Pandemija izazvana korona virusom mogla bi urušiti ravnopravnost žena ostvarenu u proteklih 25 godina, sugeriraju novi globalni podaci koje su objavile UN Žene (UN Women), entitet Ujedinjenih nacija (UN) za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena.
“Sve za što smo radili, za što je trebalo 25 godina, moglo bi se izgubiti za godinu dana”, upozorila je Anita Bhatia, pomoćnica generalnog sekretara UN-a i zamjenica izvršne direktorice organizacije UN Žene.
Napuštaju posao da bi se brinule o porodici
Prije pandemije COVID-19 podaci o tome koliko su žene i muškarci bili na neplaćenom odsustvu zbog njege ukućana ili kućanskih poslova bili su oskudni, navodi se u izvještaju i dodaje da su žene u prosjeku prije COVID-19 trošile otprilike tri puta više sati na neplaćeni kućanski rad i njegu nego što su to činili muškarci. Ali pandemija je sve zakomplicirala povećavajući zahtjeve za njegom i kućanskim poslovima.
Dostupni podaci iz 38 zemalja većinom potvrđuju da su i žene i muškarci još više na neplaćenom odsustvu pri čemu žene i dalje čine lavovski dio. Žene također preuzimaju više obaveza i zadataka vezanih uz njegu nego muškarci. U međuvremenu, roditelji dobivaju više pomoći od kćeri nego od sinova. Zabrinjavajuće je da više žena nego muškaraca napušta posao, možda kao rezultat povećanog opterećenja vezanih za njegu i pomoć roditeljima.
Očekuje se da će ekonomski pad, uključujući gubitak posla i sredstava za život, gurnuti dodatne milione ljudi u ekstremno siromaštvo - a žene i djevojke su najteže pogođene. Do kraja ove godine šokantnih 13 posto žena i djevojaka na svijetu - 469 miliona ljudi - živjet će u krajnjem siromaštvu, procijenile su UN Žene.
“Samo u septembru, u SAD-u je otprilike 865.000 žena napustilo posao u usporedbi s 200.000 muškaraca, a većina toga može se objasniti činjenicom da se pojavila potreba za nečijom njegom i da u blizini nije bilo nikog drugog”, kazala je Anita Bhatia, pomoćnica generalnog sekretara UN-a i zamjenica izvršne direktorice organizacije UN Žene.
Prema anketi koju je ova organizacija provela u 50 zemalja svijeta, 28 posto žena i 16 posto muškaraca kaže da se intenzitet njihovog kućanskog posla povećao od izbijanja pandemije COVID-19. Od početka pandemije, 56 posto žena i 51 posto muškaraca kaže kako više vremena provode radeći neplaćeni posao njege.
Zanimljivo je i da su muškarci više od žena (21 naspram 20 posto) povećali vrijeme koje provode pomažući starijim, bolesnim ili odraslim osobama s invaliditetom. No, unatoč povećanim doprinosima muškaraca, žene i dalje nose najveći teret pa tako 33 posto žena naspram 26 posto muškaraca više vremena troši na najmanje tri aktivnosti povezane s neplaćenim poslovima njege.
Istraživanje Ipsosa za UN Women u 16 zemalja otkriva da je prije COVID-19 prosječno vrijeme koje su žene provodile brinući se o djeci bilo oko 26 sati sedmično. Otkako je započela pandemija, one provode približno 31 sat. S druge strane, muškarci su izvijestili kako su prije krize provodili otprilike 20 sati sedmično brinući se o djeci, što se od tada povećalo na 24 sata. U prosjeku su žene tako imale dodatnih 5,2 sata sedmično više za brigu o djeci, u usporedbi s 3,5 dodatna sata za muškarce, a ta razlika u spolovima varira u različitim zemljama. To znači da u većini zemalja žene troše 30 i više sati sedmično isključivo na brigu o djeci - gotovo ekvivalentno prosječnom vremenu provedenom na radnom mjestu s punim radnim vremenom sedmično.
U analizi podataka o tržištu rada UN-a i Međunarodne organizacije rada provedenoj u 55 zemalja s visokim i srednjim dohotkom otkrivaju da se između četvrtog kvartala 2019. i drugog tromjesečja 2020. stopa nezaposlenosti među onima u dobi od 25 godina i više godina povećala sa 5,5 na 7,7 posto među ženama i sa 4,7 na 7,1 posto među muškarcima.
Unatoč tome, veći broj žena - za koje je ionako manja vjerojatnost da će biti zaposlene - napustio je tržište rada (28 miliona žena starijih od 25 godina u odnosu na 24,1 miliona muškaraca starijih od 25 godina). Na kraju drugog tromjesečja 2020, na temelju ovog uzorka od 55 zemalja, bilo je 1,7 puta više nezaposlenih žena nego muškaraca (321 milion žena, u usporedbi sa 182 miliona muškaraca). Razlika je najveća u Južnoj Americi, regiji koja je teško pogođena ekonomskim posljedicama COVID-19, s 83 miliona nezaposlenih žena (u odnosu na 66 miliona prije COVID-19) u odnosu na 40 miliona muškaraca kojih je bilo 26 miliona nezaposlenih prije COVID-19.
UN navodi da se mnoge žene suočavaju s dvostrukim teretom pokušavajući zadržati posao i izvore prihoda dok se nose s rastućim zahtjevima za neplaćenom skrbi i kućanskim poslovima. I bez odlučnog djelovanja, postoji stvarna opasnost da će pandemija izbrisati važan, ali krhki napredak koji su žene postigle tokom proteklih desetljeća. Neplaćena skrb i kućanski rad žena često su nevidljivi, ali imaju vrijednost. Zapravo se na neplaćeni rad na njezi svakodnevno troši 16,4 milijarde sati - što je ekvivalent da dvije milijarde ljudi rade osam sati dnevno bez plaće. Stvarna vrijednost ovog posla iznosi devet posto globalnog BDP-a, ili oko 11 miliona dolara, kako je izračunala Međunarodna agencija rada.
Mjere zaštite
Malo vlada se u odgovorima na COVID-19 pozabavilo povećanim zahtjevima za neplaćenu njegu i kućni rad, navodi UN.
Podaci Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) pokazuju da je 206 zemalja i teritorija poduzelo ukupno 1.813 mjera za rješavanje ekonomskih i socijalnih posljedica COVID-19.
No, samo je 85 poduzelo mjere za jačanje ekonomske sigurnosti žena, a samo 60 zemalja je poduzelo mjere za rješavanje pitanja neplaćene skrbi. Samo 111 mjera izravno se odnosi na neplaćeni rad na skrbi, što je samo osam posto svih mjera socijalne zaštite i tržišta rada poduzetih u svjetlu pandemije.
Argentina je, naprijem, povećala mjesečne isplate dječjih doplataka. Australija i Kostarika osigurale su da usluge čuvanja djece (obdaništa) ostanu dostupne tokom zaključavanja. Austrija, Cipar i Italija odobrili su dodatni porodični dopust pogođenim roditeljima koji rade, a Kanada, Španjolska i Republika Koreja uvele su novčane naknade za roditelje koji su pogođeni zatvaranjem škola i dnevnih boravaka. Kostarika, Njemačka i Italija uvele su mjere poput smanjenja radnog vremena i preraspodjele rada, istovremeno proširujući pristup plaćenim roditeljskim naknadama i bolovanjima, uključujući samozaposlene radnike.
UN navodi kako je ova pandemija pokazala da svjetske ekonomije i naš svakodnevni život jednostavno ne mogu funkcionirati bez neplaćene skrbi i kućanskog posla koji pretežno snose žene i djevojke. Krajnje je vrijeme da se ovaj rad prepozna, smanji, preraspodijeli i, u konačnici, podrži konkretnim političkim djelovanjem, uključujući široka ulaganja u ekonomiju skrbi. Adekvatno nagrađivanje radnika za njegu - od kojih su većina žene - bio bi važan korak u ekonomijama širom svijeta. Označio bi važan pomak prema ekonomijama koje skrbe za ljude na globalnoj razini.
Vlade bi također trebale usvojiti politike koje podržavaju pristup uslugama čuvanja djece i prepoznati ih kao ključne, produžiti plaćeno bolovanje, uvesti fleksibilne radne aranžmane i programe “gotovine za njegu” kao kompenzaciju roditeljima tokom zatvaranja škola ili vrtića i prilagoditi pakete ekonomske potpore pogođenim ženama. Vrijeme je da vlade pokažu koliko im je stalo do neplaćene skrbi žena i kućanskih poslova, navodi se između ostalog u izvještaju koji su sačinile UN žene (UN Women), entitet Ujedinjenih nacija (UN) za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena.
Facebook Forum