Usmenom historijom čuvaju sjećanja Srebreničana od zaborava

Zabilježiti ratna sjećanja 10.000 preživjelih Srebreničana misija je bh. ureda Fondacije "Filmom za mir" (Cinema for Peace). Usmenim prenošenjem historije efikasnije je pamtiti bitna, prošla dešavanja. Zahvaljujući upotrebi audiovizuelne tehnologije, bh. ured Fondacije je u samo godinu dana uspio snimiti 1.170 izjava, što je brojčano prvi videoarhiv usmene historije ne samo u Bosni i Hercegovini već i u regionu.


Svaki građanin Srebrenice ima svoju priču o genocidu, počinjenom u ovom bh. gradu jula 1995. godine. Većina tih priča ostala bi neispričana. Međutim, Fondacija Filmom za mir želi to promijeniti.

„Veliki broj preživjelih želio je ispričati šta im se desilo. Međutim, nisu imali priliku, nisu svi bili pozvani da svjedoče pred sudovima, tako da su se oni na neki način, mi to vidimo kroz naše izjave, osjećali zaboravljenima. Sada prvi put, kroz videoarhiv genocida, imaju mogućnost da ispričaju svoje priče. Jako smo sretni da je do danas veliki broj iskazao interesovanje da njihove priče budu zabilježene. Nama je najveća nagrada to što danas imamo nekoliko hiljada kontakata jer se ljudi sami javljaju ili preporučuju svoje prijatelje, komšije i rodbinu“, kaže za RSE direktorka Fondacije u Bosni i Hercegovini Selma Hadžić.

Po uzoru na Fondaciju "Shoah", koja je devedesetih godina prošlog vijeka zabilježila 52.000 izjava Jevreja koji su preživjeli Drugi svjetski rat, i Fondacija "Filmom za mir" započela je ovaj projekat. Ideja je do 2015., na 20-ogodišnjicu genocida u Srebrenici, kompletirati videoarhiv sa 10.000 intervjua preživjelih Srebreničana.

„Mi, inače, snimamo dnevno osam izjava u Sarajevu u dva studija, četiri izjave u Tuzli i naš plan je da taj broj povećamo u ovoj i narednoj godini. Želimo snimati u još jednom studiju u Tuzli i u dodatnom studiju u Srebrenici. Naravno, to u potpunosti zavisi od finansijskih sredstava“, pojašnjava Hadžić.

U prostorijama ureda Fondacije, skoro pa u kućnoj atmosferi - da bi se intervjuirani osjećali opuštenije, uz pomoć male, gotovo neprimjetne kamere, voditelji bilježe usmenu historiju. Kroz desetak pitanja, počevši od onih koja se odnose na život prije posljednjeg rata u BiH, preživjeli hronološki pričaju kako je pala Srebrenica 11. jula 1995. godine, te o dešavanjima nakon tog dana. Ali tokom razgovora čuju se i mnogi drugi detalji, navodi rukovoditeljka produkcije i voditeljka intervjua Naida Balić:

„Primjerice, priča dok je Srebrenica bila zaštićena zona moglo se ići u školu. Pokrenuta je nastava u jednom starom autobusu gdje su učenici na sjedištima autobusa sjedili, a učitelj je sjedio na mjestu vozača. U takvom okruženju on je nastojao da djeci prenese znanje. Tu je i priča da su učenici u humanitarnoj pomoći dobijali teke koje su ustvari bile tri, četiri lista unutar teke UNHCR-a, tako da su neki morali brisati lekciju koju su pisali dan prije da bi sutradan napisali novu. Tu su i priče onih koji su preživjeli, a morali su praviti obuću, primjerice, od padobrana, do životnih priča majki koje u sebi nose iznimnu snagu preživljavanja kada je došlo do humanitarne katastrofe - jer nije bilo ništa da se jede.“

Od dosadašnjih preko hiljadu priča Fondacija planira snimiti jedan dokumentarac čiji je radni naslov „Čuvaj nam našu djecu“.

„To je rečenica koju su najčešće očevi govorili suprugama 11. jula kada su se njihovi putevi morali razdvojiti, kada su majke, supruge i sestre krenule ka bazi UN-a u Potočarima, a muškarci se pridružili koloni koja je kasnije nazvana Marš smrti,“ pojašnjava Balić.

Videoarhiv, koji je u 2012. godini podržalo Ministarstvo vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke, će pomoći da se dobije detaljnija slika o genocidu u Srebrenici, ispričana riječima preživjelih.

„Ja mislim da će buduće generacije dobiti jednu prvenstveno ljudsku sliku o tim zbivanjima. Znaćemo da kao ljudska bića možemo preživjeti i ono najgore - i da trebamo preživjeti da bismo mogli pričati, da se ne bi ponovilo. Do sada nismo imali nijednu negativnu reakciju. Štaviše, preživjeli koji su već svjedočili šire riječi o ovom projektu“, ističe koordinatorka Fondacije Elmina Kulašić.

Do sada je na engleski jezik prevedeno oko dva posto materijala od trenutnih ukupno 1.170 izjava. Ovi sadržaji su dostupni svima na internet stranici.

“Sav ostali materijal koji nije na web stranici će biti pohranjen na serverima. Trenutno razvijamo jedan sistem, kao jedna mala verzija Youtube-a, gdje će se putem ključnih riječi moći pretraživati izjave. Taj pristup neće biti javan u onom smislu kao što je web stranica. Međutim, kroz upit koji pošaljete Fondaciji dobijete šifru preko koje možete istraživati te izjave”, zaključuje Selma Hadžić, direktorka Fondacije "Filmom za mir".

******************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).

Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.