Vučinić: Status Crnogorske pravoslavne crkve je ponižavajući
Srpska pravoslavna crkva je poluvojnička organizacija beogradskog režima i za nju je sveštena djelatnost periferna u odnosu na političku, kaže predsjednik Savjeta Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) Stevo Vučinić u intervjuu za RSE povodom dvadesetogodišnjice obnavljanja Crnogorske pravoslavne crkve.
RSE: U četvrtak, na Lučin dan, Crnogorska pravoslavna crkva obilježila je 20. godišnjicu od obnavljanja. Kako, dvadeset godina od obnavljanja autokefalnosti, ocjenjujete položaj ove vjerske zajednice u crnogorskom društvu?
Vučinić: Na žalost, status Crnogorske pravoslavne crkve se može definisati kao ponižavajući. Administracija izbjegava da svu nezakonito upisanu crkvenu imovinu na Beogradsku patrijaršiju vrati prvobitnim vlasnicima. U posljednja dva desetljeća je, samo u njihovo vlasništvo, prepisano 12 kvadratnih kilometara ukupne teritorije, većina od 600 crkvi i nekih 60-tak manastira. Tu imovinu i tako stečenu, iste te vlasti štite, i pravno i politički. Ta Patrijaršija pretenduje da se u njeno ime upiše ukupno 50 kvadratnih kilometara tog zemljišta, oduzetog poslije rata. Ona je to upravo podnijela u Strazburu, zahtijevajući da joj se to vrati.
U svim tim svetinjama, na koje je ona prije 95 godina potegnula neke svoje duhovne kompetencije, koristeći se silom oružja matične države, danas združeno, i vlasti i SPC, onemogućavaju pristup i sveštenstvu i vjernicima CPC.
Skupština Crne Gore je nemušto odbila da odlučuje o inicijativi CPC za poništenje akta iz 1920. godine, koji je donio Aleksandar Karađorđević, iako smo mi to podnijeli 2006. U najviše pravne tačke, u Ustav, Ustavopisac nije upisao CPC i to namjerno, da bi nas lišio pravnog osnova na kome bi smo utemeljili svoj status domicilne crkve. Istovremeno, na taj način je posredno utemeljen ekskluzivni pravni status Beogradske patrijaršije.
Pravosudni organi se koriste svim pravnim, političkim, legalnim i ilegalnim sredstvima da ometu proces povraćaja nezakonito propisane imovine stvarnim vlasnicima. Vlasti izbjegavaju da uklone onaj limeni objekt sa Rumije, koristeći se ekvilibristikom kao argumentom, odlučni da SPC-u omogući da na vrhu ove planine ostave biljeg čiji je smisao da obilježi granice njihovih teritorijalnih ambicija i aspiracija.
RSE: Usaglašeni smo da položaj CPC-a uveliko zavisi od suštinskog odnosa države prema vama, osim naravno deklarativne tvrdnje o slobodi vjeroispovijesti i slično. Međutim, u posljednje vrijeme, ne može se oteti utisku da je CPC gurnuta u stranu u odnosu na SPC. Primjeri su, naročito u posljednje vrijeme, brojni. Osveštavanje Hrama u Podgorici, medijsko praćenje cijele ceremonije, učešće prve lige državnih zvaničnika u toj svetkovini, mitropolit Amfilohije kao jedna od glavnim medijskih zvijezda u posljednje vrijeme. Čak se i srpskom patrijarhu Irineju oteo zaključak da bi Amfilohije htio da bude mitropolit i gospodar Crne Gore. Kako ovu naglu promjenu objašnjavate? Ne može se reći da ste imali apsolutnu podršku ni ranije od strane crnogorskih vlasti, ali je taj odnos bio drugačiji posljednjih 10-tak godina, nego što je sada.
Amfilohije molio ruskog patrijarha da izbriše CPC iz registra autokefalnih crkava
Faksimil pisma mitropolita Amfilohija
Portal Analitika objavio je nedavno faksimil pisma kojim je mitropolit crnogorsko - primorski Srpske pravoslavne crkve Amfilohije Radović 1992. godine patrijarha moskovskog i cijele Rusije Alekseja II molio da izbriše Crnogorsku autokefalnu crkvu iz registra pravoslavnih crkava.
Kao razlog za takvu molbu Amfilohije je naveo argumente Crnogorske pravoslavne crkve koja kao razlog za svoju autokefalnost iznosi podatak da je u ruskom Diptihu iz 1850. godine postoji upisana Crnogorska autokefalna crkva, jer kako tvrdi Amfilohije, to može izazvati raskol u Crnoj Gori.
"Naša smjernost, poslije nedavnog ličnog susreta sa Njegovom svetošću, obraća se sa vašom molbom s blagoslovom našeg patrijarha Pavla, iznijeti rješenje o nekonanonskom i pogrešnom unosu u Diptih Ruske pravoslavne crkve 1850. godine Crnogorske mitropolije kao autokefalne crkve i postojeće u Diptihu opovrgnuti, zato što okolnosti u našoj svetoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi pokazuju da postoje tendencije raskola u Crnoj Gori", navodi u pismu Amfilohije.
"Pripadnici autokefalije tkz. Crnogorske crkve pozivaju se na Diptih iz 1850. godine Ruske crkve na osnovu kojeg su unijeli u ''Sintagmu svetih kanona'' (Ralis ipoltis) naziv ''autokefalna crnogorska mitropolija'' (1856) između ostalih autokefalnih crkava", naveo je mitropolit Amfilohije u pismu.
Vučinić: Mi živimo u okolnostima koje prevazilaze naše moći i sposobnosti da ih možemo promijeniti. Treba uvijek imati u vidu činjenicu da je SPC poluvojnička organizacija beogradskog režima, koji obilježava obavještajno, policijski, paramilitarni karakter, tako da je za nju sveštena djelatnost periferna u odnosu na političku.
Oni su danas, snabdjeveni ovlašćenjima iz beogradskih centara moći, kao i preporukama crnogorskog političkog vrha, došli do jedne izuzetno moćne političke pozicije koju brutalno, podmuklo i prepredeno koriste za realizaciju njihovih interesa. To su velikodržavni interesi Beograda. Naše vlasti takav odnos koriste u lične interese i trguju sa njima, a mogu isto tako, nesmetano, državne instrumente da koriste za realizaciju privatnih interesa. Time dozvoljavaju beogradskim okupacionom interesima i prosvećenom Amfilohiju da budu stvarni gospodari.
Naravno da će od toga da ima štetu, i država i CPC, ali u načelu, mi nismo u stanju da promijenimo te okolnosti. Oni u svakom slučaju iza sebe nose jednu snažnu političku poruku da se vlast nalazi u jednoj delikatnoj političkoj poziciji i da su spremni da mijenjaju odnos prema svim političkim akterima, i javnim i kulturnim, samo da bi opstali na vlast na bilo koji način. U tom smislu treba i tumačiti tu naglu promjenu odnosa, koji je iskazan nedavno, prilikom osveštavanja hrama Kristovog vaskrsenja.
RSE: Kakve posljedice po društvo i CPC može imati djelovanje SPC-a?
Vučinić: Posljedice će sigurno biti zastrašujuće. Beogradska patrijaršija ponovno podstiče i promoviše ponovno srpski nacionalizam, uperen protiv ove zemlje i naroda, koji u ovo vrijeme doživljava jednu ekspanziju. To smo mogli da vidimo prije nekoliko dana prilikom Osveštavanja hrama Hristovog vaskrsenja. Ovoga puta to se snažnije i pametnije radi, sa veoma opasnim posljedicama, čiju će dimenziju utvrđivati istoričari u budućnosti.
Odavno su se beskrupulozni beogradski popovi, umišljeni u neku sopstvenu misiju i veličinu, osilili, tako da oni neometano u vlasti, i organizovano, destabilizuju, ponižavaju i na neki način uništavaju državu, dok te iste naše državne adrese, i činjenjem i ne činjenjem, podržavaju i daju legitimitet takvoj velikosrpskoj nacionalističkoj politici, koju na našem tlu realizuje SPC.
CPC i njeni vjernici neće se pomiriti sa takvim stanjem okupacije jednog duhovnog prostora, koji simbolizuje Amfilohije. Mi nismo crkveni kmetovi, nego slobodni ljudi i imamo namjeru takvi da ostanemo.
RSE: Ima li u svemu ovome i krivice same CPC? Za razliku od perioda u vrijeme i za referenduma, djeluje da su vas potpuno marginalizovali. To je uočljivo na svakom koraku, od toga da se na vaše svečanosti šalje druga liga vladinih zvaničnika, da se na kritike s vaše strane o odnosu države prema vama premijer osvrće ni malo diplomatskim rječnikom. Bili smo nedavno svjedoci toga. Praktično vam šalje poruku da vam on nije kriv što se sami niste izborili za svoju poziciju. Nakon toga je na 20. godišnjicu obnavljanja crkve, prilog o tome na državnoj televiziji, objavljen u pet minuta do osam, prije sporta i prognoze vremena. U isto vrijeme ste na svečanoj akademiji, na Cetinju, iste večeri DPS-ovom gradonačelniku dodijelili nagradu. Ima li vaše krivice u ovome na koji se način država odnosi prema vama?
Vučinić: Ponoviću riječi predsjednika Skupštine, gospodina Krivokapića: „Raspeli su nas na krst i onda, tako nemoćni, očekuju da se borimo za svoja prava.“ Kako može biti kriv neko ko nosi svoj krst dvije decenije? Svakodnevno proživljavamo muke raspeća.
Potcjenjivanje CPC, i vlasti i Beogradska patrijaršija, nagovještavaju da nas žele potčiniti i instrumentalizovati. Činjenica je da sila Boga ne moli, ali uspjećemo, ako ne pred našim sudovima, onda pred međunarodnim, da crkvenu imovinu vratimo u prvobitni status.
Uprkos tom ponižavajućem statusu, nakon 20 godina, CPC ima trojicu vladika, 17 sveštenika, a ima i trojicu studenata Kijevske bogoslovske akademije. Zato je njena budućnost, kao domicilne crkve, osigurana, ma ko šta sve protiv nje mislio i činio. Dočekaće to, po mom sudu, i naše generacije.
