Dostupni linkovi

Kako do mira preko obrazovanja?


"Trebalo je ohrabriti studente Mostara, da se povežu, ne da pređu most jer je to tada bilo suviše strašno iskustvo za njih", riječi su Juliet Millican i urednice knjige.
"Trebalo je ohrabriti studente Mostara, da se povežu, ne da pređu most jer je to tada bilo suviše strašno iskustvo za njih", riječi su Juliet Millican i urednice knjige.

Kakva je uloga visokoobrazovnih institucija u postkonfliktnim društvima, te koliko društvo može uraditi na tome da kroz njih progovore glasovi koji promovišu mir i razumijevanje? Pitanja su ovo kojima se bavi knjiga Univerziteti i konflikt: Uloga visokog obrazovanja u izgradnji mira i otpora, promovirana na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

Cilj je kroz brojne primjere u svijetu ukazati na to da univerziteti stvaraju generacije koje su sposobne da misle drugačije i preispituju uske narative sredina iz kojih dolaze.

Šta postaju univerziteti u postkonfliktnim društvima? Kako je njihova uloga prestala odavno biti samo obrazovna, postavilo se pitanje njihove saradnje unutar zajednice od koje moraju učiti i koju moraju podučavati, kaže profesorica sa univerziteta Sussex iz Velike Britanije Juliet Millican.

Kao urednica knjige Univerziteti i konflikt: Uloga visokog obrazovanja u izgradnji mira i otpora, Millican smatra da je odluka koju čini neki univerzitet u kriznim vremenima ključna za kasnije funkcionisanje društva.

"Univerzitet u Belfastu smatrao je da je važno ostati neutralan tokom konflikta. Studenti koji dolaze iz zavađenih grupacija, protestanti i katolici, nacionalisti i unutaristi, mogli su učiti zajedno u istoj učionici, čak i kada su i sami studenti, ali i njihovi profesori, kad napuste učionicu, dio jakih i prilično nasilnih političkih grupa. Ali učionica i univerzitet bili su mjesto na kojem se to stavljalo po strani", ukazala je Juliet Millican.

"Danas, 25 godina nakon konflikta, na univerzitetu smatraju da je to što su omogućili školovanje studentima katolicima promijenilo društvenu sliku i odigralo veliku ulogu u kasnijoj izgradnji mira", istakla je urednica knjige.

Juliet Millican je na Univerzitetu Džemal Bijedić u Mostaru, prije desetak godina, radila doktorsku studiju. Studenti iz jednog dijela grada tada nisu prelazili u drugi, niti su se međusobno miješali. Svi narativi koje su imali dolazili su iz porodice i okruženja sličnog razmišljanja.

Bilo je potrebno tek malo zaobilaženja krutog institucionalnog sistema, navodi Millican, da se ljudi povežu.

"Trebalo je ohrabriti studente da se povežu, ne da pređu most jer je to tada bilo suviše strašno iskustvo za njih, već da sa organizacijama civilnog društva rade sa onima koji su drugačiji. Radili su sa djecom u sirotištima, Romima, izbjeglicama, osobama s invaliditetom. To je bila prilika i da se susretnu s drugima, ali i da pokrenu pitanje šta je to što mogu uraditi univerziteti u vremenu konflikta ili nakon njega", rekla je Juliet Millican.

Millican: Trebalo je ohrabriti studente
Millican: Trebalo je ohrabriti studente

Primjer jednogodišnje doedukacije u oblasti izgradnje mira, u Sarajevu i Beogradu, pokazao je koliko su nužni kontakti i drugačija perspektiva koju samo univerziteti mogu pružiti, kaže Damir Kapidžić sa sarajevskog Fakulteta političkih nauka i jedan od autora knjige.

"Studenti su naveli različite narative kao vrijedno iskustvo. To što su se našli s onima s kojima ne dijele poglede, da sagledaju svoju naciju u nekom pozitivnijem svjetlu, ali i da vide šta i zašto ih drugi vide u negativnom svjetlu, kao na primjer počinioce zločina. To je neka vrsta sagledavanja sebe u novom svjetlu", riječi su Kapidžića.

Pružiti više od retoričkih vrijednosti

Ipak, studente neko mora da nauči da pruže otpor, vjeruje još jedna od autorica Larisa Kasumagić-Kafedžić sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

"Mi živimo u kontekstu – oni i mi. Ta etnifikacija i jedini način da se nosimo s tim je da adekvatno pripremimo buduće studente. Prvo da oni propitaju svoj sistem vrijednosti, percepcije na kojima su odrasli, zajednice iz kojih dolaze. Mi radimo sa studentima iz različitih zajednica koji dolaze sa striktnim jednonacionalnim opredjeljenjima koje mi, kroz način na koji ih pripremamo u programima edukacije nastavnika, potičemo da kritički sagledavaju", kazala je Kasumagić-Kafedžić.

U zemljama koje su od akademija nauka napravile etničke ekskluzivitete, koje su obrazovanje dovele na nivo pukog sticanja diplome, neophodno je da univerziteti prestanu biti nedodirljiva kula koja se izdiže iznad stanja. Moraju se uključiti i pružiti mnogo više od retoričkih vrijednosti, poručuje Millican.

"Politički, imate nacionalizam koji je sadržan kroz sistem i to je samo po sebi teško. Imate i generacije koje nisu odrasle u demokratiji i koje ne znaju šta je ona. Navika o tome šta je demokratija nije nešto što se usvaja po defaultu ili nametanje znači da će građani reagovati na demokratski način. To je dio obrazovnog sistema", zaključila je Juliet Millican.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG