li je to ljubav prema susjednim državama – ali, problem je kada međunarodni predstavnici ne rade svoj mandat onako kako im je propisano. Tada, sasvim sigurno, moramo reagovati.
Bećirović: Uvijek, kada govorimo o državama kao što su Turska, Njemačka, mi moramo biti svjesni da te države štite, prije svega, svoje interese. U pojedinim situacijama se ti interesi mogu poklapati s interesima pojedinih država, u ovom slučaju s interesima Bosne i Hercegovine. Međutim, problem je da bh. političari ne vode računa o interesima BiH, nego se vrlo često priklanjaju različitim međunarodnim interesima ili interesima susjednih država. Mislim da to nije dobro za samu Bosnu i Hercegovinu. Bh. zvaničnici moraju voditi računa o interesu svoje zemlje, svojih građana.
Bećirović: Pored entitetskog rivalstva koje postoji na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini, imamo i unutarentitetsko rivalstvo. Sad imamo i jednu specifiku koja se dešava i u Federaciji BiH: rivalitet i otvoreni politički konflikt između SDP-a i Stranke demokratske akcije. Analitičari upozoravaju na činjenicu da SDP iz svoje vladavine za vrijeme Alijanse za promjene nije povukao neku pouku iz svega toga i ponovo je ušao u konfrontaciju sa SDA pokušavajući da je izbaci iz vlasti, a jasno je da je to vrlo teško, pogotovo kada se radi o federalnom nivou. To samo dodatno usložnjava političku scenu u Bosni i Hercegovini jer su se, jednostavno, sve stranke u BiH odrekle svojih političkih programa, svoje ideologije. Imamo SNSD koji je u koaliciji na državnom nivou sa Srpskom demokratskom strankom, što je apsolutno nezamislivo – radi se o dva različita politička programa, ili, imamo SDP, koja je od samog osnivanja SDA njihov politički protivnik, s totalno drugačijim političkim programom. Oni su sada koalicioni partneri. Ta savezništva se u Bosni i Hercegovini svakodnevno mijenjaju, tako da ne postoji koalicija za državni nivo, nego su stranke formirale brak bez političkog kolekcionog programa. Cilj je samo da se Bosna i Hercegovina približi Evropskoj uniji. Na toj osnovi je formirana i vlada – zbog pritiska Brisela, ali i Vašingtona.
Bećirović: Ključna stvar su istrage koje vodi hrvatsko tužilaštvo o pronevjeri novca iz hrvatskog proračuna, koji je uglavnom išao preko HDZ-a ili funkcionera HDZ-a u BiH - ključno je da se utvrdi gdje je nestao taj novac – i naravno, tajkunske privatizacije koje su izvršene u Hercegovini, ali i nekim drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, preko kojih su hrvatski poreski obveznici oštećeni. Ja mislim da će u toj borbi protiv kriminala i korupcije doći na red i visoki funkcioneri Hrvatske demokratske zajednice. Upravo tada, sva ta kampanja koja se radi, jeste da se anuliraju državne institucije Bosne i Hercegovine, prije svega misli se na pravosudne – Tužilaštvo, Sud, SIPA – da bi se pokušalo pripremiti teren, odnosno izbjeći moguće procesuiranje visokih dužnosnika HDZ-a koji su i sada visoki dužnosnici, ali i nekih bivših, koji su pronevjerili ogromne količine novca.
Promjene u Srbiji su bile očekivane. To znači neku novu prekretnicu u Srbiji, ali ona neće imati nekog radikalnog značaja. Pokazalo se, što je možda jako bitno za Bosnu i Hercegovinu s obzirom da je Milorad Dodik najaktivnije iz inostranstva sudjelovao u izbornoj kampanji u Srbiji, da njegova podrška apsolutno nije značila Borisu Tadiću u Srbiji, da je doživio debakl na izborima, tako da je to vrlo dobar signal da sami građani Srbije treba da odlučuju o svojoj sudbini, kao što i građani Bosne i Hercegovine treba da odlučuju o svojoj sudbini.
RSE: Međunarodni institut za Balkanske i bliskoistočne studije uradio je analizu unutrašnjih odnosa u Bosni i Hercegovini, a povodom 20 godina članstva zemlje u UN. Izdvojena su tri, kako ste ih nazvali, globalna izazova, ali i perspektive. Na prvom je mjestu članstvo u NATO. Gospodine Bećiroviću zašto ste najprije taj segment izdvojili?
Bećirović: Naravno da je za BiH članstvo u NATO-u od prioritetnog značaja zbog toga što se ovim članstvom eliminira niz negativnih pojava koje su prisutne na javnoj političkoj sceni u Bosni i Hercegovini, prije svega, sama retorika, koja ukazuje da pojedine političke snage u BiH žele disoluciju države, stvaranje nekih novih država i slično. Tu dolazimo do strateških procjena koje smo objavili i prošle godine, kada smo upozorili da se u BiH vrši jedan sukob između Zapada – prije svega mislim na države članice NATO i Rusije, uz pomoć Srbije i podršku režima u Banjaluci, da se na svaki mogući način onemogući ili prolongira ulazak Bosne i Hercegovine u sjevernoatlantsko savezništvo. Zbog toga se stvara takva politička klima gdje se pokušava na svaki mogući način taj put Bosne i Hercegovine usporiti. Naravno, cilj je da se onemogući ulazak BiH u NATO, i to se pokazuje upravo sada, kada režim u Banjaluci potencira referendum o ulasku u NATO i navodno da će slijediti put Republike Srbije što se tiče NATO saveza.
Upravo jedna takva retorika stvorila je situaciju da Bosna i Hercegovina jednostavno ne izvršava sve postavljene uvjete što se tiče ulaska u NATO i, naravno, uvjete u pogledu pridruživanja Evropskoj uniji. Uvijek se tu nalazimo u začaranom krugu, jer nažalost, sam ustavni red u BiH omogućava različite blokade. To političke snage koje nisu naklonjene ulasku u NATO, a jednim dijelom i samoj Evropskoj uniji, pokušavaju na svaki mogući način zablokirati. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da je ulazak u NATO i pozicija BiH strateška – iz razloga što Evropa i sama EU mora osigurati svoju sigurnost na jugoistoku Evrope, tako da je pitanje ulaska u NATO i pitanje sigurnosti same Evropske unije. Te snage koje pokušavaju to onemogućiti, sasvim su sigurno već u startu poražene. Bosna i Hercegovina će postati članica NATO, a naravno, u bližoj budućnosti i članica Evropske unije.
RSE: Članstvo u NATO i EU su povezani, kako ste i sami naglasili. Međutim, navodite kako su u igri razni interesi oko BiH, kako država pojedinačno, tako i samih medijatora EU koji su djelovali ili djeluju u Bosni i Hercegovini.
Bećirović: Kada bi Evropska unija imala jedinstvenu vanjsku politiku, sasvim sigurno ne bi dolazilo do takvih razilaženja. Imamo situaciju da Njemačka vodi jednu politiku prema regiji i samoj Bosni i Hercegovini, Francuska drugu, Velika Britanija treću, Austrija ima opet neke svoje specifične interese. Dolazi do konfuzije, a postoje razni mešetari koji su, nažalost, među evropskim političarima, mi smo te političare prozvali jasno imenom i prezimenom – tu se radi o Miroslavu Lajčaku, trenutno ministru vanjskih poslova Slovačke, o Doris Pak, Karlu Biltu.
Naravno, njihova uloga se može ocijeniti vrlo negativno i sa velikom sumnjom u njihov sadašnji, a možda i budući rad.
Pokazalo se, što je bitno za BiH s obzirom da je Dodik najaktivnije iz inostranstva sudjelovao u izbornoj kampanji u Srbiji, da njegova podrška apsolutno nije značila Borisu Tadiću u Srbiji izborima
Postoji i niz pojedinaca koji su zaista svojim radom pokazali jedan profesionalizam i dobronamjernost. U tom kontekstu ne samo da su bh. političari – mislim da u bh. javnost zna ko su destruktivne snage, ko opstruira napredak te zemlje pod raznoraznim izgovorima – da li su to entitetski, da li je to ljubav prema susjednim državama – ali, problem je kada međunarodni predstavnici ne rade svoj mandat onako kako im je propisano. Tada, sasvim sigurno, moramo reagovati.
RSE: Koliko pojačana uloga Turske u regiji može pomoći da se prevaziđu ovi problemi?
Bećirović: Uvijek, kada govorimo o državama kao što su Turska, Njemačka, mi moramo biti svjesni da te države štite, prije svega, svoje interese. U pojedinim situacijama se ti interesi mogu poklapati s interesima pojedinih država, u ovom slučaju s interesima Bosne i Hercegovine. Međutim, problem je da bh. političari ne vode računa o interesima BiH, nego se vrlo često priklanjaju različitim međunarodnim interesima ili interesima susjednih država. Mislim da to nije dobro za samu Bosnu i Hercegovinu. Bh. zvaničnici moraju voditi računa o interesu svoje zemlje, svojih građana.
RSE: Jednako tako bh. političari imaju problem s vizijom. Dugo se čekala uspostava vlasti, a tek što je formirana, prave se nove koalicije. Čini se da zajedničkog jezika nema.
Bećirović: Pored entitetskog rivalstva koje postoji na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini, imamo i unutarentitetsko rivalstvo. Sad imamo i jednu specifiku koja se dešava i u Federaciji BiH: rivalitet i otvoreni politički konflikt između SDP-a i Stranke demokratske akcije. Analitičari upozoravaju na činjenicu da SDP iz svoje vladavine za vrijeme Alijanse za promjene nije povukao neku pouku iz svega toga i ponovo je ušao u konfrontaciju sa SDA pokušavajući da je izbaci iz vlasti, a jasno je da je to vrlo teško, pogotovo kada se radi o federalnom nivou. To samo dodatno usložnjava političku scenu u Bosni i Hercegovini jer su se, jednostavno, sve stranke u BiH odrekle svojih političkih programa, svoje ideologije. Imamo SNSD koji je u koaliciji na državnom nivou sa Srpskom demokratskom strankom, što je apsolutno nezamislivo – radi se o dva različita politička programa, ili, imamo SDP, koja je od samog osnivanja SDA njihov politički protivnik, s totalno drugačijim političkim programom. Oni su sada koalicioni partneri. Ta savezništva se u Bosni i Hercegovini svakodnevno mijenjaju, tako da ne postoji koalicija za državni nivo, nego su stranke formirale brak bez političkog kolekcionog programa. Cilj je samo da se Bosna i Hercegovina približi Evropskoj uniji. Na toj osnovi je formirana i vlada – zbog pritiska Brisela, ali i Vašingtona.
RSE: Koliko bi promjene u susjednim zemljama - u čelništvu HDZ-a u Hrvatskoj i dolazak Tomislava Nikolića na mjesto predsjednika Srbije - mogle imati uticaja na BiH?
Bećirović: Ključna stvar su istrage koje vodi hrvatsko tužilaštvo o pronevjeri novca iz hrvatskog proračuna, koji je uglavnom išao preko HDZ-a ili funkcionera HDZ-a u BiH - ključno je da se utvrdi gdje je nestao taj novac – i naravno, tajkunske privatizacije koje su izvršene u Hercegovini, ali i nekim drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, preko kojih su hrvatski poreski obveznici oštećeni. Ja mislim da će u toj borbi protiv kriminala i korupcije doći na red i visoki funkcioneri Hrvatske demokratske zajednice. Upravo tada, sva ta kampanja koja se radi, jeste da se anuliraju državne institucije Bosne i Hercegovine, prije svega misli se na pravosudne – Tužilaštvo, Sud, SIPA – da bi se pokušalo pripremiti teren, odnosno izbjeći moguće procesuiranje visokih dužnosnika HDZ-a koji su i sada visoki dužnosnici, ali i nekih bivših, koji su pronevjerili ogromne količine novca.
Promjene u Srbiji su bile očekivane. To znači neku novu prekretnicu u Srbiji, ali ona neće imati nekog radikalnog značaja. Pokazalo se, što je možda jako bitno za Bosnu i Hercegovinu s obzirom da je Milorad Dodik najaktivnije iz inostranstva sudjelovao u izbornoj kampanji u Srbiji, da njegova podrška apsolutno nije značila Borisu Tadiću u Srbiji, da je doživio debakl na izborima, tako da je to vrlo dobar signal da sami građani Srbije treba da odlučuju o svojoj sudbini, kao što i građani Bosne i Hercegovine treba da odlučuju o svojoj sudbini.
