Nakon kratke deeskalacije, borbe na granici između Armenije i Azerbejdžana nastavljene su i rano ujutro 16. jula. Uključene strane međusobno se optužuju za napade na prvim linijama i granatiranje sela. Sukobi koji traju nekoliko dana odnijeli su živote 16 vojnika sa obje strane.
"Armensko političko i vojno liderstvo snosit će svu odgovornost za provokaciju", rekao je 13. jula predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev (Aliyev).
Armenski premijer Nikol Pašinjan (Pashinian), sa druge strane, optužuje Azerbejdžan za "provokacije" koje, kako je naveo "neće proći bez reakcije".
Ovo je posljednji u nizu sukoba koje su Armenija i Azerbejdžan poveli zbog teritorije Nagorno-Karabakh.
Šta se dešava u Nagorno-Karabakhu?
Sukob između dvije zemlje izbio je 1988. godine uslijed zahtjeva etničkih Armenaca za neovisnošću Nagorno-Karabah regije u Azerbejdžanu i ujedinjenju sa Armenijom u momentu kada se rušio Sovjetski savez.
Sam rat oko teritorije trajao je od 1992. do 1994. godine. Završio je potpunom ili djelomičnom kontrolom Armenije nad Nagorno-Karabakhom i sedam pridruženih teritorija.
Prekid vatre dogovoren je 1994. godine čime su okončana krvoprolića koja su odnijela živote 30.000 ljudi. Više od milion ljudi je raseljeno. Azerbejdžanci su napustili Armeniju, Nagorno-Karabakh i pridružene teritorije, dok su Armenci napustili svoje domove u Azerbejdžanu.
Ova regija je od 1994. godine pod kontrolom etničkih armenskih snaga za koje Azerbejdžan kaže da uključuju i trupe iz Armenije. Zahtjev Nagorno-Karabakha za nezavisnost nije priznala nijedna zemlja.
Nagorno-Karabah: Život u srcu zamrznutog konflikta
Višedecenijski pregovori uz posredništvo OSCE-a, Minsk grupe koja predstavlja Francusku, Rusiju i Sjedinjene Države, ipak nisu riješili spor dvije zemlje.
Nakon prekida vatre Nagorno-Karabakh i područje Azerbejdžana oko njega, ostalo je gotovo pod kontrolom Armenije.
Od tada počinju decenije manjih, ali smrtonosnih sukoba duž linije kontakta i zajedničke granice.
Kontakt linija dugačka oko 200 kilometara, razdvaja armenske i azerbejdžanske snage, a prema mjerenju Međunarodne krizne grupe, od 2015. godine na ovom prostoru zabilježena su 272 incidenta. Najmanje 236 osoba je ranjeno i ubijeno u tom periodu ne računajući 200 preminulih tokom sukoba 2016. godine.
Zašto novi sukobi?
Za razliku od ranijih, posljednji sukob počeo je daleko od regije Nagorno-Karabakha, na međunarodno priznatoj granici između ove dvije zemlje.
Po uzoru na desetine manjih sukoba između dvije strane, i Azerbejdžan kao i Armenija kažu da je posljednji sukob rezultat "provokacija".
Pojedini izvještaji navode da je azerbejdžansko vojno vozilo koje je putovalo u blizini sjevernog dijela granice potaknulo inicijalni incident 12. jula. No, nema zvanične potvrde za ovu tvrdnju.
Evropska unija, Sjedinjene Države kao i Rusija pozvali su na suzdržanost. Američki State Department pozvao je obje strane da se pridržavaju prekida vatre i da nastave pregovore kojima se nastoji postignuti mirno rješenje Nagorno-Karabakh konflikta.
"Čudno je, jer ništa nije izazvalo ovo", kaže Arkady Dubnov, politički analitičar Carnegie Moscow Centra.
On je također rekao da izgleda kao da nema "inherentnog objašnjenja" za iznenadno nasilje osim mogućih nacionalističkih napora da bilo koje sukobljavanje označe kao "pobjedu".
Sve okolnosti koje se dovode u vezu sa ovim konfliktom navode da je glavni faktor ljudske prirode, a ne vojno-političke, strateške ili geopolitičke.Arkady Dubnov, politički analitičar Carnegie Moscow Centra
"Sve okolnosti koje se dovode u vezu sa ovim konfliktom navode da je glavni faktor ljudske prirode, a ne vojno-političke, strateške ili geopolitičke", rekao je Dubnov.
Većina okršaja tokom prethodnih decenija uključivala su snajpersku ili mitraljersku vatru i mnogo manje žrtava, obično vojnika nižeg ranga, ponekad civila. No, u ovom posljednjem sukobu stradao je azerbejdžanski general major, a same borbe uključuju tenkove, dronove, topove i minobacače.
Posljednji sukob tokom kojeg je stradalo 16 osoba najsmrtonosniji je od 2016. godine.
Bijes javnosti zbog smrti azerbejdžanskih vojnika doveo je do protesta 14. jula i Bakuu, pri čemu je desetine osoba uhapšeno.
Promjena vlasti u Armeniji 2018. godine kada je na premijersku poziciju, nakon niza protesta, došao Nikol Pašinjan, stvorila je prostor za angažman sa Azerbejdžanom u rješenju 30-godišnjeg sukoba zbog Nagorno-Karabaha.
Tokom prošle godine lideri obje zemlje održali su niz zvaničnih ali i nezvaničnih sastanaka. Od njegovog dolaska na vlast nasilje na kontaktnoj liniji bilo je u zatišju sve do posljednjih događaja. No, bilateralne tenzije u porastu su proteklu godinu.
Predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev je par dana prije no što su eskalirali posljednji sukobi rekao da će se povući iz mirovnog sporazuma ukoliko "ne donese rezultate".
Armenski premijer Nikol Pašinjan također je zadao udarac mirovnim pregovorima, kada je prije godinu dana, pod pritiskom političkih napada kod kuće i zahtjevima za reformama, pred masom u glavnom gradu Nagorno-Karabakha rekao da je "Artsakh Armenija".
Vanjski posmatrači poput Krizne grupe smatraju da bez razgovora o ključnim pitanjima "budućnost pridruženih teritorija, status Nagorno-Karabakha, mogućnosti očuvanja međunarodnog mira, mogu biti dodatno ugroženi."