Sanel Redžić je pred kraj prošle godine osvojio prvo mjesto na 55. prestižnom međunarodnom natjecanju gitare u Tokiju, koje spada među tri najveća takmičenja za klasičnu gitaru u svijetu.
Ovaj dvadesettrogodišnji dječko rođen je u Tuzli, gdje je i završio Srednju glazbenu školu. Nakon nje odmah je otišao na glazbenu akademiju "Franz Liszt" u njemačkom gradu Weimaru, u klasi profesora Thomasa Müllera Peringa.
Od 2007. godine Sanel Redžić na svjetskim scenama niže uspjeh za uspjehom i uvijek ističe samo jedno - da je ponosni Bosanac i Hercegovac
Iz Japana sa svjetskog natjecanja gitare u Tokiju Sanel Redžić je došao ravno u svoj rodni grad Tuzlu.. Odlazak u Tokio, kaže, bio je neponovljivo iskustvo:
„Jedno od tri najvećih priznanja koje se može dodijeliti, za koje sam ja čuo još dok sam u osnovnoj muzičkoj školi bio, jer znam da su neki Tuzlaci i Bosanci pokušavali da osvoje to takmičenje. A nisu samo Bosanci, nego i iz Hrvatske i Srbije, dakle sa tih ex-Yu prostora, pokušavali su da osvoje, i meni je to tako interesantno zvučalo. Ja sam se još od malih nogu spremao i ove godine sam imao osjećaj da je došlo vrijeme da se prijavim za to takmičenje, da okušam i da vidim gdje sam ja tu, da li mogu da držim nivo, standard sa ostalima“, priča Redžić.
Pored Sanela, na natjecanje se prijavilo još stotinu glazbenika iz cijelog svijeta. Na prijavnici za natjecanje Sanel je morao predati svoj samostalni CD uradak. Nakon nekoliko dana poziv je stigao:
„Nas 18 je imalo priliku da se takmiči u drugom krugu, gdje smo svirali do pola sata repertoara, i sljedeći dan, to je bila nedjelja, imali smo priliku nas šest da se takmičimo za prva tri mjesta. Ja nisam uopšte znao koji su bodovi bili nakon drugog kruga i tek sam to kasnije vidio, i na interentu su također bodovi izašli. Ja sam bio drugo mjesto nakon drugog kruga. Bio je jedan Francuz ispred mene prvi samo sa jednim bodom prednosti. On je imao 115, a ja sam imao 114 bodova. Svi smo bili nekako tu blizu.“
(VIDEO: Sanel Redžić, Domenico Scarlatti - Sonata K 377)
Francuski gitarista, koji je bio jedan bod ispred Sanela, osvojio je i najveće svjetsko natjecanje u gitari u Sjedinjenim Američkim Državama. Sanel je drugo mjesto u polufinalu dijelio sa gitaristom iz Ukrajine:
„Ja nisam uopšte znao da li sam ja sad kao šesti, da li sam ja kao prvi ušao u finale. Potpuno opušteno sam otišao, vratio se u hotel - ne radi se uopšte o tome da sam ja bilo šta vidio od grada, od Tokija, od bilo čega, tako da sam ja imao sreću da sviram kao posljednji u finalu. Spremio sam repertoar koji je otprilike nekih 40 minuta, poprilično naporan repertoar. Izabrao sam neke svoje najjače stvari jer sam sam sebi rekao:’Kad sam već došao tu, želim u najboljem svjetlu da se predstavim.’“
Preko tisuću posjetitelja pratilo je završetak natjecanja. Koncert šest vrhunskih gitarista trajao je preko pet sati. Nakon toga svi su čekali pobjednika na tronu:
„I sad prvo mjesto, tišina jedna minuta, sad smo svi napeti u sali - i onda proglašavaju mene da sam prvi. I sad ono... meni su i suze krenule. To je jedan nevjerovatan osjećaj kad 500 ljudi koji su ostali u sali do proglašenja ustane i cijeli žiri na sceni i svi takmičari. To je zaista jedan nevjerovatan osjećaj i priznanje. Ceremonija dodjele nagrada je trajala pola sata, gdje ne znam ni ja više šta nisam dobio. Jedna cijela kutija je ostala, kao pola ovog stola možda, i oni meni to trebaju da pošalju poštom jer nisam mogao ponijeti sa sobom sve poklone i priznanja koje sam dobio tamo.“
Nagrada u Japanu bila je uvertira za Sanelove koncerte po cijelom svijetu:
„Dobio sam jednu turneju od 12 koncerata u Japanu, gdje ću svirati od sjevera do juga Japana u nekim od najvećih sala. Pored toga pristižu još neke ponude iz Azije i mislimo da to na neki način sve spojimo. Javljaju mi se sad mnogi menadžeri. Recimo, javio mi se jedan od najpoznatijih menadžera u Americi koji želi da napravimo u SAD-u jednu veliku turneju u trajanju od jednog do dva mjeseca. Također su i iz Evrope počele da pristižu razne ponude za koncerte.“
Ovaj dvadesettrogodišnji glazbenik istinski je veleposlanik BiH, čiju ljepotu toliko hvali na bilo kojoj strani svijeta da se nađe, i koju toliko voli:
„Ja uvijek kaže da gdje god odem i gdje god se pojavim, uvijek ću se i za 50 godina osjećati kao Tuzlak. Moram da kažem da sam stvarno ponosan da dolazim iz najljepšeg grada iz BiH.“
Glazbeni kritičari davno su napisali da je Redžićev senzibilitet za klasičnu gitaru rijetko zabilježen na ovim prostorima.
Ovaj dvadesettrogodišnji dječko rođen je u Tuzli, gdje je i završio Srednju glazbenu školu. Nakon nje odmah je otišao na glazbenu akademiju "Franz Liszt" u njemačkom gradu Weimaru, u klasi profesora Thomasa Müllera Peringa.
Od 2007. godine Sanel Redžić na svjetskim scenama niže uspjeh za uspjehom i uvijek ističe samo jedno - da je ponosni Bosanac i Hercegovac
Iz Japana sa svjetskog natjecanja gitare u Tokiju Sanel Redžić je došao ravno u svoj rodni grad Tuzlu.. Odlazak u Tokio, kaže, bio je neponovljivo iskustvo:
„Jedno od tri najvećih priznanja koje se može dodijeliti, za koje sam ja čuo još dok sam u osnovnoj muzičkoj školi bio, jer znam da su neki Tuzlaci i Bosanci pokušavali da osvoje to takmičenje. A nisu samo Bosanci, nego i iz Hrvatske i Srbije, dakle sa tih ex-Yu prostora, pokušavali su da osvoje, i meni je to tako interesantno zvučalo. Ja sam se još od malih nogu spremao i ove godine sam imao osjećaj da je došlo vrijeme da se prijavim za to takmičenje, da okušam i da vidim gdje sam ja tu, da li mogu da držim nivo, standard sa ostalima“, priča Redžić.
Pored Sanela, na natjecanje se prijavilo još stotinu glazbenika iz cijelog svijeta. Na prijavnici za natjecanje Sanel je morao predati svoj samostalni CD uradak. Nakon nekoliko dana poziv je stigao:
„Nas 18 je imalo priliku da se takmiči u drugom krugu, gdje smo svirali do pola sata repertoara, i sljedeći dan, to je bila nedjelja, imali smo priliku nas šest da se takmičimo za prva tri mjesta. Ja nisam uopšte znao koji su bodovi bili nakon drugog kruga i tek sam to kasnije vidio, i na interentu su također bodovi izašli. Ja sam bio drugo mjesto nakon drugog kruga. Bio je jedan Francuz ispred mene prvi samo sa jednim bodom prednosti. On je imao 115, a ja sam imao 114 bodova. Svi smo bili nekako tu blizu.“
(VIDEO: Sanel Redžić, Domenico Scarlatti - Sonata K 377)
Francuski gitarista, koji je bio jedan bod ispred Sanela, osvojio je i najveće svjetsko natjecanje u gitari u Sjedinjenim Američkim Državama. Sanel je drugo mjesto u polufinalu dijelio sa gitaristom iz Ukrajine:
„Ja nisam uopšte znao da li sam ja sad kao šesti, da li sam ja kao prvi ušao u finale. Potpuno opušteno sam otišao, vratio se u hotel - ne radi se uopšte o tome da sam ja bilo šta vidio od grada, od Tokija, od bilo čega, tako da sam ja imao sreću da sviram kao posljednji u finalu. Spremio sam repertoar koji je otprilike nekih 40 minuta, poprilično naporan repertoar. Izabrao sam neke svoje najjače stvari jer sam sam sebi rekao:’Kad sam već došao tu, želim u najboljem svjetlu da se predstavim.’“
Preko tisuću posjetitelja pratilo je završetak natjecanja. Koncert šest vrhunskih gitarista trajao je preko pet sati. Nakon toga svi su čekali pobjednika na tronu:
„I sad prvo mjesto, tišina jedna minuta, sad smo svi napeti u sali - i onda proglašavaju mene da sam prvi. I sad ono... meni su i suze krenule. To je jedan nevjerovatan osjećaj kad 500 ljudi koji su ostali u sali do proglašenja ustane i cijeli žiri na sceni i svi takmičari. To je zaista jedan nevjerovatan osjećaj i priznanje. Ceremonija dodjele nagrada je trajala pola sata, gdje ne znam ni ja više šta nisam dobio. Jedna cijela kutija je ostala, kao pola ovog stola možda, i oni meni to trebaju da pošalju poštom jer nisam mogao ponijeti sa sobom sve poklone i priznanja koje sam dobio tamo.“
Nagrada u Japanu bila je uvertira za Sanelove koncerte po cijelom svijetu:
„Dobio sam jednu turneju od 12 koncerata u Japanu, gdje ću svirati od sjevera do juga Japana u nekim od najvećih sala. Pored toga pristižu još neke ponude iz Azije i mislimo da to na neki način sve spojimo. Javljaju mi se sad mnogi menadžeri. Recimo, javio mi se jedan od najpoznatijih menadžera u Americi koji želi da napravimo u SAD-u jednu veliku turneju u trajanju od jednog do dva mjeseca. Također su i iz Evrope počele da pristižu razne ponude za koncerte.“
Ovaj dvadesettrogodišnji glazbenik istinski je veleposlanik BiH, čiju ljepotu toliko hvali na bilo kojoj strani svijeta da se nađe, i koju toliko voli:
„Ja uvijek kaže da gdje god odem i gdje god se pojavim, uvijek ću se i za 50 godina osjećati kao Tuzlak. Moram da kažem da sam stvarno ponosan da dolazim iz najljepšeg grada iz BiH.“
Glazbeni kritičari davno su napisali da je Redžićev senzibilitet za klasičnu gitaru rijetko zabilježen na ovim prostorima.
