Grigorije vs Nikolić: Dodatno zaoštravanje odnosa sa Srbijom

Prijateljske i poslovne veze sa predsjednikom Republike Srpske, sumnjivi krediti i stavljanje crkvene imovine pod hipoteku, ali i oštar jezik sklon uvredama i omalovažavanju, neke su od stvari po kojima je čuven vladika zahumsko - hercegovački Grigorije. Svojevremeno su o njemu pisale i strane diplomate u BiH u depešama koje je objavio Vikiliks, navodeći da ima značajnu moć u Bosni i Hercegovini u političkoj sferi putem lokalnih i nacionalnih veza.

Vladika Grigorije, očigledno se svrstavajući uz vladajuću političku elitu u RS, nedavno je otišao korak dalje i predsjednika Srbije Tomislava Nikolića nazvao benom, što je zastarjeli izraz koji označava budalu, glupana, klipana. Takav ispad može, kažu analitičari, dodatno zaoštriti ne tako dobre odnose Milorada Dodika i srbijanskih naprednjaka.

Vladika zahumsko-hercegovački Grigorije nazvao je predsednika Srbije Tomislava Nikolića benom, što je zastarjeli izraz koji označava budalu. Sve to dešavalo se u Crkvi Svetog Arhangela u Trebinju, naočigled funkcionera tog grada koji, kako mediji tvrde, nisu reagovali. Reagovala je, međutim, šefica press službe i savjetnica predsjednika Srbije Stanislava Pak, navodeći da vladika „svojim izjavama srozava sebe, crkvu i srpski narod“. "Mantija ne čini duhovnika", konstatovala je ona, dodajući da vladika Grigorije pokušava da privuče pažnju izjavama koje nisu dostojne ni crkvenog poslužitelja.

Nije prvi put da vladika pokaže šta i kako misli o srbijanskom predsjedniku. Tokom Nikolićeve posjete Trebinju, 22. juna, u manastiru Gračanica nije ga dočekao ni Grigorije niti bilo ko od sveštenih lica, iako je, kako se tvrdi, protokol predsjednika Srbije sedam dana ranije obavijestio SPC o njegovom dolasku. Poznavaoci prilika u Hercegovini tvrde da je uzrok sukoba na relaciji Grigorije - Nikolić, produkt prije svega interesa koje vladika ima sa vrhom vlasti Republike Srpske.

„Gradonačelnik Trebinja Slavko Vučurević kaže da se vladika Grigorije ponaša kao drugi Rajko Vasić, što će reći da govori ono što Dodik misli. Tako njegove istupe tumači i zvanični Beograd. Poznato je da su odnosi između Dodika i lidera naprednjaka prilično zategnuti, a Grigorije, svojim posljednjim istupima i nazivanja predsjednika Nikolića benom, dodatno podgrijava vatru i među njima stvara neprijateljstvo“, smatra novinarka magazina Sloboda Bosna Mirha Dedić.

Nije prvi put da se zvaničnici Srpske pravoslavne crkve “miješaju u politiku”. Često se nisu birale riječi što pokazuje i posljednji istup vladike Grigorija. Sociolog religije profesor Dino Abazović kaže da se posljednji istupi vladike mogu tumačiti na nekoliko načina:

„Vrlo je jasno da je ovo kriza vlasti u Srbiji, vladikin istup može se čitati i u tom ključu, a s druge strane, čini mi se da je već poodavno odnosu Srpske pravoslavne crkve i političkih struktura unutar Srbije, a jednim dijelom i Republike Srpske, krajnje vrijeme da se on redefinira. To redefiniranje će očigledno rezultirati ovakvim ili nekim drugim sličnim situacijama u neposrednoj budućnosti.“

Novinara iz Trebinja Nebojšu Vukanovića ponašanje vladike Grigorija iznenađuje, jer je, kaže, uvijek kada je to trebalo znao presvući stranački dres.

„Vladika je uvijek znao da se uklopi i da bude dobar sa svim vlastima. Ne treba zaboraviti da je u periodu od 2002. do 2006. vladika bio jedan od bliskih saradnika prethodne vlasti SDS-a, da je vrlo lijepo govorio o tadašnjoj vlasti, da je imao sukob s predsjednikom Dodikom, koji je govorio da treba vladika da skine mantiju, da ne zloupotrebljava Crkvu, da ne hvali SDS i tu vlast. Onda mu je vladika odgovorio jednim pismom koje je upućeno predsjedniku Skupštine, gdje je kaže da onaj ko laže taj i krade, onaj ko krade, taj i ubija. No, vrlo brzo nakon što je predsjednik Dodik 2006. postao premijer, te su teške riječi zaboravljene i oni su postali bliski saradnici.“

A o kakvoj je saradnji i interesima riječ, objašnjava Mirha Dedić:

„Svoju poslovnu imperiju vladika Grigorije je počeo da stiče uglavnom dolaskom Milorada Dodika na vlast, dakle od 2006. godine, zahvaljujući kreditima Investiciono-razvojne banke Republike Srpske (IRB), koje je vrlo često odobravao sam Dodik. Za kredite vladika je zalagao crkvene nekretnine, što je u beogradskoj štampi nedavno protumačeno skandaloznim. Međutim, prema depešama Vikiliksa, poslovi vladike Grigorija u posljednje vrijeme ne stoje dobro. Prema nekim izvorima, on višemilionsku zaduženost namjerava da riješi prodajom imovine i firmi kojima upravlja i to će nesumnjivo morati da učini do izbora u Republici Srpskoj.“

Kolika je ljubav među vladikom Grigorijem i predsjednikom Republike Srpske lako će posvjedočiti brojni vladikini medijski istupi. Evo jednog od njih:

„Ja mislim da je mnogo važno da nam predsednik bude što češće ovde, a da bi on bio češće ovde, pokrenuće se mnoge dobre stvari.“

Oduševljenje vlastima u RS, kada je vladika Grigorije u pitanju, nije bez pokrića. Kao što se govorilo i pisalo, on je svoju naklonost dobro unovčio. Novinar Nebojša Vukadinović pisao je o tome, a vladika mu je jednom prilikom rekao i da bi ga on jednostavno “nokautirao”. O poslovnoj imperiji i vezama sa Miloradom Dodikom, Vukadinović kaže:

„Prije svega, dobio je veći broj nekretnina – prostor u bivšoj kasarni, kasarnu u Dužima, pa kasarnu u Drveniku, na Zupcima, pa je dobio četiri-pet miliona maraka vrlo povoljnih kredita od IRB. Sigurno je da su u poslovnoj saradnji između Dodika i Grigorija obojica imala koristi – vladika zbog toga što je uticao na glasače govoreći lijepo na svim mjestima o predsjedniku Dodiku i tako vjernike navodio kako da glasaju, posredno ili neposredno. S druge strane, vladika je to unovčio u više kredita. Takođe je bio u dobrim odnosima u Srbiji dok je bio predsjednik Tadić, pa je predsjednik Tadić iznajmio u Eparhijskom domu u Mostaru prostorije da se otvori konzulat, uložio sredstva u obnovu, pomagao Crkvu, tako da su oni imali jednu dobru saradnju.“

O vladiki zahumsko-hercegovačkom svojevremeno su pisale i strane diplomate u Bosni i Hercegovini u depešama koje je objavio Vikiliks. Naveli su tada da je moćan igrač u svijetu Srpske pravoslavne crkve, ali i političkom miljeu Republike Srpske.

No, da li će ga i dalje gledati kao ozbiljnog političkog igrača i jednog od najvažnijih ljudi u SPC ako se obistine tvrdnje da je eparhija na čijem je čelu zadužena i preko pet miliona konvertibilnih maraka, a da je vladika bez obzira na finansijsku pomoć vlasti uzimao sumnjive kredite koje danas treba otplaćivati?