Koordinator Koalicije za borbu protiv mržnje Dajana Bakić za 'Zašto' komentariše koji su razlozi da je u BiH najviše incidenata na nacionalnoj osnovi.
- Naučeni na njegovanje nacionalnih identiteta
Kada govorimo o nacionalizmu i nacionalnim identitetima to je priča koja je nekako najzastupljenija u javnom diskursu od devedesetih godina naovamo i te ideje se kontinuirano “njeguju”, kako bi se na njima mogle raditi neke politike razdvajanja.
Iz mnogih razgovora sa ljudima, pa i sa mladima, mogu zaključiti da nekako iz tog razloga možda najviše i prepoznajemo diskriminaciju na osnovu nacionalnog identiteta. Nekako smo naučeni da više njegujemo naše nacionalne identitete, da više prepoznajemo tu diskriminaciju u odnosu na sve ostale.
Mislim da je najviše diskriminacije po tom osnovu, jer se najviše i prijavljuje, dok ne postoji svijest ili često ne prepoznajemo diskriminaciju po nekom drugom osnovu, na primjer kada su u pitanju rodne manjine, seksualne manjine, osobe sa invaliditetom.
- Odgovornost političara i suodgovornost medija
Generalno u javnom prostoru su najviše zastupljene te teme vezane za naš nacionalni identitet, nacionalizam, a koje se plasiraju kroz medije. Mediji tu imaju veliku odgovornost jer kreiraju sadržaje koji su dostupni javnosti kroz različite neke platforme. Kad govorimo o mladima jako puno koristimo društvene mreže i informišemo se i edukujemo kroz te kanale i tu postoji isto velika odgovornost.
Mediji u tom slučaju prenose poruke koje nam šalju političari, političarke ili neke javne ličnosti, a koje su često negativne i koje potpiruju u tom slučaju da li mržnju, nacionalizam ili generalno diskriminaciju prema drugom i drugačijem – u ovom slučaju, ako govorimo o nacionalizmu, o drugačijim nacionalnim identitetima. Dakle, nekako najveću odgovornost tu imaju političari i političarke, kao kreatori svih društveno-političkih procesa i, u konačnosti, kao oni koji nas zastupaju u institucijama vlasti. Ali treba postojati odgovornost medija koji prenose te poruke.
Takođe, imamo problem kada su u pitanju društvene mreže i onlajn prostor koji je totalno nekontrolisan, u smislu da ne postoji nikakav pravni mehanizam koji može zaštititi taj prostor i ljude od govora mržnje. Imam neke informacije da se radi na izradi dokumenta, u formi zakona ili pravilnika, koji će omogućiti Vijeću za štampu i drugim agencijama da se kontroliše taj onlajn prostor koji često može biti zapravo izvor i nekih aktivnosti koje će biti usmjerene prema drugom i drugačijem u smislu diskriminacije, govora mržnje.
Strah od prijavljivanja
Problem je krupan i jako je teško okriviti jednu samo stranu, zato što se ta priča o nacionalizmu i nacionalnim identitetima nekako gradi i uvukla se u sve pore ovog društva, tako da svi imamo na neki način odgovornost, a najveću definitivno imaju političari i političarke i javne ličnosti koje su najvidljivije u čitavom ovom prostoru, za razliku od nekih marginaliziranih grupa stanovništva koje su sa svojim problemima apsolutno nevidljive.
Ljudi su u tom smislu needukovani, neinformisani kada govorimo o vrstama diskriminacije, kome se mogu obratiti za pomoć, na koji način prijaviti i u konačnici riješiti svoje probleme.
Između ostalog, postoji veliko nepovjerenje u institucije pravde kada govorimo o građanstvu, u smislu zaštite od diskriminacije, od govora mržnje, krivičnih djela počinjenih iz mržnje. Ne prepoznajemo diskriminaciju i nemamo to povjerenje da je prijavljujemo.
Facebook Forum