Dostupni linkovi

I dok se u Srbiji i BiH još uvijek bave planetarnim zadatkom da udju u EU po svojim kriterijumima te da nekako promijene Evropsku uniju, Crna Gora ima dobar uzor Hrvatske koja grabi na putu da postane članica EU.

Sva je nekako mala, a iz nje kipti energija. Plavuša, mršava, negdje svega oko 50 kila, nema vremena da se udeblja jer je stalno u pokretu. Ne treba joj dijeta niti na to troši novce. A nema ni vremena jureći sa jednog sastanka na drugi, sa jednog medija na drugi. Tema joj uvijek ista: zašto Crna Gora mora u Evropu, protivnici uvijek isti, (neki bi možda radije uz Rusiju), a rezultat rasprave uvijek isti: oni njoj politiku ona njima činjenice.

Prekjučer je u Luksemburgu Crna Gora potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Godina 2012-a je rok do kada Crna Gora treba da prilagodi svoje zakonodavstvo propisima Evropske unije, a puno članstvo bi moglo uslijediti 2015-e godine. Prije toga slijedi prihvaćanje statusa kandidata. Već od 1. sijećnja slijedeće godine počeće će se primjenjivati trgovinske odredbe tog sporazuma. Time će tržište EU, ukidanjem carina, biti neuporedivo dostupnije crnogorskim kompanijama. Činjenica da je Crna gora mala država je ovaj put prednost. EU nema razloga da brine za dotok, naprimjer, poljoprivrednih proizvoda na pijace Francuske i Njemačke, niti ima razloga da brine o količinama bilo kojeg drugog proizvoda.

Potpisivanjem ovog sporazuma Crna Gora je stigla Albaniju, a ispred nje su Hrvatska koja već pregovara o članstvu i Makedonija koja već ima status kandidata. Bosna i Hercegovina i Srbija su uveliko zaostale. U obje ove države potpisivanje sporazuma Crne Gore i EU je propraćeno uglavnom na nivou vijesti.

U BiH već 12 godina postoji "visoki predstavnik" koji se uzaludno trudi da BiH gurne ka Europi. Umjesto toga, iz Brisela je u BiH, takodjer prekjuče, stiglo negativno mišljenje o razvoju dogadjaja u BiH. "Činjenica je da politički lideri u BiH nisu pokazali spremnost da postignu dogovor o reformi policije baziran na tri evropska principa. Pozivamo političke lidere da pokažu odgovornost prema građanima BiH koji žele da budu dio EU" - poručuje Vijeće ministara. Komesar za proširenje, Oli Ren se samo ponadao da "politički lideri u BiH neće dopustiti da njihova zemlja ostane na začelju u odnosu na balkanske susjede". Poruka je u BiH pročitana - i tu se sve završilo kao što se sve završilo čitanjem sličnih poruka u prethodnih 12 godina. I niko, ama baš niko, da unutar stranaka postavi pitanje svojim liderima: pa kako je moguće da nas 12 godina evropski visoki predstavnik gura u Evropu, a mi ne uspijevamo tamo stići. Crnu Goru ne gura niko, a oni nas prestigoše!!

I u Beogradu je vijest prenesena korektno. Ali, većina je medija, pogotovu onih koje kontrolira vlast uspjela da sakrije glavni razlog ZAŠTO je Crna Gora pretekla Srbiju. Izvještaj glavne tužiteljice, Karle del Ponte, da Srbija ne ostvaruje punu suradnju sa sudom za ratne zločine nije stigao do glavnih stranica. Srbiji, nije pomoglo ni to što je objavljena milijunska nagrada za informaciju o Mladićevom skrovištu, "slučajno" samo dva dana uoči izvještaja glavne tužiteljice. Beogradski "Blic" ovako to komentira: "I dalje se vodi ta sitnoziheraška politika kojom je još Milošević mislio da će prevariti ceo svet: jurimo Mladića, daćemo, evo, i milion evra za informaciju. Kao da u Briselu sede budale!" Čitalac Internet stranice neovisnog "B92" je duhovito primjetio: "I mi smo potpisali ugovor - sa Koštunicom."

Čitao sam negdje početkom kolovoza u beogradskoj "Politici" da 70% gradjana Srbije podržava članstvo u Evropskoj Uniji, dok je protiv tek 15,4% gradjana. Istovremeno, polovica gradjana nije spremna da se radi ulaska u EU dodatno školuje ili prekvalificira, dok 30% gradjana ne želi da mijenja svoj stil života i rada, a 54% se protivi suradnji sa sudom za ratne zločine u Hagu.

U BiH i u Srbiji bi dakle u Evropsku uniju ali sa svojim navikama. Tamo bi radije da se EU privikava njima - nego da se oni privikavaju Evropskoj uniji. "U pitanju je demonstracija pritiska i uvjetovanja", kazao je Rasim Ljajić, ministar u vladi Srbije. Jeste, ali politika uvjetovanja je važila i za druge. Konačno, ko se kome želi pridružiti: Srbija Evropskoj Uniji ili obrnuto?? I dok se u Srbiji i BiH još uvijek bave planetarnim zadatkom da udju u EU po svojim kriterijumima te da nekako promijene Evropsku uniju, (po tome će sigurno biti prvi u Evropi) Crna Gora ima dobar uzor Hrvatske koja grabi na putu da postane članica EU.

Damu koju sam opisao na početku teksta nisam nikad upoznao. Kažu mi u podgoričkom dopisništvu radija "Slobodna Evropa" da je njena uloga u ovom crnogorskom evropskom uspjehu bila ključna. Evropa se u Crnoj Gori zove Gordana Djurović, i potpredsjednica je vlade Crne Gore. Vidio sam je prekjučer na TV kako stoji izmedju "Crne Gore", (njenog premijera i ministra spoljnih poslova), i "Evrope", (visokog komesara za proširenje EU, Oli Rehna). Prevodila je, jer prvi ljudi vlade ne govore engleski. Moraće u školu, Gordana više nije dovoljna.

  • 16x9 Image

    Nenad Pejić

    Od rujna mjeseca 1993. je zaposlen na Radiju Slobodna Evropa. Osnivač je redakcije na južnoslavenskim jezicima, koja je sadržavala programe na albanskom, bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku, kao i regionalni program. Godine 2002. kao prvi neamerikanac imenovan je za zamjenika direktora Radija Slobodna Evropa, 2013. na mjesto glavnog i odgovornog urednika RFE/RL a u februaru 2014. i za kopredsjednika kompanije.

XS
SM
MD
LG