Tri godine od sukoba sa Moskvom: Dugoročni pogled na Gruziju

Tekst Roberta Coalsona (RSE) priredila Biljana Jovićević

Tri godine nakon avgustovskog rata 2008. sa Rusijom, koji je doveo do poraza Gruzije i moskovskog priznanja odmetnutih regija Abhazije i Južne Osetije, situacija na terenu može se opisati kao potpuni zastoj. Bez bilo kakvih pregovora i sa nepomirljivim pozicijama, teško se može očekivati napredak. Dopisnik Radija Slobodna Evropa Robert Coalson je u razgovoru sa vodećim ličnostima Gruzije, saznao da imaju iznenađujući dugoročni pogled na situaciju.

Tri je godine od kratkog rata između Rusije i Gruzije, a politički zastoj između dvije zemlje i dalje je na mrtvoj tački. Bez stvarnih pregovora i sa obje strane koje čvrsto drže nepomirljive pozicije - Moskva je priznala gruzijske odmetnute regije Abhaziju i Južnu Osetiju kao nezavisne države, dok Tbilisi insistira da su sastavni dio Gruzije - izgledi za pokeretanje s mrtve tačke magloviti su.

Početkom prošle sedmice, ruski premijer Vladimir Putin špekulisao je da bi se Južna Osetija mogla pridružiti Rusiji. U intervjuu 5. avgusta, ruski predsjednik Dmitrij Medvedev je bio nešto manje direktan, ali još uvijek ostavlja otvorena vrata za tu mogućnost:

"Ne postoji zakonska pretpostavka za to sada, ali ne možemo reći što će donijeti budućnost. Situacija se može razvijati na bilo koji način. Gledajući sada, mislim da ne postoje pravni ili de facto preduslovi da se to dogodi", kazao je Medvedev.

Za tri godine od trodevnog rata koji je započeo 8. avgusta 2008, Rusija koja je samo učvrstila kontrolu nad Abhazijom i Južnom Osetijom, kreće sa hiljadama vojnika u kršenje primirja Europske unije koje je Moskva potpisala i po završetku sukoba kupuje imovinu i ključna poduzeća u tim područjima.

Nedavno je Medvedev predložio zakone ruskoj državnoj Dumi u obliku carinske unije sa obje otcijepljene regije.

Ipak, političari i analitičari u Gruziji misle da je konflikt uticao otrežnjujuće na političku atmosferu u zemlji, rušenje opasnih iluzija, utirući put za dugoročni pristup koji nudi barem neku slabašnu nadu.

Realniji pogled na EU

Giga Zadania, profesor na Tbilisi Ilia državnom univerzitetu, kaže da cilj Rusije u sukobu nije bio usmjeren samo na dvije odmetnute regije, već i da Gruziju gurne sa kolosijeka napora da postane moderna, zapadna, demokratska zemlja.

"Cilj Rusije je u osnovi bio da potpuno spriječi gruzijski projekat. Mislim, nedavni projekt Gruzije koji se sastojao u modernizaciji zemlje. Postojao je projekat nakon 2003. izgradnje Gruzije kao moderne, funkcionalne države i Rusija je htjela to da osujeti", ocjenjuje Zadania.

On kaže da cilj nije postignut. U stvari, on tvrdi, da je rat završio opasnom raspravom unutar Gruzije oko brzog rješavanja situacije sa Abhazijom i Južnom Osetijom jednom za sva vremena.

"Svi manje ili više odgovorni političkih igrači znaju da nema brzog rješenja problema, i oni ne mogu dati bilo kakva obećanja biračkom tijelu da se ti problemi mogu brzo riješiti."

Isto tako, rat i reakcija međunarodne zajednice u svjetlu sukoba srušila je zablude Gruzijaca i njihovih nerealnih očekivanja o brzoj integraciji sa Zapadom, posebno ideju da je članstvo u NATO za Gruziju osigurano i da slijedi.

Zadania kaže političke elite u Gruziji sada gledaju na evroatlantske integracije kao dugoročni projekat koji uveliko zavisi od Gruzije i vlastitim političkim odlukama.

Irakli Alasania, koji je bio amabasador Gruzije u Ujedinjenim nacijama tokom rata 2008., a sada je na čelu opozicione stranke Naša Gruzija slobodna demokrata stranka, saglasan je sa tim.

"Mi gledamo na proces integracije mnogo realnije u ovom trenutku, i mi razumijemo da je puno posla koji treba obaviti na terenu u pravosuđu, zakonodavnim reformama, privrednim reformama, posla koji će nas približiti Europskoj uniji", kazao je Alasania.

Batu Kutelia, zamjenik sekretara Vijeća Gruzije za nacionalnu bezbjednost koji je bio zamjenik ministra odbrane tokom avgustovskog rata 2008, kaže za RSE da je Gruzija sada usmjerena na stvari koje može učiniti za sebe. On kaže da je ključno za zemlju da nastavi demokratsku transformaciju i druge reforme ne dopuštajući sebi da se omete "provokacijama svog neprijatelja."

Izbjeći "Putinizaciju"

Ovaj dugoročni fokus odjeci su i politike Sjedinjenih Američkih Država prema Gruziji, koji je označena kao "strateško strpljenje." Lincoln Mitchell stručnjak za Gruziju na univerzitetu Columbia u New Yorku je skeptičan oko ovog koncepta.

"Zvanični američki stav je iskreno bizarno „strateško strpljenje", koji počiva na ideji da se Gruzija kreće da postane apsolutno demokratska i da će narod Abhazije sam htjeti da se vrati i bude dio Gruzije. To je u velikoj mjeri bazirano na fantaziji, i neka vrsta, propagande. Ali čak i ako je potrebno inistirati na tim vrijednostima, Gruzija je u velikoj mjeri daleko od toga da bude takva za 10 do 20 godina najmanje", smatra Mitchell.

Uprkos Mitchellovom skepticizmu, političari i analitičari u Gruziji široko su usvojili sličan pogled. Alasania, na primjer kategorički tvrdi da samo takav pristup može riješiti sukob oko spornog područja i izgladiti odnose s Rusijom.

"Vjerujem da je najvažnije ostvarenje za Gruziju iz onoga što se dogodilo prije tri godine da shvati da je jedini način da se gleda naprijed i krene naprijed, da se obnovi naša privreda, obezbijedi pomoć da bismo dobili institucionalizovanu demokratiju i pluralističku demokratiju u ovoj zemlji i na kraju privući Abhaze da razgovaraju s nama. Mi sada moramo znati Abhaze i Osetijance bolje jer se mnogo toga promijenilo za više od 10 godina. Abhazija i Osetija neće biti iste kao što su bile prije 25 godina... Dakle, moramo shvatiti to i pristupiti im iz drugog ugla", zaključuje Alasania.

U kratkom roku, Alasania kaže da su najvažnija stvar za Gruziju slobodni izbori i zakonska regulativa za njih u maju 2012. koji će, kako očekuje zemlji donijeti više pluralističko zakonodavstvo i pomjeriti političke debate sa ulice u Parlament.

On takođe smatra da su predsjednički izbori 2013, krucijalni. Tu je rašireno nagađanje u Tbilisiju da će predsjednik Mihail Sakašvili, pokušati ostati na vlasti preuzimanjem nove funkcije ovoga puta premijerskog mjesta.

Alasania kaže da bi takav potez, koji bi ironično bio dvostruka taktika njegovog rivala Putina korištena da bi ostao na vlasti u Rusiji 2008., bio veoma štetan za razvoj demokratije u Gruziji.

"Moramo biti sigurni da se Sakašvili neće „Putinizovati“, i da će napustiti kancelariju i obezbijediti prvi mirni prijenos vlasti kroz izbore u Gruziji u posljednjih 25 godina", kaže Alasania.

Malo ko u Gruziji očekuje da će spor s Rusijom ili status Abhazije i Južne Osetije biti rješavan u doglednoj budućnosti.

Upitan što su perspektive i u najgorem slučaju i u najboljem scenariju u vezi sa tim sukobima iduće tri godine, predsjednik gruzijske Fonadacije za strateške i međunarodne studije Aleksandar Rondeli ponovio je mantru „ostati na istom kursu".

"Najgori slučaj je pro-ruski režim u Tbilisiju i da Rusi kontrolišu cijeli region južnog Kavkaza. A u najboljem slučaju idemo naprijed samo ako ostanemo gdje smo razvijajući se bez ruskog uticaja", ocjenjuje Rondeli.