Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Tesarž: Pred Češkom vruća jesen, ali potreban novi Havel za promjene


Protuvladine demonstracije u Pragu 23. juna 2019.

Nastavak masovnih antivladinih protesta i optužbe za korupciju u vezi evropskih subvencija pojačaće pritisak na češkog populističkog premijera i tajkuna Andreja Babiša tokom 'vruće jeseni' ali on bi mogao zadržati podršku koju uživa među koalicionim partnerima i glasačima, smatra Filip Tesarž, nezavisni češki politički analitičar i stručnjak za Balkan u intervjuu za 'Zašto?'.

Ali bez obzira na sudbinu Babiša, šefa Akcija nezadovoljnih građana (ANO) i multimilijardera sa velikim poslovnim interesima u poljoprivredi i hemijskoj industriji koji kontroliše neke od glavnih medija, politički zaokret se neće desiti dok se ne pojavi ličnost koja je sposobna mobilizirati građane i opoziciju kao što je to uradio pokojni pisac, disident i predsjednik Vaclav Havel u Baršunastoj revoluciji 1989. godine i nakon nje.

Zašto: U nedjelju je održan peti i najveći građanski protuvladin protest od aprila -- ali i najveći takav skup od Baršunaste revolucije -- na kojem je oko 250.000 ljudi ponovo zatražilo Babiševu ostavku. Zbog čega toliko ljudi traži političku promjenu u državi koje ima neke od najboljih ekonomskih pokazatelja u Evropskoj uniji?

Tesarž: Češko društvo je prilično duboko podijeljeno. Moglo bi se reći da je to podjela, grubo rečeno, između pobjednika i gubitnika tranzicije.

Babiš ubire glasove uglavnom kod gubitnika tranzicije, kod onih koji osjećaju da su nanesene ili njima osobno ili općenito državi ili narodu neke nepravde prilikom tranzicije, da se jako puno ljudi obogatilo i nikom ništa.

​S druge strane, oni koje uvjetno zovem pobjednicima tranzicije, koji su se okupili na onom protuvladinom prosvjedu, oni nisu ti koji su se obogatili, nego koji smatraju da je tranzicija bila neophodna, da mogu živjeti slobodno, da mogu poslovati i da mogu studirati ono što žele. Oni se plaše da će aktualni premijer Andrej Babiš na neki način ograničavati te stečene slobode.

Može se reći da se između te dvije društvene grupe vodi dijalog gluhih. Svaka od njih traži nešto drugo i svaka od njih priča o nečem drugom ali to asociraju sa onom suprotnom, drugom stranom.

Znači, oni koji su prosvjedovali u Pragu smatraju da oni koji su glasali za Babiša žele uvesti neki poluautoritarni režim ili režim čvrste ruke, poput recimo Orbanove Mađarske, a opet ovi koji nisu sudjelovali i koji podržavaju Babiša misle da su oni koji prosvjeduju izgubili na izborima, predsjedničkim i parlamentarnim, i da sad žele još jednu nepravdu njima nanijeti, da će jednostavno priznate rezultate sad okrenuti u sviju korist, da mogu opet živjeti na račun onih drugih.

Ta društvena podjela se relativno može prepoznati po društvenom standardu, po kvalifikacijama i obrazovanju i po starosti, recimo. Stariji, manje ili malo obrazovani, i iz manjih gradova podržavaju Babiša.

Prag i drugi veći gradovi i mlađi, obrazovaniji su protiv njega, i to što raste broj onih aktivnih koji sudjeluju u prosvjedima razlog je taj da otkako su počeli prosvjedi da se jednostavno sve više otkriva nekih sunjivih stvari vezanih uz osobu premijera Babiša, i da se premijer sve više i više okreće prema onoj glavnoj grupi svojih simpatizera koji ujedno smatraju da je izvršena na jedan nepravedan način tranzicija i skloni su nekim konspirativnim teorijama poput toga da su Njemačka ili Brisel, Evropska unija jednostavno, ti neki imućni uticajni ljudi ili države, zapravo, svjesno nanosili te nepravde da se obogate na račun češkog naroda.

Ako je sad Evropska unija izvršila reviziju nekih subvencija koje su primale Babiševe firme, onda pristalice Babiša drže da je to sastavni dio te konspiracije.

Zašto: Baršunasta revolucija predvođena Vaclavom Havelom je simbol promjene i pada komunizma u Srednjoj Evropi, međutim češka danas ima dvojicu populista na ključnim državnim funkcijama, predsjednika Miloša Zemana i premijera Babiša, koji vlada sa socijaldemokratama a podržavaju ga komunisti. Kako se došlo u tu situaciju?

Tesarž: Vrlo jednostavno. I Zeman i Babiš imaju odličan PR i oni su uspjeli vrlo vješto objediniti jezgru svog glasačkog tijela, a Zeman ima i neku svoju ličnu karizmu, on se zna ponašati kao vrhunski političar i dobrim dijelom to važi i za Babiša.

Znači oni nisu toliko recimo utjecajni ako uzmemo da je Babiš uspio osvojiti nepunih 30 glasova na parlamentarnim izborima, a ranije recimo socijaldemokrati su imali preko 30 posto, a najbolji rezultat je bio 35 posto stranke desnog centra ODS, znači onih koji su zagovarali tranziciju.

Babiš nije postigao neki munjeviti uspjeh, on je jednostavno uspio dobiti veliki broj glasova u situaciji kada je druga strana jednostavno razbijena na nekoliko malih stranaka, ili relativno malih stranaka, koje ne znaju govoriti jednim glasom i nastupiti zajedno, i birači vide kako svaka od njih prije svega štiti neke svoje partikularne interese.

Isto tako je uspio i Zeman koji je na zadnjim predsjedničkim izborima dobio za jedan i nešto posto, znači najtješnji rezultat za pobjedu je ostvario u drugom krugu i to opet zahvaljujući tome da je uspio kroz izazivanje straha u svom biračkom tijelu da više njegovih pristalica u drugom krugu izađe na izbore nego one druge strane koja na žalost nije uspjela postaviti nekog karizmatičnog lidera.

Zašto: Nakon razvoda Češke i Slovačke, Slovačka je kaskala iza, u zadnji čas se ukrcala na voz za proširenje EU 2004. godine a nakon toga su imali problema sa korupcijom, ali Slovaci su ove godine izabrali pro-evropsku liberalnu političarku Zuzanu Čaputovu za predsjednicu nakon masovnih protesta i ubistva novinara u prethodnim godinama. Da li se i u Češkoj može očekivati takva promjena?

Tesarž: Može se očekivati, ali potrebno je da se pojavi neka ličnost, recimo poput bivšeg slovačkog predsjednika Andreja Kliske.

I u Slovačkoj je to išlo postupno, nije odjednom, nego prvo se pojavio čovjek koji nije bio dio sistema, koji je bio do tada izvan političke pozornice i on je pobijedio na predsjedničkim izborima. To bi se moglo i ovdje dogoditi.

Onda se mogu očekivati neke promjene i na političkoj pozornici jer iako predsjednik ima manje-više simbolične ovlasti i u Slovačkoj i u Češkoj, ipak predstavlja jedan društveno-politički orjentir za mnogo ljudi.

To bi moglo dovesti do toga da javnost, onaj aktivni dio, počne tražiti nešto konkretnije, a tome će se prilagoditi i političke stranke, prilagodiće se kao što se dogodilo u Slovačkoj, prilagodiće se nekoj javnoj društvenoj potražnji. Toga trenutno nema.

Javnost, onaj dio javnosti koji je protiv Zemana i Babiša, njima nedostaje takav orjentir koji je tu bio recimo u osobi nekadašnjeg predsjednika Vaclava Havela, dok ona druga strana, oni koje uvjetno zovem gubitnicima tranzicije, oni imaju taj orjentir, imali su ga u osobi predsjednika Vaclava Klausa i sad ga imaju u osobi Andreja Babiša, premijera, ili predsjednika Miloša Zemana.

Zašto: Situacija u Češkoj, čini se, donekle odražava situaciju sa populizma u Evropi, koji je, čini se, kako pokazuju rezultati evropskih izbora, ipak malo usporio. Da li bi eventualno slabljenje tog populističkog talasa moglo uticati i na sudbinu dvojice populističkih lidera u Češkoj?

Tesarž: Mislim da su to puno više neki unutarnji razlozi češki, jer ta podjela postoji od početka devedestih, samo što je Andrej Babiš uspio izgraditi jaku stranku jer je jedini od političara prepoznao da je za oba dijela javnosti koje sam opisao vrlo važna borba protiv korupcije. To su zanemarivale stranke lijevog i desnog centra i vlade lijevog i desnog centra do tada.

On je u početku nastupao kao jedna univerzalna stranka za sve, ali se vremenom prebacio više na onu populističku, lijevu opciju koja se nekim zaobilaznim putem spaja na neki način sa nekom ekstremnom desnicom, onom populističkom, nacionalističkom desnicom.

On je uspio izgraditi stranku kao čovjek, političar novog kova koji nije još okaljao ruke, nije sam bio korumpiran, ali čim je uspio stvoriti jaku stranku, utjecajnu stranku koja je redovno na čelu ili blizu vrha u istraživanjima javnog mnijenja, onda se vješto opet prebacio na tu lijevu opciju zbog toga jer je jednostavno dobro prepoznao da tu može stvoriti puno homogeniji tabor svojih pristalica.

Zašto: Građanske i studentske organizacije koje organizuju proteste su najavile ljetnu pauzu, ali nakon toga i zatim i nastavak protesta na jesen, a iz Brisela stižu signali da Babiševe muke nisu gotove. Šta može proizvesti taj pritisak sa dvije strane, da li se može očekivati povlačenje podrške socijaldemokrata, mlađeg partnera u vlasti, ili komunista, koji podržavaju manjinsku vladu u parlamentu?

Tesarž: Mislim da možemo očekivati još masovnije proteste jer će se opet pojaviti od strane Brisela nove informacije, ali još kobnije po Babiša i njegovo poslovno carstvo. Međutim, ne vjerujem da će to imati uticaja na slabljenje njegovih simpatizera.

Naprotiv, samo će se produbiti onaj jarak između ta dva tabora i to znači da će Babiš biti prilično siguran što se tiče svog političkog uticaja. Ne vjerujem da će njegova relativna podrška pasti ispod onih 30 posto, može to biti recimo jedan mjesec 28 posto, drugi 30 posto ali on će tu negdje zadržati sviju podršku, pa ćemo vidjeti.

Zašto: Šta može proizvesti taj pritisak na Babiša sa dvije strane, da li se može očekivati povlačenje podrške socijaldemokrata, mlađeg partnera u vlasti, ili komunista, koji podržavaju manjinsku vladu u parlamentu?

Tesarž: Upitno je da li će Babiš biti optužen za kazneno djelo, to je crvena linija za njegovog koalicionog partnera, za socijaldemokrate.

Ja mislim da će biti relativno mirno ljeto ali vruća jesen.

Zašto: Dobro poznajete Balkan. Kakvu poruku protesti u državi u kojoj se desila Baršunsta revolucija, ili oni u Mađarskoj, koji su utihnuli, mogu poslati imati za države u regionu koji je duboko zaglibio u probleme ko što je korupcija u kojima se mjesecima također dešavaju različiti protesti?

Tesarž: Balkan je zapravo kao druga Višegradska četvorka (Češka Republika, Slovačka, Mađarska i Poljska). Kada uđu još druge države jugoistočne Evrope one će se prirodno, po načelu nekih vrijednosti koje dijele, udružiti sa Višegradskom četvorkom i stvoriće zajedno jedan blok država koje neće dijeliti vrijednosti sa, recimo, Njemačkom, Francuskom, Nizozemskom, ali ni sa baltičkim državama koje više gledaju Njemačku i Skandinaviju.

Sve što se dešava, bilo pozitivno, bilo negativno, to se vrlo pomno prati danas u tim balkanskim državama.

To prate ljudi poput Mila Đukanovića, Aleksandra Vučića, Hašima Tačija, svih bh. političara, političara u Albaniji, ali i naravno političara u Rumunjskoj i Bugarskoj koji su danas prilično izolirani u Evropskoj uniji ali upravo Zapadni Balkan će izgraditi jednu vrstu mosta sa V4.

Ne mora biti sve ubuduće samo negativno, mislim da će prirodno te države Centralne evrope preuzimati neke pozitivne vrijednosti iz te svjesne samoizolacije.

Problem je naravno najveći u Poljskoj i Mađarskoj gdje je došlo već do institucionalnih promjena, i puno bolje stanje u tom pogledu vlada u Slovačkoj i u Češkoj.

Dok je Mađarska uticajni model za balkanake zemlje, ipak Češka je jedan brend koji je, mislim, najjači na Balkanu.

  • 16x9 Image

    Nedim Dervišbegović

    Producent za multimediju. Studirao medije, politiku i međunarodne odnose na Američkom univerzitetu u Rimu i Londonskom univerzitetu. Bivši dugogodišnji dopisnik Reutersa iz Sarajeva.

XS
SM
MD
LG