Sunovrat starih vrijednosti nije zaobišao ni Crnu Goru. Tranzicija je bukvalno pojela neka mjerila ljudskosti koja su vladala u prošlom stoljeću, a nove generacije, ako ne na prvo mjesto, ono svakako na vrh liste prioriteta stavljaju novac.
Kako o novcu i materijalnom, sa jedne, i obrazovanju i duhovnom sa druge strane, govore mladi u Podgorici:
„Najbitnije je da imate pare.“
„Trenutno možda nije toliko važan novac, ali se bojim da će za par godina biti važnija ta materijalna cesta, nego duhovna.“
„Danas se više cijeni koliko ko ima stanje na račanu, šta vozi, koji telefon ima, koju robu nosi. Mislim da to nameće društvo, ali i roditelji.“
„Više je na žalost onih koji cijene novac. Smatram da nesituirani ljudi idu ka tome da smanjuju vrijednost duhovnog i stavljaju se nad materijalne stvari.“
„Pa nije baš da mi se vrti sve oko novca. Ima i bitnijih stvari. Mislim da znanje stvara novac i ako imamo znanje, imat ćemo i novac.“
Budući da je Crna Gora, kao i sve druge države nastale na prostoru bivše Jugoslavije, prošla, i još prolazi, kroz bolne društvene promjene, to je dovelo do nestajanja starih i nastajanja nekih drugih vrijednosti koje više vrjednuju materijalno.
Psihološkinja Maruška Drašković kaže da među mladima u tom smislu ipak postoji balans između materijalnog i duhovnog:
„Srećem mlade ljude koji su potpuno izgubljeni u svom tom prostoru, ne snalaze se. što je vjerovatno odraz nekih porodičnih prilika.
S druge strane ima veliki broj duhovno razvijenih mladih ljudi, koji njeguju neke duhovne vrijednosti, koje su na jednom polju razvoja, ne samo na putu ka nekom visokom obrazovanju, nego u uvažavanju ljudi na drugi način, više izražavanja ljubavi, više poštovanja nekih dubokih ljudskih vrijednosti, kao što su dobri odnosi sa ljudima, poštovanje starijih generacija. Nekako me strašno obraduje kada vidim mlade ljude koji su na putu njegovanja vrijednosti“, ocjenjuje Maruška Drašković.
Uloga medija
Mladi koji teže materijalnom su vidljiviji na ulici i u svakodnevnom životu i to stvara, moguće i lažnu sliku, da kao takvi čine prevagu u odnosu na one koji se okreću njegovanju vrijednosti - kakve su tolerancija, solidarnost, poštenje, prijateljstvo. Maruška Drašković ističe posebnu ulogu medija, koji su znatno doprinijeli formiranju krive slike kod mladih o pravim vrijednostima.
„Mediji imaju zadatak da edukuju ljude, da je jako značajno
uticati u tom pravcu, ali s druge strane, mediji mogu da budu i jako kontraproduktivni, u smislu senzacionalnosti. Senzacionalno je sve ono što je na oko vidljivo, što je vidljivo čulima. Nije senzacionalno da je neko uradio neko dobro djelo, neki dobrovoljan rad. Malo se o tome piše. Mnogo se više priča o tome ko je koga ubio, šta je ko uradio, ko je šta pokrao“, kaže Maruška Drašković.
Da su novac i materijalna dobra ipak nešto što nameću roditelji, ali i društvo, potvrđuje naša sagovornica iz ankete, koja na slikovit način objašnjava kako se među njenim vršnjacima više cijene prečice od napornog puta do pravih vrijednosti, kao i pristup da se do uspjeha može bukvalno gaziti preko svih koji vam se nađu na tom putu:
„Svi idu liftom, niko stepenicama, da bi stigli do cilja. Smatraju da treba da gaze sve, da bi stigli do cilja. Bez novca možemo da budemo pametni, ali ako nismo s finansijskom podlogom, ništa od toga. To su sve tatini i mamini sinovi koji misle da više vrijede po tome kako su obučeni. Oni tako kanališu vrijednost ljudi. Smatram da odijelo ne čini čovjeka i da ono više vrijedi na meni.“
Kako o novcu i materijalnom, sa jedne, i obrazovanju i duhovnom sa druge strane, govore mladi u Podgorici:
„Najbitnije je da imate pare.“
„Trenutno možda nije toliko važan novac, ali se bojim da će za par godina biti važnija ta materijalna cesta, nego duhovna.“
„Danas se više cijeni koliko ko ima stanje na račanu, šta vozi, koji telefon ima, koju robu nosi. Mislim da to nameće društvo, ali i roditelji.“
„Više je na žalost onih koji cijene novac. Smatram da nesituirani ljudi idu ka tome da smanjuju vrijednost duhovnog i stavljaju se nad materijalne stvari.“
„Pa nije baš da mi se vrti sve oko novca. Ima i bitnijih stvari. Mislim da znanje stvara novac i ako imamo znanje, imat ćemo i novac.“
Budući da je Crna Gora, kao i sve druge države nastale na prostoru bivše Jugoslavije, prošla, i još prolazi, kroz bolne društvene promjene, to je dovelo do nestajanja starih i nastajanja nekih drugih vrijednosti koje više vrjednuju materijalno.
Psihološkinja Maruška Drašković kaže da među mladima u tom smislu ipak postoji balans između materijalnog i duhovnog:
„Srećem mlade ljude koji su potpuno izgubljeni u svom tom prostoru, ne snalaze se. što je vjerovatno odraz nekih porodičnih prilika.
S druge strane ima veliki broj duhovno razvijenih mladih ljudi, koji njeguju neke duhovne vrijednosti, koje su na jednom polju razvoja, ne samo na putu ka nekom visokom obrazovanju, nego u uvažavanju ljudi na drugi način, više izražavanja ljubavi, više poštovanja nekih dubokih ljudskih vrijednosti, kao što su dobri odnosi sa ljudima, poštovanje starijih generacija. Nekako me strašno obraduje kada vidim mlade ljude koji su na putu njegovanja vrijednosti“, ocjenjuje Maruška Drašković.
Uloga medija
Mladi koji teže materijalnom su vidljiviji na ulici i u svakodnevnom životu i to stvara, moguće i lažnu sliku, da kao takvi čine prevagu u odnosu na one koji se okreću njegovanju vrijednosti - kakve su tolerancija, solidarnost, poštenje, prijateljstvo. Maruška Drašković ističe posebnu ulogu medija, koji su znatno doprinijeli formiranju krive slike kod mladih o pravim vrijednostima.
„Mediji imaju zadatak da edukuju ljude, da je jako značajno
uticati u tom pravcu, ali s druge strane, mediji mogu da budu i jako kontraproduktivni, u smislu senzacionalnosti. Senzacionalno je sve ono što je na oko vidljivo, što je vidljivo čulima. Nije senzacionalno da je neko uradio neko dobro djelo, neki dobrovoljan rad. Malo se o tome piše. Mnogo se više priča o tome ko je koga ubio, šta je ko uradio, ko je šta pokrao“, kaže Maruška Drašković.
Da su novac i materijalna dobra ipak nešto što nameću roditelji, ali i društvo, potvrđuje naša sagovornica iz ankete, koja na slikovit način objašnjava kako se među njenim vršnjacima više cijene prečice od napornog puta do pravih vrijednosti, kao i pristup da se do uspjeha može bukvalno gaziti preko svih koji vam se nađu na tom putu:
„Svi idu liftom, niko stepenicama, da bi stigli do cilja. Smatraju da treba da gaze sve, da bi stigli do cilja. Bez novca možemo da budemo pametni, ali ako nismo s finansijskom podlogom, ništa od toga. To su sve tatini i mamini sinovi koji misle da više vrijede po tome kako su obučeni. Oni tako kanališu vrijednost ljudi. Smatram da odijelo ne čini čovjeka i da ono više vrijedi na meni.“