Dostupni linkovi

Pitanje zemljišta ne zadire u pitanje teritorija u BiH


Ustavni sud (na fotografiji) je institucija koja štiti suverenitet i integritet BiH

„Republika Srpska pokušala je da imovinu, poljoprivredno zemljište koje je javno dobro, proglasi imovinom Republike Srpske. Samim tim, Republika Srpska putem svojih organa suvereno upravlja, raspolaže, prodaje, pretvara takvu vrstu zemljišta trećim licima. Ustavni sud BiH kaže da je Bosna i Hercegovina jedini vlasnik te imovine, ali se ne sprečava upravljanje i raspolaganje tom imovinom“, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) stručnjak za imovinsko-pravne odnose Esad Hrvačić, komentarišući situaciju u kojoj je pitanje vlasništva poljoprivrednog zemljišta u entitetu Republika Srpska (RS) postalo povod nove političke krize u Bosni i Hercegovini (BiH).

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 7. februara odlučio u korist Bošnjaka i Hrvata (sedam delegata Vijeća naroda Republike Srpske) da se svo poljoprivredno zemljište u Republici Srpskoj smatra imovinom Bosne i Hercegovine, a ne entiteta, kako je to izglasala Skupština RS, krajem 2019. godine.

Odlukom, donesenom na dvodnevnoj sjednici 6. i 7. februara, Ustavni sud BiH je osporio dijelove Zakona o poljoprivrednom zemljištu Republike Srpske.

Hrvačić napominje da nije tačna tvrdnja predstavnika vlasti u Republici Srpskoj da je nemoguće raspolagati takvom imovinom, jer bi saglasnost trebala davati država BiH.

„Organi države Bosne i Hercegovine će samo davati saglasnost na upravljanje i raspolaganje tom imovinom, a sve zakonske procedura idu ka lokalnim zajednicama odnosno lokalnim organima“, objašnjava Hrvačić.

Optužbe Milorada Dodika

Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik rekao je 13. februara da se posljednjom odlukom Ustavnog suda namjerava oduzeti 94.000 hektara zemljišta u vlasništvu Republike Srpske.

„Sve teze zvaničnika Republike Srpske da se radi o protivustavnoj odluci, da se radi o režiranoj političkoj odluci nisu tačne“, poručuje Esad Hrvačić, te naglašava da je Ustavni sud institucija koja štiti suverenitet i integritet BiH.

„Ako neko želi da imovinu državnu, koja je isključivo vlasništvo države preimenuje u vlasništvo entiteta kao lokalne zajednice da bi se BiH razvlastila, to je ustvari, ništa drugo nego jedna vrsta državnog udara, gdje se osporava suverenitet i legitimitet BiH“, smatra Hrvačić.

On je podsjetio da nije prvi put da imovinu BiH, kroz zakone, poput Zakona o šumama koji je objavljen u Službenom listu 15. avgust 2008. godine, entitet RS upisuje kao svoje vlasništvo.

Upravo, od Zakona o šumama RS-a sve je i počelo, kaže stručnjak za državnu imovinu Muharem Cero u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE).

„Visoki predstavnik je reagirao i na Zakon o šumama, međutim, vlasti Republike Srpske su se oglušavale, donosile zakone i provodile, unatoč, jasnoj stvari da su uzurpirale nadležnost države da su rješenja neustavna i nezakonita“, kaže Cero.

Kako je riješeno pitanje šumskog zemljišta?

Cero ističe da se trebaju otkloniti nedoumice koje se u vezi sa javnim dobrom javljaju u javnom diskursu Bosne i Hercegovine.

„Šumsko zemljište je na isti način riješeno. Ono je jednostrano prepisano i kao titular utvrđeno da je vlasništvo RS-a. Naravno, po prirodi javnih dobara, to ne može biti. Isto tako su riješena pitanja rijeka, jezere, rudnih blaga. Sva ta rješenja su bila jedno krivo srastanje koje je vremenom zbog nedostatka političke volje nije riješeno na način na koji je to obavezao Ured visokog predstavnika (OHR) i Vijeće za implementaciju mira (PIC) i kako je obavezala presuda Ustavnog suda BiH, nego su se stvari kretale po inerciji i upravo doveli sada u jednu situaciju gdje je na toj imovini bilo jako mnogo prometovanja, otuđivanja“, kaže Cero za RSE.

Cero dodaje i da je su 18. marta 2005. godine tadašnji visoki predstavnik u BiH Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown) i Vijeće za implementaciju mira (PIC) rekli da se pitanje imovine države trebalo riješavati po inerciji - Zakonom o privatizaciji BiH, ali i zakonom o upravljanju državnom imovinom.

No, dalje objašnjava Cero, ono se rješavalo pogrešnom percepcijom iščitavanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

„Ne poštujući zaštitnu mjeru zabrane raspolaganja do donošenja zakona o upravljanju državnom imovinom, a moram napomenuti da je u istovjetnom sadržaju Zakon usvojen i u Narodnoj Skupštini RS-a i u Parlamentu FBiH, ali i u Parlamentarnoj skupštini BiH. Ne uvažavajući obavezu donošenja Zakona o upravljanju imovinom države, Republika Srpska je jednostrano, unilateralno donijela Zakon o statusu državne imovine koji se nalazi na teritoriji RS-a. Pravnim nasiljem je svu imovinu proglasila vlasništvom entiteta RS“, napominje Cero.

I ustavnim apelacijama, dodaje Cero, još 2013. godine, utvrđeno je da Zakon o statusu državne imovine RS-a ne može stupiti na snagu, da nadloženost rješavanja pitanja statusa državne imovine isključivo u nadležnosti Bosne i Hercegovine, te da jedino ona ima i pravo, ali i obavezu, kaže se u presudi da hitno donose zakon o upravljanju i korištenju državnom imovinom.

Imovina i terotorije

Cero napominje da se petnaest godina čeka na zakon o upravljanju i korištenju državnom imovinom, te da, bez obzira na to je Bosna i Hercegovina ostala vlasnik svojih javnih dobara sa pravom reguliranja njihovog korištenja na datum 31. decembra 1991. godine, dok je 6. aprila 1992. dobila imovinu iz sukcesije bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ).

Istovremeno, on napominje da državna imovina ne zadire u promjenu teritorija.

„BiH ima isključivu nadležnost reguliranja tom imovinom, korištenja i raspolaganja ima titular vlasništva (BIH), dok entiteti imaju samo obavezu i pravo evidentiranja u vlasničkim knjigama. No, oni su poistovjetili pravo evidentranja sa pravom vlasništva“, kaže Cero.

Stručnjak za državnu imovinu Muharem Cero ističe i da promjena teritorija nema ništa sa državnom imovinom, jer prema Dejtonskom sporazumu 49 posto pripada i dalje Republici Srpskoj, dok 51 posto ostaje Federaciji BiH.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG