Dostupni linkovi

Izrabljeni i obespravljeni: Oko 40.000 Crnogoraca radi 'na crno'


Kako stati na put poslodavcima koji posluju u sivoj zoni i zakidaju i državu i zaposlene

Godinama se u Crnoj Gori barata različitim podacima ljudi koji rade 'na crno'. Nije poznato ni koliko novca na ovaj način gubi država, dok zaposleni rade bez ikakvih radničkih prava. Postavlja se pitanje: zašto u kontinuitetu izostaje adekvatan odgovor institucija sistema i kako stati na put poslodavcima koji posluju u sivoj zoni i zakidaju i državu i zaposlene.

U Crnoj Gori nema preciznih podataka o stopi rada "na crno", a sindikati barataju brojkom od 40.000 ljudi koji rade bez ugovora o radu. Dok podaci UNDP iz 2015. iz „Iz­vje­šta­ja po mje­ri čo­vje­ka“ govore da se više od 70.000 za­po­sle­nih na­la­zi u tzv. si­voj zo­ni, što znači da dio ili cijelu zaradu primaju na ruke, ne uplaćuje im se radni staž i nemaju plaćeno socijalno osiguranje.

Iz Unije slobodnih sindikata (USS) od Vlade traže “konkretnu, a ne deklarativnu” akciju koja bi ove radnike uvela u legalan radni odnos.

„Pogubni su podaci koje imamo, koji govore o učešću radnika u neformalnoj ekonomiji Crne Gore. Ono što nas posebno zabrinjava je da najveći postotak čine mladi ljudi, uzrasta od 15 do 24 godine. Ova negativna pojava ne pogađa samo te zaposlene već državu i njen budžet. Mi smatramo da država u prethodnom periodu nije imala adekvatan odgovor na učestalu praksu zapošljavanja na crno“, kaže Ivana Mihailović iz pravne službe USS.

Jedan od onih koji godinama radi na crno, sagovornik RFE čije je ime poznato redakciji, od dvadesete godine života radi različite poslove.

„Mijenjali su se poslodavci i poslovi i tako je prošlo šesnaest godina. Sada imam 37 godina, a u radnoj knjižici nemam dana radnog staža. Najduže sam radio kao vozač kamiona za mnoge trgovačke firme, ali sve su to bili privremeni angažmani“, objašnjava za RFE i kaže da nikada nije tražio poslodavcima da ga osiguraju.

„Niti sam ja tražio niti mi je bilo koji poslodavac nudio da me osigura. Nikada niko. Sve sam radio da se dokažem kao dobar radnik da bih zadržao posao ali kako god da radiš prava ne možeš da ostvariš. Gazde to ne interesuje. Iako mi poslodavac ne uplaćuje staž plata mi nije ništa veća... Nemam ništa više zbog toga što nijesam osiguran“, kaže.

Naš sagovornik ima porodicu i mora da radi i po deset sati dnevno da bi izdržavao ženu, dijete i sebe. Već četiri godine radi kao taksista, u jednom od brojnih taksi udruženja. Kao ni brojne njegove kolege nema nikakvih radničkih prava, a o penziji ne razmišlja.

„Od države primam socijalnu pomoć koje bi se rado odrekao kada bi imao stalno radno mjesto. Platu primam na ruke, a preko Zavoda za nezaposlena lica imam zdravstveno osiguranje. Kad se razbolim tog dana ostajem bez dnevnice. Pa kako ću da je imam ako radim na 30 posto od dnevne zarade, a tog dana nijesam radio. Evo ovaj posao koji sad radim, plata mi je 300 eura za devet ili deset sati rada“, kaže naš sagovornik.

I dok sindikati tvrde, a brojna istraživanja pokazuju, da je stanje u ovoj oblasti „alarmantno“ glavna Inspektorka rada u Crnoj Gori Angelina Međedović u razgovoru za RSE „ne želi da licitira“ sa podacima koliko ljudi u zemlji radi na crno. Tim prije sto je, objašnjava ona, inspekcija rada samo jedna u nizu karika koje se bave ovom problematikom.

„Naši pokazatelji do kojih smo došli, za prošlu godinu, govore da smo našli oko 2000 lica neregularno zaposlenih, a da smo uspjeli da uvedemo oko 760 lica u regularan radni odnos. Ako uzmemo ranije pokazatelje, gdje su ove cifre bile veće, onda možemo govoriti o izvjesnoj percepciji sa terena da se stanje blago popravlja. Apropo ovih podataka moram još nešto da kažem da ovo, naravno, nijesu adekvatni podaci sa faktičkim stanjem na terenu. Upravo zato što Inspekcija rada nema velike administrativne kapacitete“, kazala je Međedović.

U cilju suzbijanja rada na crno Unija poziva nadležene inspekcije na saradnju, a Ivana Mihailović objašnjava da je do sada, po njihovim prijavama, a zbog zaštite zaposlenog, uglavnom izostao adekvatan odgovor nadležnih, prije svih inspekcije rada.

„Nažalost u prethodnom periodu mi smo imali mnoge situacije u kojima ili nijesu postupali odmah ili nakon što su izašli na teren nijesu utvrdili činjenice na koje smo mi u zahtjevima za inspekcijsku kontrolu ukazivali“, precizira Mihailović.

Međutim, glavna inspektorka rada Angelina Međedović kaže da „čine sve što je u njihovoj moći“. A na pitanje RFE: da li država ima adekvatan odgovor na praksu zapošljavanja 'na crno' od koje nijesu samo zaposleni na gubitku, nego i država jer u sivoj ekonomskoj zoni, prema tvrdnjama sindikata „završavaju milioni eura“, Angelia Međedović odgovara:

„U onom domenu gdje mi možemo djelovati preduzimamo sve što je u našoj ingerenciji. A što se tiče države, naravno da država ima i druge mjere kako bi eventualno stimulisala određene subjekte da zapošljavaju na regularan način“, objasnila je glavna inspektorka rada.

  • 16x9 Image

    Lela Šćepanović

    U radio novinarstvu od studentskih dana 1997. Sarađivala sa brojnim radio i TV redakcijama, ali se najduže zadržala, šesnaest godina, u redakciji crnogorskog Montena radija. Za Radio Slobodna Evropa, kao dopisnica iz Nikšića, radi od 2008. godine. Od januara 2014. radi u birou RSE u Podgorici.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG