Dostupni linkovi

Ekonomisti nemaju poverenja u vladine mere


Srpski premijer sinoć je prvi put odgovarao na pitanja poslanika Skupštine Srbije, predstavivši istovremeno Vladine mere protiv krize. To će odsad činiti svakog poslednjeg četvrtka u mesecu. Cvetković je konačno priznao da je kriza stigla u Srbiju, ali je rekao i da je njegov kabinet reagovao pravovremeno. Kako na to reaguje stručna ekonomska javnost?

Mirko Cvetković je poslanicima rekao da je Srbija po visini budžetskih podsticaja za amortizovanje negativnih efekata ekonomske krize od 2.17 odsto bruto društvenog proizvoda u samom svetskom vrhu – odmah posle Amerike i Kine. Premijer je podsetio da su u oktobru prošle godine usvojene mere za stabilizaciju bankarskog sistema, a da se od ove nedelje primenjuju mere za podsticanje privrednog rasta i potražnje za domaćom robom.

Ekonomisti, međutim, nisu uvereni da će vladin program amortizacije ekonomske krize uspeti. Ne veruju u Cvetkovićeve optimistične izjave da će zemlja izbeći recesiju i čak zabeležiti i blagi privredni rast.

Srbija nema nikakva sredstva za antikrizni program, to je novac koji banke treba da izdvoje, a da li će one to i učiniti – veliko je pitanje. Država nema para u budžetu i to je svima jasno, zato mora da radi rebalans. Paket Vladinih mera je, ocenjuje Danilo Šuković, direktor Centra za ekonomska istraživanja, loše postavljen – čak i da se realizuje:

"Jer je on usmeren na jačanje ponude, a kriza nije zbog slabe ponude nego zbog nedostatka tražnje. Kriza je zbog toga, a ne zbog toga što bi sada trebalo pomoći trgovinskim lancima koji ne plaćaju proizvođačima, a oni imaju monopolsku poziciju na tržištu i visoke marže. To je nešto što nije dobro, to je totalno pogrešna politika i mislim da taj marketing, kako smo preduzeli mere i sve dobro uradili, nije dobar."

Ekonomista Milan Kovačević smatra da je dobro što će jedanput mesečno Vlada izlaziti pred poslanike jer će njen rad time biti transparentniji. Ocenjuje da je Cvetković dosta profesionalno odgovorio na poslanička pitanja, ali da ta pitanja nisu dotakla suštinu problema. Cvetkovića je, kaže, trebalo pitati i sledeće:

"Kakva će biti realna projekcija našeg bilansa plaćanja prema inostranstvu, koliko zaista nedostaje deviza da se zatvori bilans i kako ćemo ih obezbediti jer od toga zavisi koliko će skočiti vrednost evra i koliko će svi dužnici u privredi i stanovništvu biti opterećeni sa kreditima koje su već uzeli. Dakle, taj platni bilans, kako ćemo očuvati likvidnost prema inostranstvu i kakav će biti efekat. Svako povećanje vrednosti evra jeste i povećanje inflacije. Mi i sada imamo ubrzanje inflacije, samo u januaru je bilo 3 odsto, a 3 odsto na godišnjem nivou je 37 odsto."

Antikrizne ekonomske mere trebalo je raditi po ugledu na neke velike evropske zemlje u krizi, smatra Danilo Šuković:

"Mislim da je tu trebalo primeniti jedan model sličan nemačkom, gde se pomažu siromašni i gde se pomažu oni koji imaju posao, a ne da teramo preduzeća da ostave radnike na poslu, a država im daje kredite. To je veoma kontraproduktivno i neće dati efekte."

Bojim se da mi pomalo klizimo u hiperinflaciju, stagnaciju i recesiju, kaže Milan Kovačević:

"Naš osnovni problem je recesija koja je u celom svetu, teško možemo imati privredni rast u ovoj godini, a ako bude oko nule, onda je vrlo verovatno da ćemo se okliznuti u recesiju. Može se dogoditi značajnija recesija, mogu se dogoditi i krupnije stvari ukoliko previše zaribamo sa platnim bilansom."

XS
SM
MD
LG