Pandemija COVID-19 narušila je edukaciju i ekonomiju što bi moglo unazaditi decenijski napredak u borbi protiv dječijih brakova, upozoravaju organizacije koje se bave ovim pitanjem. Mnoge države su postigle napredak u odnosu na tradicionalne i transakcione brakove djevojaka i djevojčica posljednjih decenija, ali ekonomska kriza izazvana COVID-19 uzrok je regresije ovog trenda. Naime, Ujedinjene nacije procjenjuju da će poteškoće prouzrokovane zbog COVID-19 dovesti do toga da se 13 miliona djevojčica uda prije dobi od 18 godina.
"Dječiji i rani brakovi narušavaju ljudska prava i predstavljaju glavnu prepreku u ispunjavanju punog potencijala djevojčica. Prečesto rezultiraju prestankom obrazovanja i zdravstvenim komplikacijama i stavljaju ih u veći rizik od diskriminacije i nasilja tokom čitavog života", stoji u četvrtoj rezoluciji o dječijim, ranim i prisilnim brakovima (CEFM) Ujedinjenih nacija (UN) koja je usvojena 16. novembra, a vodile su je Kanada i Zambija. Povod za akciju je zabrinjavajući porast ove prakse zbog negativnih uticaja pandemije COVID-19.
Kako upozorava humanitarana organizacija Save the Children, do dva i po miliona djevojčica širom svijeta su u riziku da se u narednih pet godina udaju zbog pandemijske krize. U Izvještaju ove organizacije Global Girlhood Report 2020 kaže se da je 2020. bila godina "nepovratnog zastoja i izgubljenog napretka" sa predviđanjima da će pola miliona djevojaka biti prisiljeno na brak tokom ove godine, a očekuje se da će ih milion ostati trudne. Ovaj porast će ukupni broj dječijih brakova širom svijeta dovesti do brojke od 12,5 miliona.
Udaja kao način za preživljavanje porodice
Ovakve prakse najčešće se dešavaju u Africi i Aziji kao i na Bliskom Istoku gdje, u većini slučajeva, siromašni roditelji dobiju nadoknadu za maloljetnu ćerku koju udaju – parcelu zemlje ili stoku od koje mogu imati prihode, novac u gotovini i obećanje da će mlada nevjesta biti finansijski zbrinuta. Djevojka, zauzvrat, preuzima obaveze u domaćinstu u koje odlazi ili obrađuje zemlju suprugove porodice.
Prije pandemije u Jordanu je oko deset posto djevojaka udavano prije 18-te godine, što je manji procenat od slučajeva u Africi ili južnoj Aziji. Ovaj broj je bio veći među palestinskim i sirijskim izbjeglicama koje su ranjiviji dio populacije, kako navodi organizacija Girls Not Brides.
"Nažalost, vidjeli smo porast dječijih brakova u izbjegličkim kampovima od početka pandemije pošto se porodice bore da prežive", rekla je Tanya Chapuisat, zastupnica UNICEF-a u Jordanu, za Associated Press.
Indija je bila zemlja iz koje je dolazio svaki treći dječiji brak, ali je postala i vodeća u prevenciji ove prakse preko programa edukacije i kampanja podizanja svijesti o problemu. Ali stroge mjere zatvaranja uvedene zbog pandemije krajem marta uzrokovalo je da milioni osiromašenih radnika migranata ostanu bez posla u gradovima, a mnogi su se vratili sela koja su napustili u potrazi za poslom.
S zatvaranjem škola i pojačanim pritiskom na finansije domaćinstava, udavanje mladih djevojaka postalo je opcija za smanjenje troškova života.
Organizacija ChildLine India zabilježila je 5.214 dječijih brakova u samo četiri mjeseca, između marta i juna, širom Indije od uvođenja mjera zatvaranja, međutim, takođe se ističe da je ovaj broj nepotpun jer većina slučajeva nije prijavljena.
"Veoma smo zabrinuti zbog uticaja COVID-19 na napore da se okonča praksa dječijih brakova u Indiji, ali i širom južne Azije. Povećani broj djece koja zapadaju u siromaštvo zbog pandemije će značiti više djevojaka iz najsiromašnijih domaćinstava, a to opet će rezultirati povećanjem dječijih brakova. Što znači da je sve više djevojčica i djevojaka u riziku od prisilnih i ranih brakova", rekla je Gabrielle Szabo, visa savjetnica za rodne politike u organizaciji Save the Children u Velikoj Britaniji i autorka izvještaja Global Girlhood Report 2020.
Michael Brosowski, osnivač fondacije za brigu o djeci Blue Dragon iz Vijetnama, rekao je za The Lancet da je pandemija dovela do povećanja broja dječjih brakova u zemlji zbog zatvaranja škola tokom restriktivnih mjera, ali naglasio je da je nemoguće doći do tačnih podataka.
"Bez obzira jesu li brojevi [dječjih brakova] veliki ili mali, oni nisu prihvatljivi", rekao je Brosowski. "Vjerujemo da se broj dječijih brakova povećao dijelom i zbog toga što su porodice možda osjećale da više ne mogu da priušte prehranjivanje cijele porodice, i da bi bilo bolje da ćerke presele kod porodice supruga."
Brosowski je naveo da su službenici vijetnamske vlade u određenoj mjeri ograničeni u onome što mogu učiniti da pomognu, jer ne postoje službeni papiri za dječije brakove. Međutim, naglasio je da bi jednostavne intervencije poput kućnih posjeta mogle poslužiti kao važna zaštita od ranog udavanja djevojčica. U većoj mjeri, pored obrazovanja zašto su brakovi djece štetni za razvoj djece, presudno je pružanje finansijske podrške porodicama i otvaranje ekonomskih mogućnosti, rekao je.
Intervencije nadležnih u zemljama sa visokim stepenom dječijih brakova efikasne su samo donekle, čak iako su takvi brakovi nelegalni. U mnogim državama zakonski se može vjenčati osoba kada napuni 19 godina, ali često postoje rupe u zakonu koje dozvoljavaju vjenčanja sa pristankom roditelja koje se često koriste zbog ekonomske potrebe ili u slučajevima maloljetničke trudnoće kako bi se izbjegla stigmatizacija u društvu.
Facebook Forum