Dostupni linkovi

Visoki ulozi u Bjelorusiji: Kockanje sa protestima


Radnici naftne kompanije Belorusneft koji su otpušteni nakon što su podržali štrajk pokazuju lične karte.

Zahtjeve da Aleksandar Lukašenko odstupi, Bjelorusi premještaju s ulice na radna mjesta i u učionice, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Bjelorusija je bila svjedok gotovo svakodnevnih protesta od predsjedničkih izbora u zemlji 9. avgusta, kada je Lukašenko, koji je na vlasti od 1994. godine, ustvrdio da je odnio ubjedljivu pobjedu, uprkos optužbama protivnika, glasača i zapadnih vlada da su izbori namješteni.

Nasilno suzbijanje protesta rezultiralo je s nekoliko smrtnih slučajeva, stotinama ozlijeđenih i više od 10.000 hapšenja.

Opozicija je 26. oktobra pojačala pritisak.

Hiljade radnika u državnim fabrikama i privatnim firmama, restoranima, kafićima i drugim ustanovama - kao i studenti na univerzitetima u istočnoevropskoj zemlji od 9,5 miliona stanovnika - poslušali su poziv liderke opozicije Svetlane Tihanovskaje da se pridruže nacionalnom štrajku nakon što je Lukašenko ignorisao zahtjev da podnese ostavku, zaustavi suzbijanje demonstranata i oslobodi političke zatvorenike do 25. oktobra.

Analitičari kažu da akcija označava novu fazu u višemjesečnoj političkoj krizi i da će testirati i Lukašenkovu sposobnost da se održi na vlasti te da li Tihanovskaja i njeni saveznici imaju podršku javnosti potrebnu da ga istisnu.

"Štrajk povećava ulog i režima i opozicije", rekao je Najdžel Gould Dejvis (Nigel Gould-Davies), bivši britanski ambasador u Bjelorusiji i viši saradnik Međunarodnog instituta za strateške studije u Londonu. "Redovni masovni mirni protesti potkopali su legitimitet režima. Generalni štrajk ugrožava njegovu ekonomsku održivost. Režim razumije da je ovo prijetnja."

Dobar tajming?

Većina opozicionih lidera u zemlji uhapšena je ili prisiljena na bijeg, uključujući Tihanovskaju. Iz Bjelorusije je otišla u Litvaniju nekoliko dana nakon glasanja zbog prijetnji upućenoj njoj i njenoj porodici.

Zapadne vlade izrazile su podršku, a Evropska unija () i Sjedinjene Države odbile su priznati Lukašenka kao legitimnog lidera Bjelorusije. EU je najavila zamrzavanje imovine i zabranu izdavanja viza za 40 bjeloruskih zvaničnika zbog njihovih navodnih uloga u represiji protiv demontranata i opozicije, kao i prevara tokom glasanja u avgustu.

A 12. oktobra ministri vanjskih poslova EU dali su političko zeleno svjetlo novom paketu sankcija koji će uključivati i samog Lukašenka.

Dan kasnije, Tihanovskaja je dala ultimatum Lukašenku zahtijevajući da odstupi do 25. oktobra ili će se suočiti sa štrajkom u cijeloj zemlji.

Bjeloruska liderka opozicije Svjetlana Tihanovskaja tokom posjete Kopenhagenu 23. oktobra. Iako je štrajk povećao pritisak na Lukašenka, pribjegavanje ovoj metodi također "povećava ulog opozicije", kaže jedan analitičar.
Bjeloruska liderka opozicije Svjetlana Tihanovskaja tokom posjete Kopenhagenu 23. oktobra. Iako je štrajk povećao pritisak na Lukašenka, pribjegavanje ovoj metodi također "povećava ulog opozicije", kaže jedan analitičar.

Vrijeme akcije moglo bi opoziciji dati malo svježe energije, rekla je Hana Baraban, bjeloruska komentatorica i analitičarka.

Iako se brojevi s protesta - posebno u Minsku - vikendom povećavaju na desetine hiljada, tokom ostatka nedjelje oni su skromniji, što može značiti, ukazuje Baraban, mogući gubitak energije.

"Nakon više od tri mjeseca uzastopnih protesta, Bjelorusi su se umorili i broj ljudi na okupljanjima počeo je lagano opadati. Činilo se da su se i vlasti navikle na proteste i čekale da se pokret sam od sebe završi", kazala je Baraban.

Više od 100.000 ljudi izašlo je na proteste 25. oktobra, koji je opozicija navela kao rok za Lukašenka da odstupi. Lukašenko je ignorisao ultimatum dok je policija žestoko reagovala koristeći šok bombe i pritvorivši stotine ljudi.

Poricanje države

Državne vlasti pod vodstvom Lukašenka porekle su da štrajk ima bilo kakvog uticaja na industriju koja je pod kontrolom države.

"Proizvodi su prave i otpremljeni su kupcima kao i obično", rekao je ministar industrije Pjotr Parhomčik za državnu novinsku agenciju BelTA 26. oktobra.
Parhomčik je umanjio značaj štrajka, optužujući opoziciju da napuhuje njegovu važnost.

"Okupilo bi se deset, 15, 20 ljudi, napravili bi objavili fotografije kako bi rekli da fabrika ne radi, da radnici štrajkaju, da preduzeće ne ispunjava svoje obaveze", rekao je, bez pružanja konkretnih dokaza.

Lukaško se također izrugivao, postavljajući pitanje "Ko će hraniti djecu?" ako su radnici u državnim preduzećima štrajkovali.

Studenti Bjeloruskog državnog univerziteta napustili su predavanja 26. oktobra.
Studenti Bjeloruskog državnog univerziteta napustili su predavanja 26. oktobra.

U znak da bi se represija mogla potencijalno intenzivirati, Kanstansin Bičak, šef odjela za istrage u bjeloruskom KBG-u, državnoj sigurnosnoj agenciji, rekao je 26. oktobra da bi protestne aktivnosti mogle biti označene kao "terorizam".

Uprkos poricanju da je štrajk imao ikakvog utjecaja, bjeloruska policija bila je zaokupljena štrajkačima i simpatizerima.

Prema bjeloruskoj grupi za zaštitu ljudskih prava Vyasna (Proljeće), više od 320 ljudi zadržano je 26. oktobra u Minsku, Hrodni, Brestu, Mahilju, Lidi i drugim bjeloruskim gradovima i mjestima.

'Umjetnost mogućeg'

Radnici iz Hrodna Azota, jedne od vodećih bjeloruskih hemijskih kompanija, privedeni su dok su se pripremali za pridruživanje štrajku, a policija ih je uhapsila već u 7 sati ujutro, navodi Amnesti internešenl (Amnesty International).

"Lukašenkov režim koristi svoj jedini instrument - čistu silu - pokazujući potpuni nedostatak fleksibilnosti i nemogućnosti pronalaska novih načina za obračun s demonstrantima", rekla je Baraban.

Oslanjanje na grubu silu znak je da oslabljenom Lukašenku nedostaju druge mogućnosti, ocjenjuje Andrej Šuman (Andrey Shuman), bjeloruski politički analitičar.

"Poenta je u tome da je politika umijeće mogućeg. A jak političar je onaj koji ima široku lepezu mogućnosti. Što je manje mogućnosti, to je političar slabiji i manje je sposoban zadržati svoju moć. Lukašenko sada gubi vlast", rekao je Šuman za Karent tajm (Current Time), medijski projekat na ruskom jeziku koji RSE vodi u saradnji s Glasom Amerike (VOA).

Igra brojeva

Tihanovskaja je pozvala private firme, sveštenstvo i sportiste da se pridruže sveopštem generalnom štrajku.

"Zaposlenici državnih fabrika i firmi, radnici u i rudari, nastavnici i studenti od jutros štrajkuju", rekla je na svom kanalu na Telegramu 26. oktobra.

Kasnije tokom dana Tihanovskaja je za bjeloruski servis RSE rekla da je "ponosna na svakog Bjelorusa koji je smogao snage i hrabrosti i danas stupio u štrajk", dok je sve Bjeloruse pozivala da se pridruže štrajku.

Policija je privela studente koji su štrajkovali u Minsku 26. oktobra.
Policija je privela studente koji su štrajkovali u Minsku 26. oktobra.

Prvog dana teško je bilo utvrditi brojke o tome koliko je ljudi napustilo radna mjesta.
Šef bjeloruske Konfederacije demokratskih sindikata Aleksandar Jarošuk upozorio je da je teško izračunati koliko ljudi je učestvovalo u štrajku "s obzirom na masovni pritisak vlasti".

Opozicija je rekla da su među fabrikama u kojima se štrajkovalo 26. oktobra bile naftna kompanija Belarusneft, gigant za proizvodnju gnojiva Belaruskali, proizvođače automobila MAZ, MZKT i Belkommunmash, fabrika traktora u Minsku (MTZ) i proizvođač uređaja Atlant.

Studenti na univerzitetima u Minsku i drugdje također su napustili predavanja. Pridružili su im se penzioneri, koji su ponovili sličan marš od prije nedjelju dana.

Izvještavano je i o "lancima solidarnosti" koji su povezivani s pristalicama opozicije, uključujući i Vanjski park visoke tehnologije u Minsku.

Šta će učiniti Rusija?

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da Rusija "ne može ignorisati štrajkove u firmama u Bjelorusiji. Važno je pitanje njihovog pouzdanog funkcionisanja".

Ako se štrajkovi približe mogućnosti da paralizuju zemlju, to bi mogao biti naredni test ruske podrške Lukašenku.

Od početka krize, Moskva ga je podržala kreditom od 1,5 milijardi dolara i povećanjem sigurnosne saradnje, uključujući još vojnih vježbi.

"Ako opseg nacionalnog štrajka bude rastao tokom sljedećih nedjelja, Putin bi mogao izgubiti preostalo strpljenje prema Lukašenku", reklaje Baraban.

Konačni kraj za Lukašenka?

Uprkos zatvoru ili progonu svojih glavnih vođa, opozicija, predvođena Koordinacionim vijećem koje je kreirala Tihanovskaja, uspijeva se organizovati, oslanjajući se na tehnologiju i internet.

"Tihanovskaja je telefonom kontaktirala gotovo sve aktivne društvenim grupe: lokalne zajednice, radnike, sportiste i druge. Stotine članova Koordinacionog vijeća… sa sjedištem u Bjelorusiji", napisala je u e-mailu Hana Liubakova, nerezidentna saradnica iz think-tanka Atlantskog vijeća. "Postoji međusobna povezanost i jedinstvo između ovih političkih aktera - naroda Bjelorusije, Tihanovskaja (Vilnjus), Telegram kanala (u inostranstvu i Bjelorusiji), Koordinacionog vijeća (Bjelorusija, Poljska), i uprkos tome što imaju sjedište u različitim zemljama, oni koordiniraju i ujedinjuju usvoje akcije."

Žena učestvuje na maršu penzionera u Minsku 26. oktobra.
Žena učestvuje na maršu penzionera u Minsku 26. oktobra.

Iako je štrajk povećao pritisak na Lukašenka, pribjegavanje ovoj metodi također "podiže uloge opozicije", rekao je Gould Dejvis.

"Generalni štrajk zahtijeva da ga većina ljudi podržava svaki dan, ne samo vikendom, i da prihvati ekonomske poteškoće koje proizlaze iz toga. Da bi uspjela, mora stvoriti prijelomnu tačku u kojoj je toliko radnika u štrajku nametnulo društvena očekivanja da i drugi slijede njihov primjer - i da ima mnogo radnika kako ih režim ne bi mogao kazniti", napisao je u komentaru za RSE.

Tihanovskaja je 21. oktobra radnicima obećala finansijsku naknadu "garancije" ako se njihovi ugovori raskinu zbog štrajkova. Dana 26. oktobra rekla je da je prikupljeno sedam miliona dolara donacija za finansijsku podršku štrajkačima.

Provladin skup u Minsku 25. Oktobra, koji je privukao samo malo pristaša, naglasio je slabiju podršku s kojom se Lukašenko suočava, rekao je Šuman.

Iako je možda prerano govoriti o skorom kraju njegove vladavine, rekao je Šuman, sat otkucava.

"Kriza brzo sužava horizont prilika za Lukašenka", rekao je. "Njegove pristalice ga napuštaju; teže mu je rasporediti sredstva sile i vlasti kojima raspolaže. Ako se sve ovo nastavi, mislim da ćemo oko januara i februara najvjerovatnije razgovarati o promjeni vlasti."

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG