Dostupni linkovi

Može li Obama popraviti ekonomiju


Barak Obama prilikom obraćanja u Bijeloj kući
Autor: Fareed Zakaria (The Washington Post), prevela Biljana Jovićević

Barak Obama se pomjerio ka centru, i to funkcioniše u političkom smislu.Većina Amerikanaca zapravo želi predsjednika koji može da radi sa obje partije i da sve funkcioniše kako treba. Predsjednik Obama treba da iskoristi govor „State of Union“ (“Stanje nacije”) da predstavi agendu neodoljivu za obje strane koja može garantovati podršku svih, i to tako da nije riječ samo o dobroj politici već dobrom smjeru. On ima priliku da brod usmjeri ka istinskoj dvostranačkoj strategiji za oporavak ekonomskog rasta Amerike.
Demokrate se zalažu za direktniju vladinu potrošnju bilo da je riječ o programu zapošaljavanja ili osiguranju za nezaposlene. Republikanci žele dodatna smanjenja poreza.

Republikanci i Demokrate se fundamentalno razlikuju u tome kako treba rješavati probleme američke ekonomije u kratkoročnom periodu. Demokrate se zalažu za direktniju vladinu potrošnju bilo da je riječ o programu zapošljavanja ili osiguranju za nezaposlene. Republikanci žele dodatna smanjenja poreza. Jedini mogući kompromis postignut je prošlog mjeseca, kada su obje strane ostvarile svoje želje, a federalni deficit porastao na 900 milijardi dolara za deset godina. No, ovu igru više ne možemo igrati.

Bilo bi mnogo bolje za Obamu da se pomjeri dalje od ove debate predlažući strategiju dugoročnog rasta. (Već se dogodilo, da je njegov tim stavio sa strane bijeli papir sa inovacijama u decembru 2009, papir koji sadrži mnogo pametnih ideja). Lijevo i desno se ne slažu ni oko čega, s desnim fokusom više na mjere za podsticanje privatnog sektora, a lijevim usmjernim na državnu potrošnju. U stvari, najbolja strategija je priznati da su obje strane u pravu.

Desno hoće značajniju regulaciju i poresku reformu. Američki biznis funkcioniše na globalnom tržištu sa mnogo opcija. Oni mogu uložiti ogromne novčane rezerve gradeći i proširujući fabrike u Kini, Indiji, Brazilu ili SAD. Do sada su tokom oporavka privrednici uglavnom ulagali u rastuća tržišta u nastajanju i tek pomalo u Ameriku. Za to postoje opravdani razlozi, prvenstveno zbog nedostatka potrošačkih zahtjeva kod kuće, ali i zato što je potpuno jasno da kompanijama Amerika nije potrebna kao što je nekad bila.

Budućnost leži u industriji znanja

Uzmimo za primjer nedavnu potragu Facebooka za sredstvima. Kada je Goldman Sachs, koji je dao privatnu ponudu, shvatio da bi to moglo biti protivno američkim zakonima i primorati Facebook da javno objavi, oni su jednostavno dali mogućnost isključivo stranim investitorima. Prije dvadeset godina, ako je bilo potrebno podići milijarde dolara u žurbi, jedino mjesto za to bile su Sjedinjene Američke Države. Danas postoje hrpe keša u cijelom svijetu. Neobično strogi zakoni u Americi po tom pitanju jednostavno su poslovanje odveli van Amerike.
Novčanica od 20 dolara uklopljena sa fotografijom Bijele kuće - ilustracija

Sličnih obrazaca u nastajanju imate i u drugim oblastima. Obamina administracija, zabrinuta zbog dramatičnog usporavanja u razvoju novih lijekova, ponudila je novi federalni centar za istraživanje sa budžetom od jedne milijarde. Dobra ideja, ali američki zvaničnici treba da pogledaju regulatorni okvir za proces, pronalazaka i razvoja, budući da privatni sektor potroši pedesetostruko višu sumu svake godine za istraživanje lijekova. Primjera radi, Administraciji za hranu i lijekove u SAD potrebno je duplo više vremena za odobravanje nekog lijeka nego njihovim evropskim kolegama. Kao rezultat, istraživanja u oblasti zdravstva pomjeraju se ka offshore zonama, posebno od kada su Kina i Indija postale inovatori za svaki produkt i proces i u toj oblasti.

Ako su Republikanci u pravu kada je riječ o zabrinutosti zbog konkurentnosti u regulaciji i porezima, Demokrate su u pravu o potrebi povećanja federalnih troškova za istraživanje i razvoj. Ljudi posmatraju agresivna ulaganja Kine u čiste tehnologije, brze željeznice i telekomunikacije pitajući se da li će to funkcionisati. Treba samo da pogledaju američku istoriju: bez federalnih ulaganja u R&D, Amerika ne bi postala lider u informacionoj tehnologiji. Industrija poluprovodnika je stvorena zahvaljujući zahtjevima ministarstva odbrane, a kasnije spašena zahvaljući Reganovoj administraciji ozbiljnim mjerama koje se jedno mogu nazvati industrijska strategija. NASA je bila ključna za razvoj kompjuterske naučne industrije. Al Gor možda nije izumio internet, ali DARPA – Pentagonovo glavno istraživačko odjeljenje jeste.

Tokom Hladnog rata, SAD su 3 posto bruto domaćeg proizvoda davale na istraživanja i razvoj, vlada i privatni sektor su pojedinačno doprinosili polovinu od toga. Danas privatni sektor troši nešto više, a vlada izdvaja manje. Obama treba da predloži duplo više federalnog novaca za istraživanja i inovacije. Tri procenta su možda bila dovoljna 1950-ih, kada je Amerika još uvjek mogla obezbijediti milion radnih mjesta na osnovnoj manufakturi. Posao u budućnosti leži u industriji znanja, a to znači da moramo raditi bolje nego 1950-ih u kreiranju znanja.

Ako Obama u govoru o stanju nacije “State of the Union” učini kako treba, pokazaće Amerikancima da dvostranačje nije samo vježba u političkom teatru, već da takođe može proizvesti bolju strategiju od običnih ideoloških agendi. Time će podsjetiti Amerikance zašto su ga i izabrali za predsjednika.

Pogledajte komentare (3)

Ovaj forum je zaključen
XS
SM
MD
LG