Dostupni linkovi

Zašto Island ima nisku stopu kriminala


Jedno od mjesta na Islandu
Jedno od mjesta na Islandu
BBC (prevela: Ena Stevanović)

Policija na Islandu je usmrtila ubojicu, i to po prvi put. Zašto Island koji je preplavljen oružjem ima jednu od najnižih stopa kriminala na svijetu, pita se američki student prava Anrew Clark.

Iako sam odrastao u Novoj Engleskoj, zapanjila me paralizirajuća islandska mećava s naletima vjetra koji su vam rezali kožu.

Dok sam vukao kofere po snježnom pločniku Rejkjavika, iz džipa mi se obratio mi se jedan stariji gospodin:

„Želiš li ući,“ upitao me.

Zvučalo je suludo. Zašto bih ikada ušao u auto nepoznate osobe?

Unatoč tome što su me učili da se ne vozim s nepoznatima, sjeo sam na stražnje sjedalo i znao sam da mi se neće desiti ništa loše.

Uostalom, došao sam na Island na tjedan dana kako bih izučavao njihovu nisku stopu kriminala.

Nasilni kriminal ovdje gotovo i nepostoji. Ljudi se osjećaju sigurno u tolikoj mjeri da majke ostavljaju novorođenčad vani bez nadzora.

Proveo sam neko vrijeme i u Norveškoj, Švedskoj i Danskoj, ali u poređenju sa Islandom te zemlje sada izgledaju preplavljene kriminalom.

Kada sam se vratio u Sjedinjene Države, promijenio sam naslov svoje diplomske teze. Želio sam znati kako je Island to postigao.

Prema globalnoj studiji o ubojstvima koju su 2011.godine izdale Ujedinjene nacije, stopa ubojstava na Islandu između 1999. i 2009.godine nikad nije prešla brojku 1.8 na 100 hiljada stanovnika.

U istom periodu Sjedinjene Države su imale stopu ubojstava između 5 i 5.8 na 100 hiljada stanovnika. U razgovorima sa profesorima, vladinim zvaničnicima, odvjetnicima, novinarima i građanima sam pokušao saznati koji čimbenici najviše utječu na ovako nisku stopu kriminala.

Prvo, i vjerojatno najvažnije, na Islandu gotovo i ne postoji razlika između niže, srednje i više klase, stoga ne postoji ni napetost među ekonomskim klasama što je rijetkost za bilo koju državu.

Studije islandskog klasnog sustava pokazuju da se samo 1.1 posto stanovnika izjašnjava kao viša klasa, a 1.5 posto kao niža. Preostalih 97 posto se izjašnjava kao srednja klasa ili radnička klasa.

U jednoj od posjeta islandskom parlamentu sam upoznao Bjorgvina Sigurdssona, bivšeg predsjednika Socijalnodemokratskog saveza. On, kao i mnogi drugi Islanđani s kojima sam razgovarao, tvrdi da je jednakost najvažniji razlog za nisku stopu kriminala u ovoj državi.

„Ovdje možete vidjeti djecu tajkuna kako idu u istu školu kao i sva druga djeca,“ kaže Sigurdsson i dodaje da državni socijalni i obrazovni sistem promoviraju kulturu jednakosti.

Kada se na Islandu dogode zločini, oni ne uključuju vatreno oružje iako Islanđani posjeduju velike količine istog.

GunPolicy.org procjenjuje da u državi od oko 300 hiljada stanovnika ima oko 90 hiljada pušaka. Island je 15.u svijetu po količini vatrenog oružja koju stanovnici legalno posjeduju. Međutim, nije jednostavno nabaviti pištolj. Proces nabavke oružja uključuje test i medicinski pregled.

Policija na Islandu je također nenaoružana. Jedini policajci koji smiju nositi oružje su članovi specijalnih jedinica, a oni rijetko izlaze na lice mjesta.

Island je također jedna od zemalja sa niskom stopom zavisnosti na teškim drogama. Prema UN-ovom izvještaju iz 2012.godine, svega 0.9 posto stanovnika dobi od 15 do 64 godine uzima kokain, 05% uzima ecstasy, a 0.7 amfetamin.

Osim toga, na Islandu postoji tradicija sprječavanja zločina prije nego što njihova stopa počne rasti. Trenutno policija sprovodi oštre mjere protiv organiziranog kriminala dok članovi islandskog parlamenta razmantraju zakone koji će pomoći u raskrinkavanju ove mreže.

Kada su sedamdesetih godina droge postale rastući problem u ovoj državi, parlament je 1973.godine osnovao zasebnu policiju i sud za droge.U prvih deset godina rada ovog suda, oko 90 posto svih slučajeva je okončano novčanom kaznom.

Islandska politika bi mogla biti uzor i dati smjernice drugim državama koje su u potrazi za rješenjima za probleme kriminala.

Dok sam to jutro sjedao na zadnje sjedište džipa, onaj nepoznati čovjek mi se nasmijao i pitao me je li trebam pomoć sa koferima. Iako nisam znao ništa o njemu, osjećao sam se sigurno.
XS
SM
MD
LG