„Optužbe protiv mene su spekulativne i nedokazane“, ocijenio je bivši pomoćnik Ratka Mladića za sigurnosno-obavještajne poslove u Glavnom štabu Vojske Republike Srpske Zdravko Tolimir tijekom završnih riječi na suđenju.
Pri tom je odbacio sve navode tužiteljstva, koje ga je dan prije, tijekom završnih riječi optužilo - da je bio na čelu organizacije i izvršavanja tajne operacije masovnih ubojstava preko 7.000 zarobljenih dječaka i muškaraca.
„Budući da Tolimir nije bio u Srebrenici 12.i 13.srpnja (1995.) i da nije sudjelovao u evakuaciji stanovništva za to se Tolimir ne može smatrati odgovornim za navodno prisilno premještanje stanovništva tako ni za situaciono uslovljavanje ubojstava kako tužiteljstvo navodi u optužnici“, naveo je Tolimir koji se pred sudom branio sam, oslovljavajući se u trećem licu.
Podsjetimo, prema stavu optužbe koja je za njega dan prije zatražila doživotan zatvor, Tolimir je znao za sve aspekte tajne operacije masovnih pogubljenja vojno sposobnih muškaraca koju je na terenu sprovodio i nadgledao njegov pomoćnik za sigurnost Ljubiša Beara, osuđen u prvom stupnju na doživotan zatvor zbog istog zločina.
Operacija ubijanja je prema optužbi bio udruženi zločinački poduhvat (UZP), naređen od predsjednika RS Radovana Karadžića i zapovjednika VRS Ratka Mladića, a nadgledan i organiziran od Uprave za obavještajno-sigurnosne poslove Glavnog štaba na čijem je čelu bio Tolimir.
No Tolimir je u završnim riječima poricao te optužbe tvrdeći da ulazak VRS-a u Srebrenicu nije bio ni planiran, a tako ni masovno ubijanje i protjerivanje koje je zatim uslijedilo.
Prema njegovim objašnjenjima, plan VRS-a je bio onemogućavanje spajanja enklava Žepa i Srebrenica te zaustavljanje napada Armije BiH koji su dolazili iz zaštićenih zona.
Tolimir je ustvrdio kako je on kao Mladićev pomoćnik samo prikupljao informacije o neprijatelju bez da je stvarao i sudjelovao u nekakvom UZP-u.
„Cilj je bio poraz Armije BiH i spriječavanje spajanja enklava sa centralnim dijelom BiH“, ustvrdio je Tolimir, osporavajući navode da je napad na Srebrenicu kao Zaštićenu zonu bio protupravan, kako je ustvrdilo tužiteljstvo.
Tolimir se branio od optužbi za organiziranje i nadgledanje ubijanja tvrdnjama - kako ni jedan od njemu podređenih oficira VRS-a na terenu, nije bio pod njegovim zapovjedništvom, budući da ga nije bilo na spornim područjima masovnih likvidacija.
Također, optuženi je osporavao svoj presretnuti razgovor s Vujadinom Popovićem u vrijeme ubijanja (osuđenom na doživotni zatvor zbog egzekucija u Srebrenici), tvrdeći kako razgovor nije bio u vezi zarobljenika te da nije relevantan.
Presretnuti razgovor u kojem je Popović govorio kako „radi posao“ tužiteljstvo je navelo kao dokaz da je optuženi znao što se događa na terenu i poslovima na kojima su bili angažirani njegovi podređeni, sigurnosni oficiri iz Glavnog štaba VRS-a.
Drugačije od optužbe koja je naglasila da se odgovornost ne može izbjeći za nešto što je isprovocirano, poput odlaska bošnjačkih civila nakon zauzimanja enklava Žepa i Srebrenica, Tolimir je ustvrdio da je stanovništvo evakuirao UNPROFOR na dobrovoljnoj osnovi.
„Ne može se Vojsci Republike Srpske pripisati prisilno premještanje stanovništva, budući da je evakuacija civila izvedena na zahtjev UNPROFOR-a i civilnog stanovništva u enklavi. Jednom je Nizozemski bataljon zahtjevao da stanovništvo hitno napusti enklavu, a general Mladić je to odbio sve dok ne čuje što želi stanovništvo u enklavi sa čijim je predstavnicima zatražio dva sastanka“, branio je postupke VRS-a i svog bivšeg šefa, naglasivši da Mladićeva „kaznena odgovornost još nije dokazana“ pa se tako ne može podrazumijevati ni njegova odgovornost kao pomoćnika.
Odbijajući optužbe kako se trudio zaustavljati humanitarne konvoje kako bi civilima enklava dodatno pogoršao uvjete života, Tolimir je izjavio kako su mirovne snage UNPROFOR-a bile na neprijateljskoj strani, doturajući oružje i opremu Armiji BiH.
Umirovljeni general Tolimir optužen je za genocid, udruživanje radi činjenja genocida, zločine protiv čovečnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja počinjenih između srpnja i studenog 1995. protiv stanovništva bošnjačke nacionalnosti u Srebrenici i Žepi.
Haški sud ga je 2005. godine, zajedno sa generalom Milanom Gverom i Radivojem Miletićem, optužio za zločine. Izručen je 2007.godine, a u veljači 2010.počelo mu je suđenje.
Replike obiju strana u postupku održati će se u četvrtak nakon što Tolimir okonča svoje završne riječi za što je dobio dodatno vrijeme. Iza toga će se suci povući na vijećanje kako bi donijeli prvostupanjsku presudu, koja se očekuje krajem godine.
Pri tom je odbacio sve navode tužiteljstva, koje ga je dan prije, tijekom završnih riječi optužilo - da je bio na čelu organizacije i izvršavanja tajne operacije masovnih ubojstava preko 7.000 zarobljenih dječaka i muškaraca.
„Budući da Tolimir nije bio u Srebrenici 12.i 13.srpnja (1995.) i da nije sudjelovao u evakuaciji stanovništva za to se Tolimir ne može smatrati odgovornim za navodno prisilno premještanje stanovništva tako ni za situaciono uslovljavanje ubojstava kako tužiteljstvo navodi u optužnici“, naveo je Tolimir koji se pred sudom branio sam, oslovljavajući se u trećem licu.
Podsjetimo, prema stavu optužbe koja je za njega dan prije zatražila doživotan zatvor, Tolimir je znao za sve aspekte tajne operacije masovnih pogubljenja vojno sposobnih muškaraca koju je na terenu sprovodio i nadgledao njegov pomoćnik za sigurnost Ljubiša Beara, osuđen u prvom stupnju na doživotan zatvor zbog istog zločina.
Operacija ubijanja je prema optužbi bio udruženi zločinački poduhvat (UZP), naređen od predsjednika RS Radovana Karadžića i zapovjednika VRS Ratka Mladića, a nadgledan i organiziran od Uprave za obavještajno-sigurnosne poslove Glavnog štaba na čijem je čelu bio Tolimir.
No Tolimir je u završnim riječima poricao te optužbe tvrdeći da ulazak VRS-a u Srebrenicu nije bio ni planiran, a tako ni masovno ubijanje i protjerivanje koje je zatim uslijedilo.
Prema njegovim objašnjenjima, plan VRS-a je bio onemogućavanje spajanja enklava Žepa i Srebrenica te zaustavljanje napada Armije BiH koji su dolazili iz zaštićenih zona.
Tolimir je ustvrdio kako je on kao Mladićev pomoćnik samo prikupljao informacije o neprijatelju bez da je stvarao i sudjelovao u nekakvom UZP-u.
„Cilj je bio poraz Armije BiH i spriječavanje spajanja enklava sa centralnim dijelom BiH“, ustvrdio je Tolimir, osporavajući navode da je napad na Srebrenicu kao Zaštićenu zonu bio protupravan, kako je ustvrdilo tužiteljstvo.
Tolimir se branio od optužbi za organiziranje i nadgledanje ubijanja tvrdnjama - kako ni jedan od njemu podređenih oficira VRS-a na terenu, nije bio pod njegovim zapovjedništvom, budući da ga nije bilo na spornim područjima masovnih likvidacija.
Također, optuženi je osporavao svoj presretnuti razgovor s Vujadinom Popovićem u vrijeme ubijanja (osuđenom na doživotni zatvor zbog egzekucija u Srebrenici), tvrdeći kako razgovor nije bio u vezi zarobljenika te da nije relevantan.
Presretnuti razgovor u kojem je Popović govorio kako „radi posao“ tužiteljstvo je navelo kao dokaz da je optuženi znao što se događa na terenu i poslovima na kojima su bili angažirani njegovi podređeni, sigurnosni oficiri iz Glavnog štaba VRS-a.
Drugačije od optužbe koja je naglasila da se odgovornost ne može izbjeći za nešto što je isprovocirano, poput odlaska bošnjačkih civila nakon zauzimanja enklava Žepa i Srebrenica, Tolimir je ustvrdio da je stanovništvo evakuirao UNPROFOR na dobrovoljnoj osnovi.
„Ne može se Vojsci Republike Srpske pripisati prisilno premještanje stanovništva, budući da je evakuacija civila izvedena na zahtjev UNPROFOR-a i civilnog stanovništva u enklavi. Jednom je Nizozemski bataljon zahtjevao da stanovništvo hitno napusti enklavu, a general Mladić je to odbio sve dok ne čuje što želi stanovništvo u enklavi sa čijim je predstavnicima zatražio dva sastanka“, branio je postupke VRS-a i svog bivšeg šefa, naglasivši da Mladićeva „kaznena odgovornost još nije dokazana“ pa se tako ne može podrazumijevati ni njegova odgovornost kao pomoćnika.
Odbijajući optužbe kako se trudio zaustavljati humanitarne konvoje kako bi civilima enklava dodatno pogoršao uvjete života, Tolimir je izjavio kako su mirovne snage UNPROFOR-a bile na neprijateljskoj strani, doturajući oružje i opremu Armiji BiH.
Umirovljeni general Tolimir optužen je za genocid, udruživanje radi činjenja genocida, zločine protiv čovečnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja počinjenih između srpnja i studenog 1995. protiv stanovništva bošnjačke nacionalnosti u Srebrenici i Žepi.
Haški sud ga je 2005. godine, zajedno sa generalom Milanom Gverom i Radivojem Miletićem, optužio za zločine. Izručen je 2007.godine, a u veljači 2010.počelo mu je suđenje.
Replike obiju strana u postupku održati će se u četvrtak nakon što Tolimir okonča svoje završne riječi za što je dobio dodatno vrijeme. Iza toga će se suci povući na vijećanje kako bi donijeli prvostupanjsku presudu, koja se očekuje krajem godine.
