Zaštita svjedoka na suđenjima za ratne zločine u Bosni i Hercegovini djelotvorna je samo na državnom nivou, dok na lokalnim sudovima ne postoji, zbog nemogućnosti pružanja odgovarajuće zaštite svjedocima.
Upravo zbog toga je UNDP pokrenuo projekat Podrške procesuiranju slučajeva ratnih zločina u BiH. Njim se uspostavlja partnerski odnos sa Visokim sudskim i tužilačkim vijećem i Ministarstvom pravde BiH na stvaranju funkcionalnijeg mehanizma za podršku svjedocima, prije svega na entitetskim i drugim lokalnim sudovima. Projekat je vrijedan 1,5 miliona dolara.
Iako postoje zakoni koji regulišu ovu oblast, zaštita svjedoka na lokalnim sudovima otežana je zbog nepostojanja mogućnosti pružanja adekvatnih zaštitnih mjera. Svjedocima ratnih zločina ova činjenica stvara dodatno traumatsko iskustvo.
Kroz jedno takvo prošao je Ismet Hotić koji je pred Okružnim sudom u Bosanskom Novom svjedočio 2003. godine na suđenju osobama koje su ubile njegovog oca i majku. Kaže da je teško sa onima koji su mu ubili najrođenije sjediti u istoj prostoriji:
“Ja sam metar od njih, gledam ih, znam šta su napravili. Jedan od njih mi je čak silovao majku. Osuđen je na deset godina, ležao godinu i po dana. 75 godina staru ženu je silovao. Ubio mi je oca. Natjerao je oca da gleda to i onda je ubio i oca u 72. godini. Majku su toliko tukli da su zidovi bili krvavi. Deset godina je osuđen, za godinu i po dana pušten je. To je farsa od suda.“
Na problem neadekvatne zaštite svjedoka upozorila je u svom izvještaju i organizacija Amnesty International. Posebno na zaštitu svjedoka u procesima koji se vode za ratni zločin silovanja.
Ova organizacija upozorava da neadekvatna zaštita svjedoka dovodi do toga da oni nisu spremni da svjedoče, što može da dovede do neuspješnog krivičnog gonjenja i nekažnjavanja počinilaca seksualnih zločina tokom rata.
Puna zaštita
U posljednjem izvještaju se dodaje i to da pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu nisu dovoljno profesionalni i da su u nekim slučajevima otkrivali javnosti imena svjedoka i nisu bili u stanju da brzo reaguju kada je bila ugrožena sigurnost svjedoka. Enisa Salčinović i sama je bila svedok na suđenjima. Kaže da se dešavalo da nakon toga dobija prijetnje:
„Ja sam dobila par anonimnih poziva iz RS poslije svjedočenja - znate, ti iz SIPE koji dolaze da uzimaju izvještaje i da provjeravaju i da vide... Zašto? Iz koga razloga? Znamo zašto se odaju identiteti i zašto se to radi. Da se napravi strah ponovo.“
Da bi mehanizam podrške i zaštite svjedoka bio obezbijeđen u cijeloj BiH, te pomogao državi da osigura provođenje zakona iz ove oblasti u skladu sa evropskim standardima zaštite ljudskih prava, UNDP je pokrenuo projekat Podrške svjedocima tokom sudskih postupaka u BiH.
Za to će biti izdvojeno 1,5 miliona dolara koji će prije svega biti namjenjeni podršci entitetskim, kantonalnim i okružnim sudovima i tužilaštvima koji sada nemaju mogućnost zaštite svjedoka. Alma Dedić, predstavnica UNDP u BiH:
„Ovaj izvještaj koji smo danas promovirali, prvi ovakav u BiH, daje minimalan pregled fizičkih uvjeta za sudove na kantonalnom i okružnom nivou koji su potrebni da jedan sud ima, kako bi mogao procesuirati veći broj predmeta, recimo preko četiri predmeta ratnih zločina na tim nivoima.“
U Bosni i Hercegovini postoji zakon o zaštiti svjedoka koji je nametnuo visoki predstavnik, a zatim usvojio državni Parlament. I entiteti imaju slične zakone. Zamjenik ministra pravde BiH Srđan Arnaut:
„Ovdje govorimo o načinu da se osposobe sudovi u BiH. Sada imamo jedan sud koji pruža podršku svjedocima, a treba da se osposobe sudovi u Bih da i oni, kad već zovu svjedoka više puta, da se izbjegnu te frustracije, da takvo svjedočenje prati odgovarajuća podrška.“
Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milorad Novaković, vjeruje da će projekat UNDP-a obezbijediti punu zaštitu svjedoka pred entitetskim, kantonalnim i okružnim sudovima, koji bi u budućnosti trebali da preuzmu veliki broj slučajeva ratnih zločina:
„Cilj je podrška za uspostavljanje mehanizama za pomoć žrtvama i svjedocima, na entitetskim nivoima i podrška državnom Odjelu za ratne zločine na Sudu BiH, jačanje kapaciteta za ratne zločine pri Sudu BiH i Tužilaštvu BiH, a posebno izgradnja tih kapaciteta na kantonalnim, odnosno okružnim sudovima i tužilaštvima.“
Upravo zbog toga je UNDP pokrenuo projekat Podrške procesuiranju slučajeva ratnih zločina u BiH. Njim se uspostavlja partnerski odnos sa Visokim sudskim i tužilačkim vijećem i Ministarstvom pravde BiH na stvaranju funkcionalnijeg mehanizma za podršku svjedocima, prije svega na entitetskim i drugim lokalnim sudovima. Projekat je vrijedan 1,5 miliona dolara.
Iako postoje zakoni koji regulišu ovu oblast, zaštita svjedoka na lokalnim sudovima otežana je zbog nepostojanja mogućnosti pružanja adekvatnih zaštitnih mjera. Svjedocima ratnih zločina ova činjenica stvara dodatno traumatsko iskustvo.
Kroz jedno takvo prošao je Ismet Hotić koji je pred Okružnim sudom u Bosanskom Novom svjedočio 2003. godine na suđenju osobama koje su ubile njegovog oca i majku. Kaže da je teško sa onima koji su mu ubili najrođenije sjediti u istoj prostoriji:
Ja sam metar od njih, gledam ih, znam šta su napravili... To je farsa od suda
“Ja sam metar od njih, gledam ih, znam šta su napravili. Jedan od njih mi je čak silovao majku. Osuđen je na deset godina, ležao godinu i po dana. 75 godina staru ženu je silovao. Ubio mi je oca. Natjerao je oca da gleda to i onda je ubio i oca u 72. godini. Majku su toliko tukli da su zidovi bili krvavi. Deset godina je osuđen, za godinu i po dana pušten je. To je farsa od suda.“
Na problem neadekvatne zaštite svjedoka upozorila je u svom izvještaju i organizacija Amnesty International. Posebno na zaštitu svjedoka u procesima koji se vode za ratni zločin silovanja.
Ova organizacija upozorava da neadekvatna zaštita svjedoka dovodi do toga da oni nisu spremni da svjedoče, što može da dovede do neuspješnog krivičnog gonjenja i nekažnjavanja počinilaca seksualnih zločina tokom rata.
Puna zaštita
U posljednjem izvještaju se dodaje i to da pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu nisu dovoljno profesionalni i da su u nekim slučajevima otkrivali javnosti imena svjedoka i nisu bili u stanju da brzo reaguju kada je bila ugrožena sigurnost svjedoka. Enisa Salčinović i sama je bila svedok na suđenjima. Kaže da se dešavalo da nakon toga dobija prijetnje:
„Ja sam dobila par anonimnih poziva iz RS poslije svjedočenja - znate, ti iz SIPE koji dolaze da uzimaju izvještaje i da provjeravaju i da vide... Zašto? Iz koga razloga? Znamo zašto se odaju identiteti i zašto se to radi. Da se napravi strah ponovo.“
Da bi mehanizam podrške i zaštite svjedoka bio obezbijeđen u cijeloj BiH, te pomogao državi da osigura provođenje zakona iz ove oblasti u skladu sa evropskim standardima zaštite ljudskih prava, UNDP je pokrenuo projekat Podrške svjedocima tokom sudskih postupaka u BiH.
Za to će biti izdvojeno 1,5 miliona dolara koji će prije svega biti namjenjeni podršci entitetskim, kantonalnim i okružnim sudovima i tužilaštvima koji sada nemaju mogućnost zaštite svjedoka. Alma Dedić, predstavnica UNDP u BiH:
„Ovaj izvještaj koji smo danas promovirali, prvi ovakav u BiH, daje minimalan pregled fizičkih uvjeta za sudove na kantonalnom i okružnom nivou koji su potrebni da jedan sud ima, kako bi mogao procesuirati veći broj predmeta, recimo preko četiri predmeta ratnih zločina na tim nivoima.“
U Bosni i Hercegovini postoji zakon o zaštiti svjedoka koji je nametnuo visoki predstavnik, a zatim usvojio državni Parlament. I entiteti imaju slične zakone. Zamjenik ministra pravde BiH Srđan Arnaut:
„Ovdje govorimo o načinu da se osposobe sudovi u BiH. Sada imamo jedan sud koji pruža podršku svjedocima, a treba da se osposobe sudovi u Bih da i oni, kad već zovu svjedoka više puta, da se izbjegnu te frustracije, da takvo svjedočenje prati odgovarajuća podrška.“
Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milorad Novaković, vjeruje da će projekat UNDP-a obezbijediti punu zaštitu svjedoka pred entitetskim, kantonalnim i okružnim sudovima, koji bi u budućnosti trebali da preuzmu veliki broj slučajeva ratnih zločina:
„Cilj je podrška za uspostavljanje mehanizama za pomoć žrtvama i svjedocima, na entitetskim nivoima i podrška državnom Odjelu za ratne zločine na Sudu BiH, jačanje kapaciteta za ratne zločine pri Sudu BiH i Tužilaštvu BiH, a posebno izgradnja tih kapaciteta na kantonalnim, odnosno okružnim sudovima i tužilaštvima.“
