Iako je od ubistva srpskih civila u selu Želeća u opštini Žepče prošlo više od 20 godina, za ovaj zločin još uvijek niko nije odgovarao. Među ubijenima bio je i starac u invalidskim kolicima. Stanovnici ovog sela se nadaju da će dočekati da odgovorni za ubistvo civila budu kažnjeni.
Krajem septembra 1992. godine vojnici Hrvatskog vijeća obrane iz Žepča u selu Želeća ubili su 13 civila i zapalili ovo selo u kojem je prije rata živjelo oko 400 stanovnika srpske nacionalnosti. Među ubijenima su bili i osamdesetogodišnji Veljko Blagojević, i njegova supruga Anđa stara 77 godina. Kada je ubijen Veljko, koji je tokom Drugog svjetskog rata preživio nacističke logore u Njemačkoj, koristio je invalidska kolica. Dragutin Blagojević priča da su njegovi roditelji ostali u svojoj kući u Želeći nakon što je većina stanovnika srpske nacionalnosti izbjegla iz ovog sela u pravcu Teslića i Doboja, koji su tada bili pod kontrolom VRS:
„Ja sam tad izašao. Otac i mater ostali su u kući.“
70-ogodišnji Dragutin dodaje da su njegovi roditelji ubijeni iz vatrenog oružja:
„Sa par metaka kroz čelo su pobijeni. Ja sam bio kad se iz masovne grobnice vadilo – kopalo ih bagerima i zagrtano je ceradom od kamiona.“
U Želeći su tada ubijeni i šezdesetogodišnja Zorka Čelebić i njen sin Milenko, kaže Petko Planinac, zet nastradale Zorke:
„Vjerovatno moja punica nije mogla imati tenk, ni voziti tenk, niti imati pušku. Njeni posmrtni ostaci još ni dan-danas nisu nađeni.“
Do danas nisu pronađeni ni posmrtni još dvojice ubijenih stanovnika Želeće - Bogoslava Kovačevića i Bore Stankovića. Vojnici HVO-a ušli su u Želeću nakon što su Srbi sa područja Vozuće u susjednoj opštini Zavidovići minirali i srušili most na rijeci Bosni između Žepča i Zenice, priča mještanin Želeće Milenko Đuričić:
„Mi smo dan ranije djecu, žene, strace, nejač evakuisali iz sela, očekivalo se da bi mogao biti napad. Ostalo je nas malo koji smo vjerovali i vikali: ’Nije to ništa. Nisam nikome ništa kriv, neće niko mene, neću ni ja nikoga.’ Međutim, poslije rušenja mosta HVO je došao. Mi smo bili lojalni HVO-u, držali smo te seoske straže, imali smo čak i ljudi u rezervnoj policiji, dali i naoružanje toj policiji, dali i nama nekog naoružanja da možemo stražu držati. Međutim, poslije toga mosta oni su došli, ja sam ih lično vidio očima, maskirani, namazani po licu kao Indijanci - one ratne boje.“
Đuričić je tada uhapšen i odveden u dvoranu osnovne škole u Žepču. Pušten je poslije tri mjeseca zatočeništva u Žepču i Busovači:
„To je bilo onako sve leteći. Dolazili nam, tukli nas kako je ko je ko ulazio, i gazili. Nas je bilo odavdje Želećana sedam. Zatekli smo dole još četiri srpska vojnika, ali su oni bili izolovani od nas. I bilo je njihovih civila i vojnika HVO-a.“
Iako je od ubistva civila u selu Želeća prošlo više od 20 godina, za ovaj zločin još uvijek niko nije odgovarao. Milenko Đuričić kaže da je prošle godine dao izjavu i istražiteljima Državne agencije za istrage i zaštitu:
„Meni je SIPA dolazila. Dao sam izjavu. Rekli su mi pozvaće me u Sarajevo na sud, međutim još nema ništa.“
Dragutin Blagojević i njegova supruga Milica, kao i ostali stanovnici Želeće, nadaju se da ce dočekati da odgovorni za ubistvo civila u ovom selu budu kažnjeni:
„Da kazne svakoga ko je činio zločin.“
„Taman da je moj ćaća ubio nekoga neka ga kazne. Što da nečiji on uzme život, je li tako?“
Predstavnici Tužilaštva BiH kazali su nam da se još uvijek vodi istraga o stradanju civila u selu Želeća i da u ovom trenutku o tome ne mogu davati više informacija.
**********
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Krajem septembra 1992. godine vojnici Hrvatskog vijeća obrane iz Žepča u selu Želeća ubili su 13 civila i zapalili ovo selo u kojem je prije rata živjelo oko 400 stanovnika srpske nacionalnosti. Među ubijenima su bili i osamdesetogodišnji Veljko Blagojević, i njegova supruga Anđa stara 77 godina. Kada je ubijen Veljko, koji je tokom Drugog svjetskog rata preživio nacističke logore u Njemačkoj, koristio je invalidska kolica. Dragutin Blagojević priča da su njegovi roditelji ostali u svojoj kući u Želeći nakon što je većina stanovnika srpske nacionalnosti izbjegla iz ovog sela u pravcu Teslića i Doboja, koji su tada bili pod kontrolom VRS:
„Ja sam tad izašao. Otac i mater ostali su u kući.“
70-ogodišnji Dragutin dodaje da su njegovi roditelji ubijeni iz vatrenog oružja:
„Sa par metaka kroz čelo su pobijeni. Ja sam bio kad se iz masovne grobnice vadilo – kopalo ih bagerima i zagrtano je ceradom od kamiona.“
U Želeći su tada ubijeni i šezdesetogodišnja Zorka Čelebić i njen sin Milenko, kaže Petko Planinac, zet nastradale Zorke:
„Vjerovatno moja punica nije mogla imati tenk, ni voziti tenk, niti imati pušku. Njeni posmrtni ostaci još ni dan-danas nisu nađeni.“
Do danas nisu pronađeni ni posmrtni još dvojice ubijenih stanovnika Želeće - Bogoslava Kovačevića i Bore Stankovića. Vojnici HVO-a ušli su u Želeću nakon što su Srbi sa područja Vozuće u susjednoj opštini Zavidovići minirali i srušili most na rijeci Bosni između Žepča i Zenice, priča mještanin Želeće Milenko Đuričić:
„Mi smo dan ranije djecu, žene, strace, nejač evakuisali iz sela, očekivalo se da bi mogao biti napad. Ostalo je nas malo koji smo vjerovali i vikali: ’Nije to ništa. Nisam nikome ništa kriv, neće niko mene, neću ni ja nikoga.’ Međutim, poslije rušenja mosta HVO je došao. Mi smo bili lojalni HVO-u, držali smo te seoske straže, imali smo čak i ljudi u rezervnoj policiji, dali i naoružanje toj policiji, dali i nama nekog naoružanja da možemo stražu držati. Međutim, poslije toga mosta oni su došli, ja sam ih lično vidio očima, maskirani, namazani po licu kao Indijanci - one ratne boje.“
Đuričić je tada uhapšen i odveden u dvoranu osnovne škole u Žepču. Pušten je poslije tri mjeseca zatočeništva u Žepču i Busovači:
„To je bilo onako sve leteći. Dolazili nam, tukli nas kako je ko je ko ulazio, i gazili. Nas je bilo odavdje Želećana sedam. Zatekli smo dole još četiri srpska vojnika, ali su oni bili izolovani od nas. I bilo je njihovih civila i vojnika HVO-a.“
Iako je od ubistva civila u selu Želeća prošlo više od 20 godina, za ovaj zločin još uvijek niko nije odgovarao. Milenko Đuričić kaže da je prošle godine dao izjavu i istražiteljima Državne agencije za istrage i zaštitu:
„Meni je SIPA dolazila. Dao sam izjavu. Rekli su mi pozvaće me u Sarajevo na sud, međutim još nema ništa.“
Dragutin Blagojević i njegova supruga Milica, kao i ostali stanovnici Želeće, nadaju se da ce dočekati da odgovorni za ubistvo civila u ovom selu budu kažnjeni:
„Da kazne svakoga ko je činio zločin.“
„Taman da je moj ćaća ubio nekoga neka ga kazne. Što da nečiji on uzme život, je li tako?“
Predstavnici Tužilaštva BiH kazali su nam da se još uvijek vodi istraga o stradanju civila u selu Želeća i da u ovom trenutku o tome ne mogu davati više informacija.
**********
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.