Raste broj zahteva za azil na Zapadnom Balkanu

Proteklih godina značajno je povećan broj tražitelja azila u zemljama Zapadnog Balkana. 2010. broj je gotovo udvostručen u odnosu na 2009. godinu, ali i dupliciran u odnosu na prvih šest mjeseci tekuće godine.

Šef ureda UNHCR-a za Jugoistočnu Evropu Anderas Wisner kaže kako tražitelji azila uglavnom dolaze iz Turske, Grčke i Afganistana.

"Žele ići u evropske zemlje, a Zapadani Balkan su do sada koristili kao tranzitnu rutu. Mnogi od njih na kraju ovdje zatraže azil. Ono što je danas izazov za zemlje Zapadnog Balkana je osigurati im pristup na fer i poštenu proceduru dobijanja ili odbijanja azila“, kaže Wisner.

Prerano je reći koliko dobro nadležni organi obavljaju svoj posao, navodi Wisner, s obzirom da je većina procedura za dobijanje azila nedavno započela:

„Vidimo neke ohrabrujuće prakse, posebno u Hrvatskoj, koje su i najbliže evropskim standardima. Ali i, moram priznati, promjene pristupa u ostalim zemljama.“

Da se sudska praksa u pojedinim zemljama uveliko razlikuje pokazuje primjer Crne Gore.

“Zakon isključuje sudsku zaštitu. Tražioci azila zahtjeve podnose Kancelariji za azil. Kancelarija za azil provodi cjelokupni postupak, državna komisija donosi konačnu odluku“, navodi Gordana Pot, sudija Upravog suda Crne Gore.

U azilantskom centru u BiH trenutno se nalazi 25 stranih državljana. Srđan Arnaut, zamjenik ministra pravde BiH, kaže kako se u okviru rješavanja predmeta azila u BiH tražitelji suočavaju sa reletivno dugim procedurama, kakvi su, primjerice, i postupci ekstradicije.

„Trenutno je oko 25 azilanata unutar BiH. Najveći broj osoba koje traže azil su sa Kosova, četiri iz Pakistana, dva iz Afganistana, po jedan iz Egipta, Maroka, Alžira itd. Vrlo je bitno da rješavanje zahtjeva stranaca za azil unutar BiH ili rješavanje statusa stranaca bude efikasno i brzo i da administracija i sud ne budu prepreka tom brzom i efikasnom djelovanju države“, kaže Arnaut.

Ustavni sud BiH bavio se pitanjima azila i drugih statusnih prava stranaca u kojima su apelanti osporavali presude Suda BiH i nadležnih organa uprave tvrdeći da su osporenim odlukama povrijeđena njihova ljudska prava.

Socijalni problem za zemlje porijekla

Valerija Galić, dopredsjednica Ustavnog suda BiH, podsjeća kako se u Imigracionom centru u Istočnom Sarajevu još uvijek nalaze tri lica kojima je pravosnažnim odlukama administracije i sudova odbijen azil, kao i zahtjev za privremeni boravak u BiH. Po apelaciji ovih lica vodi se postupak pred Sudom za ljudska prava u Strazburu.
„Mi smo do sada imali negdje oko 30-ak premeta. To nije veliki broj, ali je zaista značajan broj u odnosu na kompletnu situaciju u BiH“, kaže Valerija Galić.

Osim tražitelja azila iz trećih zemalja, zemlje Zapadnog Balkana u posljednje vrijeme suočavaju se i sa problemom vlastitih državljana koji, koristeći bezvizni režim, traže azil u razvijenim zemljama Evrope.

„Jasno je da većina Bosanaca i Hercegovaca, ali i građana Srbije i primjerice Makedonije, ne razumije sistem po kojem je moguće ostvariti azil u zemljama EU. Koriste bezvizni režim kako bi ostali u zemljama EU i osigurali bolji život. Značajna je i populacija Roma koji se susreću sa problemom diskriminacije. Pa, ipak, i ovaj problem se često definiše kao socijalni problem koji trebaju riješiti zemlje porijekla“, napominje Anderas Wisner, šef ureda UNHCR-a za Jugoistočnu Evropu.

Oko 300 državljana BiH zatražilo je azil u Švedskoj, a oko 200 u Belgiji, nepunih godinu dana nakon što je BiH dobila bezvizni režim.

Marijan Baotić, pomoćnik ministra sigurnosti BiH, upozorava da postoje indicije da je riječ o nelegalnom organizovanju i davanju sugestija za traženje azila, što će nadležni organi podrobno ispitati.Također dodaje:

„Iz Srbije imamo 20.000, iz Makedonije ima 10.000 - i nije mi poznato koji su motivi i razlozi da se vrši nekakva presija naspram BiH u odnosu na druge države. Generalno gledano, treba državljanima BiH reći: ’Nemojte ići i tražiti azil u bilo kojoj evropskoj državi zato što nam je džep prazan.’“

Zemlje Zapadnog Balkana uspostavile su posljednjih godina mehanizime koji se tiču migracija - granične službe, policijske strukture, imigracione i azilantske centre. Iako je BiH izrazito decentralizirana država, gdje je veliki dio nadležnosti na entitetima, pitanja migracija i azila, prema Ustavu BiH, u isključivoj su nadležnosti države.