Vuković: Nepodnošljiva lakoća obećavanja u izbornoj kampanji

Gost Radija Slobodna Evropa je nezavisni novinar i urednik portala Istinomjer, Dragoljub Vuković, koji govori o višegodišnjoj praksi domaćih političara da biračima obećavaju brda i doline, a da nakon izbora od većine obećanih stvari ne bude ništa. Takođe, pitali smo ga, da li su samo političari odgovorni ili i građani, koji im, i pored neispunjenih obećanja, uporno daju podršku na izborima.

RSE: Zašto u Crnoj Gori političari olako daju obećanja a rijetko ispunjavaju sve one stvari koje najave u izbornoj kampanji, a koje uglavnom zaborave poslije njenog završetka?

Vuković: Postoji više razloga za to. Nije samo jedan. Nije to nikakva karakterna osobina ovdašnjih političara. Mislim da se ovdje lako daju obećanja jer nikoga nema, ili nema dovoljno onih, koji bi pratili da li se ta obećanja ispunjavaju i da li je političarima stalo, kada daju obećanja, da ta obećanja i ispune. Problem je što su ta obećanja najčešće data, ne u vlastito ime, nego u ime nekog entiteta, kojem političar pripada, najčešće u ime neke političke partije ili neke druge grupe kao što je etnička ili nacionalna. Onda se lična odgovornost za datu riječ gubi. Ovdje riječ, u nekom tradicionalnom značenju, više ne obavezuje, nego je ona samo neka naznaka nečega, neka mogućnost, neka potencija ili može da se shvati kao neka reklama.

RSE: U zemljama razvijene demokratije, kao recimo u SAD, ključna tema u kampanjama, bar kada su u pitanju oni na vlasti, je koliko su obećanja ispunili a šta nisu uradili. To je tačka gdje oni ili gube izbore ili dobijaju. To u Crnoj Gori nije slučaj.

Vuković: Kod nas je problem što obećanja najčešće nisu mjerljiva, što su obećanja toliko apstraktna, da na kraju nekog perioda, za koja su ona data, teško možete da procijenite njihovo ostvarenje jer nemate pouzdane indikatore da li je to bilo moguće ostvariti. Ako date neko obećanje da ćete unaprjediti ovo ili ono, da će život postati kvalitetniji, ali ne date indikatore na osnovu kojih ćete to mjeriti, onda na kraju tog perioda možete reći da su ljudi raspoloženiji ili da su penzije povećane za pet evra, ali to ne znači ništa. Problem je što su to najčešće nekonkretna obećanja, što nemate indikatore da pratite njihovo ispunjavanje. Onda ste na kraju, kao i na početku - u magli.

RSE: Da li se po principu obećanje ludom radovanje političari igraju biračima? Zašto im ta praksa i dalje prolazi, prije svega mislim na vladajuću strukturu, koja je na tom mjestu u prethodnih 20 godina.

Vuković: Moj utisak je da je višestranačje u Crnoj Gori na neki način predoziralo jednu, inače kod nas poznatu, lakoću obećavanja. Dio birača i dio nekih građana inklinira određenim političkim partijama zbog političkih programa, ideologije, nacionalnih predznaka. Oni praktično i ne očekuju ništa, oni se ponašaju kao navijači. Šta god im kažete, oni će aplaudirati. Oni ne mjere neki svoj vlastiti interes sa onim što se govori, nego na neki drugačiji način oni sve to gledaju. Oni izvlače neku drugu vrstu koristi.

Crnogorsko društvo, a i druga društva u tranziciji, pokazuju značajne karakteristike klijentističkih društava. Kao birač određene partije, vi ste klijentski navezani na neku strukturu ili infrastrukturu i očekujete neke druge vrste koristi, recimo da će vam se zaposliti dijete. Toga nema u programima, nego to ostvarujete nekim drugim kanalima. Onda vas je baš briga što govore političari. Ono što se obeća javno je jedna stvar, a ono što se obeća tajno, uz neku kaficu, je druga stvar. Onda se ta riječ obavezuje, a ne ova javna riječ.

Politika je javna stvar i trebali bi da se vezujemo za tu vrstu obećanja. U javnoj sferi imamo manipulaciju, a manipulaciju nemamo u drugoj sferi jer su očigledno obećanja vrlo konkretna. Sada je praksa pokazala da su ministarstva kršila Zakon zapošljavajući pripravnike u toku izborne kampanje.

"Pacijenti" pod budnim okom Istinomjera

RSE: Koliko su građani, mediji i javnost tolerantni ili su oguglali na obećanja, možda najbolje govori primjer fantomske gradnje auto puta kroz Crnu Goru. Političari su došli, presjekli vrpcu, a od puta ni danas niti metar i nikom ništa. Da li ta prazna obećanja i izostanak odgovornosti za neispunjena obećanja treba pripisati kao mrlju samo političarima ili pak i građanima, koji to poigravanje sa njihovim glasovima i povjerenjem do danas nisu kaznili?

Vuković: Mislim da će političari u Crnoj Gori, ili u društvima sličnim crnogorskim, biti kvalitetniji onoga trenutka kada građani budu informisaniji, edukovaniji, svjesniji svog vlastitog interesa, svjesniji da njihovi životi i životi zajednica kojima pripadaju zavise od toga kakva je Vlada, kako se vodi politika - i unutrašnja i spoljašnja. Mi još uvijek nemamo tu vrstu političke kulture.

Dominantan je jedan drugačiji obrazac. Ljudi koji vladaju, doživljavaju sebe kao bogom dane, ne kao građane, već kao nekoga ko treba da participira u donošenju političkih i ekonomskih odluka ili raznih drugih odluka. Građani sebe doživljavaju kao nekoga ko je tu u pasivnom položaju. Oni očekuju da im onaj koji vlada udijeli neku milost. Dok god se ne promijeni taj odnos i dok ljudi ne budu shvatali one na vlasti kao nekoga ko je dobio posao da uradi nešto u interesu zajednice, onda mi nećemo moći da idemo naprijed. To su periodi dugog trajanja i duke edukacije navikavanja na jedan drugačiji odnos onih koji su u službi javnosti, u smislu da upravljaju, i onih koji im daju određeni mandat.

RSE: Projekt Istinomjer je već zaživio u okruženju, ali i u Crnoj Gori. Crnogorski političari su već nekoliko mjeseci pod prismotrom Istinomjera. Koji političari prednjače u obećanjima i neistinama?

Vuković: Ovo je još kratak period. Istinomjer je u Crnoj Gori pilot projekt, iako to radimo od 15. jula. Još uvijek je mali uzorak i mali je period da bi se mogao izvući neki zaključak te vrste koji tražite. Već je na jedan komentar Istinomjera reagovao ministar održivog razvoja i turizma, gdje nas kritikuje zato što smo proširili kontekst na neki način kada je u pitanju jedna njegova izjava vezana za ekologiju u opštini Berani. To znači da će Istinomjer da se prati budnim okom od strane onih koji su njegovi „pacijenti“.

RSE: Koliko će sada crnogorski političari paziti na to šta obećavaju i da li će sada dva puta razmisliti da li da u kampanji obećavaju sve i svašta?

Vuković: Uvjeren sam da hoće, inače ne bih učestvovao u tom projektu jer bi bilo besmisleno. Ne volim da učestvujem u besmislenim stvarima. Računam da to jeste nešto što može pomoći kultivisanju našeg prostora, kultivisanju, i građana i političara. Svi mi volimo da se ponašamo uljudnije i bolje i da ljepše izgledamo kada nas neko gleda. Kada nas neko ne gleda, kada smo sigurni da nemamo u okruženju nikoga, mi ćemo možda pljunuti na ulicu, možda ćemo obrisati nos rukavom. Ali, ako nas neko gleda, ustručavaćemo se, čak iako smo polu-primitivci.