U tuzlanskom kraju Solina postoji povijesna priča o franjevačkom samostanu Gradovrh. U XVI i XVII stoljeću franjevački samostan na Gradovrhu bio je žila kucavica vjerskoga, kulturnog i prosvjetnog života s velikom crkvom i Učilištem na kojem je predavao i prvi pisac na narodnom jeziku u BiH, fra Matija Divković. Kada su franjevci bili protjerani iz Zvornika i Gornjih Soli /Gornje Tuzle/ na Gradovrh (1541. godine), sa sobom su donijeli čudotvornu sliku zvorničke Gospe, pred kojom su se molili ne samo katolici, nego i narodi drugih konfesija. Nakon što su prije 325 godina protjerani s ovih prostora, franjevci su se opet vratili i otkupili zemljište.
U prosincu prošle godine tuzlanski gvardijan fra Mario Divković otkupio je od solinske obitelji Hodžić zemljište na kojemu su se do 1688. godine nalazili crkva i franjevački samostan. Ostaci zidina gradovrškoga samostana mogli su se vidjeti i u 20. stoljeću, dakle, tri stoljeća nakon njegova opustošenja.
„I s ranijim gvardijanom bilo je govora da bismo trebali krenuti u realizaciju otkupa Gradovhra. Naredna faza koja će uslijediti jeste iskopavanje, da dođemo do temelja samostana i crkve. Naravno, pokušat ćemo aktivirati i uključiti arheologe koji će nadgledati cjelokupni proces, koji će zapisivati sve ono što se otkrije i koji će dati i popratni materijal“, kaže fra Mario Divković.
Provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran kaže da danas s posebnim osjećanjima promatra činjenicu da više od tri stoljeća na ovom zemljištu ništa nije izgrađeno iako se već desetljećima oko njega nalaze vikend naselja.
„To treba zahvaliti Bogu i domaćim muslimanima koji su bili svjesni da ovo nije njihovo, iako su oni to uživali. Oni su to čitavo vrijeme zvali 'fratarske njive', i na njima nisu htjeli ništa graditi. Sad su to prodali i sad je to opet naše“, navodi fra Lovro Gavran.
Samostan kako je nekad izgledao
Na Gradovrhu je bio i fra Ivan Šarčević, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Za naš program kaže da je impresioniran činjenicom da je ovdje sačuvana jedna predaja u vrijeme kada je gotovo sve nestalo.
„Evo, sada naš put, od Soline prema ovamo, baš tipično bosansko - miješana sredina, katolici i muslimani. Čovjek prođe mirno, moli se, ljudi izlaze, neki su izašli, poštivaju. To je ono gdje poštujemo jedni druge. Ja bih volio da u tom duhu da vodstvo bude uzor nama vjernicima, katolicima, da budemo ljudi od radosti“, naglašava fra Ivan Šarčević.
Gospa Gradovrška
Gradovrški samostan u XVI i XVII stoljeću bio je središte kulturnog, gradskog i vjerskog života koji je okupljao sve ljude, bez obzira na vjeru i narodnost kojoj pripada.
„Danas imamo samo malo ostataka, malo kamenja, ostataka bunara koji je ostao u okviru samostana. U suštini sasvim malo imamo materijalnih ostataka. Druga faza bi trebala biti da se taj lokalitet oživi“, smatra profesor Nikola Čiča.
Mjesto gdje se samostan nekad nalazio obilježeno žutim
Na Gradovrh iz Bača iz Vojvodine stigli su i Šokci čiji su pradjedovi odavde. Marija Tubić ističe da se posljednjih godina posvetila istraživanju svojih obiteljskih korijena
„Sa majčine strane, jedan od mojih daljih predaka bio je u toj jednoj grupi koja je prije 325 godina došla. Tu su sad trenutno i četiri moje sestre, brat i svi ostali, znači, mi smo ovde porodično. Ti naši šokački koreni, vojvođanski, jesu odavde, iz Tuzle. To Šokaca što ima, što u Baču, što u Monoštoru, što gore, severno, to je sve ustvari došlo odavde“, kaže Marija.
Bačani, odnosno solinski Šokci stigli su u narodnim nošnjama koje svjedoče o njihovoj dalekoj prošlosti.
U Baču je sačuvana slika čudotvorne Gospe Gradovrške koju su ovdašnji Šokci nosili kada su emigrirali iz Tuzle. Iako su već više od tri stoljeća u Vojvodini, uvijek govore da su iz tuzlanskih krajeva, čemu svjedoči i ta pozlaćena Gospina slika, kaže nam Ivan Andrašić:
„Mi se sada u Vojvodini i Srbiji vodimo kao autohtona etnička skupina. Neka razmišljanja me opet navode na neko novo pitanje – kako smo autohtona etnička skupina tamo, ako smo ipak od nekud došli? Tadašnja Vojvodina je bila mesto velikog mešanja naroda, ali bez obzira što smo tamo već više od tri stoljeća, ipak moramo znati odakle smo, gde su naši preci živeli i odakle su pobegli od Turaka“, kaže Andrašić.
Interesantno je da je jedan samostan - koji je prije 325 godina porušen – sve vrijeme ipak duhovno živio i djelovao. Gradovrh već stoljećima povezuje tuzlanske Hrvate i bačke Šokce.
Vrlo često Gradovrh je povod održavanja brojnih kulturnih i znanstvenih događaja. A što je najvažnije, Gradovrh nikada nije prestao okupljati ljude svih vjera i narodnosti.
