Sedam dana nakon prekida pregovora Vlade i opozicije, o uslovima za održavanje slobodnih izbora i kontrolu rada institucija u izbornom periodu, političke partije su nastavile obračun preko medija upućujući optužbe prema drugoj strani za propast tih pregovora. Pojačani stepen nepovjerenja pokazuje da su politički subjekti sve dalje od nove runde pregovora. Ipak analitičari političkih prilika upućuju na mogućnost da međunarodna zajednica napravi korak ka obnavljanju pregovora.
Bez obzira na oštru retoriku i međusobne optužbe učesnika pregovora o izbornim uslovima, koji su praktično zatrpali medijski prostor, do obnavljanja dijaloga o održavanju slobodnih izbora bi trebalo da dođe. Period nakon neuspješnog okončanja pregovora obilježilo je prepucavanje političkih partija, što je prema riječima političkog analitičara profesora Miloša Bešića sasvim logičan nastavak u situacijama kada određeni politički proces doživi neuspjeh. Nepovjerenje između Vlade i opozicije je jednako onome kakvo je bilo na početku pregovora, ali je sada vidljivije kaže Bešić:
„Kad se prekinu pregovori, kad neki politički proces doživi neuspjeh uvjek se traži krivac. I to je sasvim razumljivo i niko ne želi da bude u tom kontekstu krivac. I to je ono što partije zapravo sada rade. Ništa nije bio veći nivo povjerenja u toku samih pregovora, jednostavno tadasu to nepovjerenje skrivali, a sada više nemaju razloga da skrivaju i to postaje vidljivo.“
Važan segment pregovora su pozicije i ciljevi pregovaračkih strana. Profesor Bešić vidi dva cilja:
„Prvi je da iz ovog procesa izađu na neki način kao pobjednici, kako god definisali pobjedu. I drugi cilj rekao bih po ponašanju svih važnijih političkih partija, da sačuvaju i eventualno osnaže podršku u biračkom tijelu. Mislim da je ovaj drugi aspekt osnaživanja biračkog tijela, ključni motivator svih tih izjava. I sve što govore političke partije, one zapravo upravo rade da bi dobile nove glasače:“
Nakon propalih pregovora na sceni su novi interesi pregovaračkih strana koji ne rade u korist nastavka pregovora o preduslovima za održavanje izbora. Ključni zahtjevi opozicije su odbijeni, raspisani su izbori u Tivtu što sugeriše, prema riječima Borisa Marića iz Centra za građansko obrazovanje, da procesi idu daleko od novih pregovora. Međutim nakon svega politički akteri će morati ponovo da sjednu za pregovarački sto kaže Marić:
„Kad sve uzmemo u razmatranje vidimo da sve ide ka nekim drugim rješenjima – da će opozicija biti dovedena u poziciju da razmišlja o nekim možda i vaninstitucionalnim metodama borbe. Naravno, kakvi god ti metodi borbe bili, da li su to mirni građanski protesti, da li je to eventualno ne nemoguć bojkot izbora u Tivtu, negdje čini se opet svi oni kao politički akteri moraju da sjednu za pregovarački sto i pregovaraju o onome što su uslovi za fer i slobodne izbore.“
Naše sagovornike smo pitali kako u uslovima dubokog i sve većeg nepovjerenja, vratiti političke partije za pregovarački sto. Oni upućuju na faktor međunarodne zajednice.
„Očito da je uloga međunarodne zajednice mnogo veća nego što to javnost ocjenjuje i nego što će to političke partije da priznaju. U tom kontekstu, nema nikakve sumnje da je taj ukupan pritisak međunarodne zajednice u pravcu da se postigne dogovor. To je jedan od argumenata koji ide u prilog činjenici da sve partije pokazuju nekakvu vrstu raspoloženja za obnavljanjem pregovora i postizanjem dogovora. I ja negde vidim i na osnovu tog argumenta vjerujem da će do toga uskoro i doći. Dakle mislim da će biti nove runde pregovora. Ko će pokrenuti i na koji način će to biti organizovano, to nisam siguran. Meni se čini da će opet međunarodna zajednica već naći neki način da se taj dijalog ponovo uspostavi. Vjerujem dakle da je manja vjerovatnoća, ali još uvjek pristojna vjerovatnoća, da se Vlada sklopi, znači veća je vjerovatnoća da do pregovora dođe“, smatra profesor Miloš Bešić.
Boris Marić zaključuje: „Politička scena Crne Gore i politički akteri na žalost neće moći doći do adekvatnog rješenja bez nekog vida, neke vrste, posredovanja međunarodne zajednice.“
